fbpx
/

Mame blogerice pišu za Kidsinfo: Odgajamo li kućne pomoćnice/ke ako djecu uključimo u obavljanje kućnih poslova?

Lemana Terzimehić je Danijeva mama, Aldinova supruga, ali i učiteljica koja se, kako ističe, nada da uspješno balansira između privatnih i poslovnih obaveza, prijateljskih i društvenih odnosa, te svih drugih uloga koje su joj po rođenju ili sticajem okolnosti pripale. Dodaje da se trudi da ne zanemaruje ni jednu od ovih uloga jer one čine ono što ona jeste, ali ne krije da joj se na kraju dana desi da ni sama ne zna koja od njih je više umori.

Za naš portal Lemana piše o jednoj od najljepših, ali i, kako često možemo čuti,  najtežih životnih uloga, onoj roditeljskoj. U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da Lemanu možete pratiti i na njenom Instagram profilu @sretnoodrastanje

Nedavno se na društvenim mrežama pojavila tablica kućnih poslova koje mogu raditi djeca u skladu sa svojim uzrastom i pokrenula lavinu komentara, poput onih da ne trebamo odgajati kućnu pomoćnicu/ka, da djeca ne trebaju obavljati sve te poslove umjesto nas i slično.

Naravno, istina je potpuno drugačija od toga. To su preporučene aktivnosti koje djeca mogu obavljati, ali naravno, da ne moraju. Niko ne očekuje, da dijete obavlja sve te poslove umjesto nas, ali da treba biti uključeno, treba.

Vukasović, A. kaže da je čovjek radno, stvaralačko biće, on ima aktivan odnos prema svemu što ga okružuje, te mu je stoga potrebna kultura rada, što se ostvaruje radnim odgojem, koji je jedno od 5 temeljnih odgojnih područja. (Pedagogija, Zagreb, 1990)

I Montessori metoda zagovara sličan pristup, sve što se koristi, nakon toga treba vratiti na svoje mjesto u stanju u kojem je bilo. Koriste se materijali za praktičan život, te na taj način stiču i razvijaju radne navike.

I zaista dijete od ranog uzrasta treba učiti da obavlja neke kućne poslove. Svako od nas procijenit će šta je to što naše dijete može i hoće, te šta ga zanima. To ćete vremenom i sami otkriti. Kada vaše dijete pokaže interes za slaganjem stvari, podstaknite to i birajte takve aktivnosti. Ukoliko pak pokaže interes za donošenjem stvari, onda birajte aktivnosti u kojima će npr. iz kuhinje u sobu donijeti zdjelicu sa grožđicama, orašastim plodovima ili u korpu za otpatke odnijeti iskorištenu, jednokratnu ambalažu i slično.

Mi to odavno primjenjujemo. Tako moj sin Dani rado vadi suđe iz mašine za pranje suđa (naravno, pazim da noževe i dr. opasne ili lomljive stvari prethodno sama izvadim), donosi/odnosi zdjelicu, tanjirić sa užinom, baca otpatke u kantu za otpatke, uzima krpu, oponaša čišćenje… Moram li za njim opet nešto uraditi? Često moram. Moram li nešto „popraviti“? Da, i to. Ali ne radim stvari za njega. Ne šaljem mu poruku, da nije sposoban nešto uraditi.

Kroz ove aktivnosti dijete razvija i samopouzdanje kao bitan faktor svake ličnosti. Uz to razvija i već pomenutu kulturu rada, radne i higijenske navike, te krupnu i finu motoriku. Veoma je važno razviti neke od osnovnih radnih i higijenskih navika, koje su najočitije s polaskom djeteta u školu, kada treba samostalno koristiti toalet, pustiti vodu za sobom, oprati ruke, pripremiti pribor za rad na času, spakovati svoje stvari, odjenuti se, svezati pertle i slično. Vaše dijete ne mora da zna čitati i pisati prije polaska u školu, ali pomenute osnovne navike i znanja mora da ima.

Ono što je najvažnije, vaše dijete ne mora da radi sve kućne poslove. I ne može. Sve se realizira u skladu s vašim tempom i dinamikom, te u skladu s interesovanjem djeteta. Usudite se probati i upustiti u tu avanturu. Neka ona bude zabava za sve ukućane.

Pogledajte tablicu.

(Lemana Terzimehić, Kidsinfo.ba)

Prethodna priča

Banka humanog mlijeka: Lijek koji može spasiti život

Naredna priča

Ecomedico prirodni proizvodi: Porodični saveznik u borbi s virusima i bakterijama

Najnovije iz RODITELJI

-->