Roditelji često nisu svjesni da fotografije koje objavljuju na društvenim mrežama mogu završiti u rukama počinitelja koji ih uz pomoć umjetne inteligencije pretvaraju u sredstvo seksualnog uznemiravanja i ucjene djece. „Bezazlena“ fotografija više nije nužno bezazlena kada jednom postane dostupna na internetu
Fotografije djece koje roditelji objavljuju na društvenim mrežama često su dio svakodnevnog dijeljenja porodičnih trenutaka. Prvi dan škole, rođendan, odlazak na plažu, igra u parku ili fotografija nastala tokom odmora za mnoge su uspomene koje žele podijeliti s prijateljima i porodicom. Međutim, u vremenu kada umjetna inteligencija omogućava jednostavno mijenjanje fotografija i stvaranje uvjerljivih lažnih prikaza, takve objave mogu nositi rizike kojih roditelji često nisu svjesni.
Upozorenje je u razgovoru za Dnevnik Nove TV uputio Federico Becchetti, zamjenik voditelja Interpolovog odjela za kaznena djela protiv djece. Prema njegovim riječima, razvoj umjetne inteligencije značajno je promijenio način na koji se počinju i istražuju krivična djela seksualnog nasilja i eksploatacije djece, ali je istovremeno povećao opterećenje policijskih istražitelja.
Umjetna inteligencija mijenja prirodu zločina
Jedan od ozbiljnih problema jeste sve teže razlikovanje stvarnih fotografija i snimaka od sadržaja generiranog ili izmijenjenog pomoću umjetne inteligencije. Istražitelji moraju utvrditi šta je autentično, kako je sadržaj nastao, ko ga je kreirao i distribuirao te postoji li stvarna žrtva čiji je identitet zloupotrijebljen.
– Umjetna inteligencija silno je utjecala na zločine protiv djece. Naši istražitelji imaju puno više posla – upozorio je Becchetti, objašnjavajući da provjera autentičnosti materijala može usporiti istrage i oduzeti vrijeme koje bi inače bilo posvećeno konkretnim slučajevima.
Problem nije samo u tome što se mogu stvarati potpuno sintetičke slike. Tehnologija omogućava i manipulaciju postojećim fotografijama stvarne djece. Fotografija na kojoj je dijete odjeveno i nalazi se u sasvim uobičajenoj situaciji može biti iskorištena za izradu seksualiziranog ili eksplicitnog lažnog prikaza, bez znanja i pristanka djeteta ili njegove porodice.
To znači da roditelji ne moraju objaviti neprimjerenu fotografiju da bi ona bila zloupotrijebljena. Dovoljno može biti da na internetu postoji fotografija djetetovog lica koju je neko drugi preuzeo i iskoristio za manipulaciju.
Lažne fotografije kao sredstvo seksualne ucjene
Becchetti je posebno upozorio na seksualne iznude u kojima počinitelji koriste fotografije djece, izmijenjene uz pomoć umjetne inteligencije, kako bi ih zastrašivali i ucjenjivali.
U takvim slučajevima počinitelj može zaprijetiti objavljivanjem lažnog eksplicitnog sadržaja, tražiti dodatne fotografije ili snimke, novac ili druge ustupke. Žrtva se pritom može osjećati kao da nema kontrolu nad situacijom, posebno ako vjeruje da će porodica, prijatelji ili školski drugovi povjerovati da je sporni sadržaj stvaran.
– U prošlosti su takve iznude zahtijevale dulji proces. Sada počinitelji uz pomoć umjetne inteligencije to mogu ubrzati – kazao je Becchetti.
Opasnost je u tome što tehnologija smanjuje vrijeme i napor potrebne za manipulaciju fotografijama, dok posljedice za dijete mogu biti stvarne i ozbiljne. Sram, strah, osjećaj krivice, povlačenje iz društva i bojazan od osude mogu spriječiti dijete da zatraži pomoć.
Becchetti je upozorio i na tragične posljedice koje ovakvi slučajevi mogu imati, navodeći primjer iz Sjedinjenih Američkih Država u kojem je, prema njegovim riječima, šesnaestogodišnje dijete počinilo samoubistvo nakon što se nije moglo nositi sa sramotom povezanim s iznudom.
Zato je, uz tehničke i policijske mjere zaštite, posebno važno da djeca imaju sigurno okruženje u kojem mogu govoriti o prijetnjama, ucjenama i neprijatnim iskustvima bez straha da će biti okrivljena.
Razmisliti prije svake objave
Upozorenje Interpolovog predstavnika otvara i pitanje odgovornosti odraslih koji svakodnevno objavljuju fotografije djece. Roditelji često pretpostavljaju da su njihove objave sigurne jer su profili privatni ili zato što sadržaj dijele samo s poznatim osobama. Međutim, postavke privatnosti ne mogu u potpunosti spriječiti kopiranje, snimanje ekrana ili daljnje prosljeđivanje fotografija.
– Ono što je na internetu može preuzeti bilo tko sa zlim namjerama – poručio je Becchetti, pozivajući roditelje da postanu svjesni rizika.
To ne znači da svaka fotografija objavljena na internetu automatski ugrožava dijete, niti da roditelji trebaju živjeti u strahu. Znači, međutim, da prije objavljivanja trebaju razmisliti o tome ko bi fotografiju mogao vidjeti, može li otkriti djetetovu lokaciju, školu ili svakodnevne navike te bi li dijete, kada odraste, bilo saglasno s tim da je fotografija javno dostupna.
Poseban oprez potreban je kod fotografija djece u kupaćim kostimima, donjem vešu ili drugim situacijama koje otkrivaju njihovu privatnost, kao i kod objava koje uključuju puno ime, školu, mjesto stanovanja ili informacije o tome gdje se dijete trenutno nalazi. Takvi podaci mogu omogućiti lakše prepoznavanje djeteta i povezivanje fotografije s njegovim identitetom.
Jednako je važno poštovati privatnost djeteta i njegovu dobnu sposobnost da učestvuje u odlučivanju o vlastitim fotografijama. Činjenica da roditelj može objaviti određeni sadržaj ne znači nužno da bi to trebao učiniti.
Šta roditelji mogu učiniti da zaštite djecu?
Zaštita ne zavisi samo od tehnologije i policijskih istraga. Važan dio prevencije čine svakodnevne odluke roditelja, digitalna pismenost i odnos povjerenja s djecom.
Prije objavljivanja fotografije:
- Provjerite kome je objava dostupna i ograničite publiku, ali imajte na umu da privatni profil ne garantuje da fotografija neće biti kopirana.
- Izbjegavajte objavljivanje punog imena djeteta, naziva škole, adrese, lokacije u stvarnom vremenu i drugih podataka koji olakšavaju identifikaciju.
- Ne objavljujte fotografije koje zadiru u djetetovu intimu ili bi mu kasnije mogle izazvati nelagodu.
- Razgovarajte s djetetom o objavljivanju njegovih fotografija i poštujte njegovu želju da određene slike ostanu privatne.
- Razmislite je li fotografiju uopće potrebno objaviti ili je možete sačuvati za privatnu porodičnu arhivu.
Ako dijete postane žrtva ucjene ili zloupotrebe fotografije:
- Ostanite smireni i jasno mu recite da nije krivo za ono što se dogodilo.
- Ne zahtijevajte od djeteta da samo riješi problem i ne prijetite kaznom zbog korištenja društvenih mreža ili slanja fotografije.
- Sačuvajte dostupne dokaze o prijetnjama, korisničkim imenima, porukama i adresama spornih objava, ali nemojte dalje dijeliti eksplicitni sadržaj.
- Prijavite slučaj policiji i platformi na kojoj se sadržaj pojavljuje. Ako je dijete u neposrednoj opasnosti, odmah zatražite hitnu pomoć nadležnih službi.
- Ne pristajte na ucjene i ne šaljite dodatne fotografije ili novac bez savjeta nadležnih službi.
Najvažnija poruka djetetu mora biti da može odmah doći roditelju ili drugoj odrasloj osobi kojoj vjeruje, čak i ako je napravilo grešku, povjerovalo nepoznatoj osobi ili već odgovorilo na ucjenu. Strah od kazne i osude može počinitelju dati dodatnu prednost.
Interpol najavljuje jaču regionalnu saradnju
Becchetti je govorio i o slučajevima u kojima su počinitelji koristili skrivene kamere i druge uređaje za tajno snimanje djece. Najavio je i inicijativu za jačanje saradnje istražitelja u regiji oko Hrvatske, uz uključivanje susjednih zemalja, s ciljem unapređenja identifikacije žrtava.
Takva saradnja važna je jer digitalni sadržaj ne poznaje državne granice: fotografija može biti preuzeta u jednoj zemlji, izmijenjena u drugoj, a distribuirana putem platforme koja posluje širom svijeta. Identifikacija počinitelja i zaštita djece zato zahtijevaju razmjenu informacija, specijalizirane istražne kapacitete i saradnju policijskih i pravosudnih institucija.
Ipak, institucionalna saradnja ne može zamijeniti prevenciju niti ukloniti svu štetu nakon što je sadržaj već podijeljen. Tehnologija će se nastaviti razvijati, a s njom i metode zloupotrebe. Zbog toga zaštita djece mora uključivati i odgovornije ponašanje odraslih, edukaciju o digitalnim rizicima, dostupne mehanizme prijavljivanja i podršku djeci koja se nađu na meti ucjenjivača.
Fotografija djeteta nije samo sadržaj koji roditelj dijeli s prijateljima. Jednom kada postane dostupna na internetu, može izaći izvan njegove kontrole. Zato je najvažnije pitanje prije svake objave jednostavno: je li ova fotografija zaista vrijedna rizika da izgubi privatnost nad njom i samo dijete?
