Marina Blešić, koju oni koji je prate na Instagramu znaju po nadimku @life_with_triplets, naša je četvrta sagovornica u okviru serijala „Dijete svijeta“. Naime, Marina je porijeklom iz Bosne i Hercegovine (BiH), a od 2016. godine sa suprugom i trojkama; kćerkama Valeriom i Valentinom, te sinom Lazarom, živi u Njemačkoj. Za naš portal Marina govori o, prije svega, majčinstvu, tačnije o odgoju djece daleko od zemlje u kojoj je rođena.
Kidsinfo: Kada je riječ o životu u Njemačkoj, na šta Vam se bilo najteže navići? Koliko se taj život razlikuje od onog u BiH?
Marina: Najteže mi je palo odvajanje od voljenih ljudi i privikavanje na novo okruženje. Nisam imala problem s komunikacijom jer svi, uglavnom, pričaju i engleski jezik. Najviše mi je nedostajala majka, te društvo i način života koji sam do tada živjela. Jedina osoba koju sam poznavala kada sam se doselila bio je moj muž. Navikla sam na krug prijatelja oko sebe, a sve to mi je bilo dodatno emotivno jer sam, kada sam došla, bila u drugom stanju. Život i Njemačkoj se dosta razlikuje od života kod nas, čak bih rekla i da se razlikuje po svim pitanjima. Ovdje su ljudi više fokusirani na posao i nemaju puno slobodnog vremena, a ni potrebe za druženjem. Vrijeme, većinom, provode sa članovima svoje porodice i jako vole prirodu. Sistem je uređen, a zdravstvenim sistemom sam oduševljena i njihova posvećenost pacijentima je na zavidnom nivou. Tri mjeseca smo proveli u bolnici i svjedočila sam njihovim detaljnim analizama, profesionalizmu i ljudskom ophođenju, ali i nadljudskim naporima da izvuku maksimum iz svake situacije. Nijemci su, po mom mišljenju, ljudi koji dosta štite svoju privatnost. Hladniji su od naših ljudi s Balkana. Pretežno teže tom nekom prirodnom načinu života, kulturni su i izuzetno poštuju zakone, pravila i vrijeme. Ja za četiri godine nisam imala nijedno negativno iskustvo s njima. Prema djeci su popustljivi i dosta opušteniji od nas. Žene ne pridaju veliki značaj spoljašnjem izgledu i prednost daju udobnosti.
Kidsinfo: Koje su to porodične vrijednosti kojima Nijemci posebno pridaju značaj? Postoje li neke tradicije koje su im posebno bitne?
Marina: Primjetila sam da pridaju značj svojim narodnim nošnjama i to mi se jako svidjelo. Narodna nošnja je obavezan dress code za državne praznike i festivale kojih u toku godine imaju puno. Inače su Nijemci velike patriote i pridržavaju se običaja.
Kidsinfo: Kada govorimo o kontekstu majčinstva i porodičnog života, po čemu su Nijemci i ljudi iz BiH najsličniji, a po čemu se najviše razlikuju?
Marina: Smatram da smo mi majke s Balkana dosta pažljivije i obazrivije, u smislu da štitimo djecu i da se previše brinemo. Ovdje je djeci više dozvoljeno i roditelji ih ne sputavaju. Po kiši sam viđala bosu djecu i na to niko ne obraća pažnju. Ne obraćaju pažnju ni na ishranu, neće im pjevati da bi jeli kao naše mame. Sličnost je što pridaju veliki značaj tome da djeca što duže budu vani u svim vremenskim prilikama. Obožavaju prirodu i sve ono što ona sa sobom nosi.
Voljela bih, prije svega, da ih naučim da budu dobri ljudi, saosjećajni i vrijedni. Da ne budu robovi materijalnih stvari, te da vole svoje porijeklo i kulturu, a da poštuju tuđe.
Kidsinfo: Imate troje mališana. Šta u njihovom odgoju primjenjujete iz kulture i okruženja u kojem živite? Šta ćete zadržati iz svoje kulture?
Marina: Što se tiče praznika, slavimo naše praznike kao i u Bosni. Trudim se da im sve pripremim kako je to nama moja mama pripremala i kako to tradicija nalaže. Za sve njemačke praznike, koje slave u vrtiću, ih, takođe, pripremim jer oni su rođeni ovdje i treba da nauče o kulturi i zemlji. Planiram da ih vremenom upišem i u naše škole, kako bi paralelno učili naš jezik i istoriju.
Kidsinfo: Koliko Vam je bitno da govore i maternji jezik?
Marina: Mališani su progovorili na našem jeziku, a njemački su počeli da govore s tri godine, kada su krenuli u vrtić. Sada koriste oba jezika i planiram da i u budućnosti uče oba. Meni je jako bitno da govore naš jezik. Čak bih voljela i da ga vremenom „školski“ nauče, te da se pravilno izražavaju i na našem jeziku.
Kidsinfo: Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo da karakteriše svako dijete svijeta?
Marina: Dijete treba da karakteriše njegova porodica, tradicija i kultura. Smatram da ih još kao male trebamo učiti da, koliko volimo svoje, moramo i trebamo da poštujemo tuđe. Minhen je grad u kojem žive pripadnici raznih kultura i već u vrtiću se mogu primjetiti različitosti. Jednom prilikom mi je Valentina odbila da jede viljuškom i rekla da hoće prstima i sa stola. Ja sam pitala zašto tako kada je do sada jela normalno. Kroz razgovor s vaspitačicom sam saznala da je djeci dozvoljeno da prospu obrok na sto i jedu prstima jer ima djece kojima je u kulturi da ne koriste viljuške. I onda sam morala nekako da joj objasnim da treba da prihvatimo da ta drugarica tako jede, ali da mi ipak jedemo s viljuškom kako smo i prije. To je samo jedan primjer kako od malih nogu uče da postoje različitosti.
Kidsinfo: Mnogi smatraju da vrijednosti koje su dio našeg vaspitanja zavise od okruženja u kojem odrastamo, no može li se govoriti o njihovoj univerzalnosti?
Marina: Smatram da okruženje utiče na odgoj djece svugdje u svijetu i da je na nama roditeljima da pokušamo iz tog okruženja da prihvatimo najbolje, ali da održimo porodične vrijednosti i tradiciju.
Kidsinfo: Koje su to vrijednosti kojima svoju djecu nastojite naučiti?
Marina: Voljela bih, prije svega, da ih naučim da budu dobri ljudi, saosjećajni i vrijedni. Da ne budu robovi materijalnih stvari, te da vole svoje porijeklo i kulturu, a da poštuju tuđe.
Kidsinfo: U čemu Vas je majčinstvo promijenilo?
Marina: Otkako sam se ostvarila u ulozi majke, dosta sam emotivnija i to ne samo kada je u pitanju moja porodica, nego uopšteno, kada je u pitanju sve oko mene. Žao mi je svakog djeteta koje pati ili nema osnovne uslove za život. I prije me to pogađalo, ali to sada emotivnije doživljavam. Postala sam organizovanija, više cijenim sebe i svoje vrijeme, imam još veću želju za uspjehom, te još više cijenim porodične odnose.
Mališani su progovorili na našem jeziku, a njemački su počeli da govore s tri godine, kada su krenuli u vrtić. Sada koriste oba jezika i planiram da i u budućnosti uče oba. Meni je jako bitno da govore naš jezik. Čak bih voljela i da ga vremenom „školski“ nauče, te da se pravilno izražavaju i na našem jeziku.
Kidsinfo: Za majke koje se prvi put ostvaruju u toj ulozi je dolazak bebe prilično izazovan, a Vi ste dobili trojke. Kada pogledate na period iza sebe, šta su bili najveći dosadašnji izazovi koje je rođenje djece pred Vas stavilo?
Marina: Mi smo imali baš velike izazove odmah pri rođenju. Mališani su rođeni dosta rano, u 27. sedmici trudnoće, te je Valeria imala 640 grama, Valentina 980 grama, a Lazar 1250 grama. Proveli smo tri mjeseca u bolnici gdje su se lavovski borili za svoje živote, a mi smo im tu bili podrška da im otkucajima srca, smirenim disanje, te vjerom i nadom pomognemo u tome. Sve druge bitke oko nespavanja, grčeva i svega što tri bebe nose sa sobom, su ništa u odnosu na ovo.
Kidsinfo: Koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi majčinstva danas?
Marina: Smatram da je previše „uputstava za upotrebu“ dano majkama i da je jedan od glavnih izazova da se majke oslobode toga i prepuste svom instinktu i da uživaju u majčinstvu.
Kidsinfo: Šta je ono najljepše u velikim porodicama?
Marina: Najljepše je to što nam nikada nije dosadno. Oni imaju društvo i za igranje i za svađu. Nikada se ne plašim da su usamljeni ako ja imam obaveza po stanu. Kada sam ih ostavljala u vrtić prva misao je bila: „Imaju jedni druge“.Voljela bih da tako bude i u životu. Jer je to najveća prednost, što imaju jedni druge.
Kidsinfo: Kako izgleda Vaša porodična svakodnevica, šta je ono čime volite ispuniti vrijeme?
Marina: Jutro počinje kada se probudimo svi kod nas na bračnom krevetu, iako je naveče svako imao svoj. Muž i ja pretežno ukočeni jer smo se, pomjerajući se da svi oni stanu, loše namjestili. Volimo zajedničke obroke i trudim se da uvijek zajedno doručkujemo, ručamo i večeramo. Vodimo ih da upoznaju svijet oko sebe i unaprijed smišljamo gdje bi mogli za vikend, a da njima bude zanimljivo. U kući uvijek mora biti nešto od kreativnih igara, kako bih ih mogla zabaviti da imamo mir. Trudimo se da što više vremena provodimo vani, na otvorenim igraonicama ili u zajedničkim šetnjama.
(Milica Brčkalo, Kidsinfo.ba)
