Manje igračke i igračke za kupanje operite u mašini za pranje suđa, a veće i plišance u mašini za veš. Najvažnije je to raditi redovno
Od izlupanih plastičnih igrački koje su vuku kroz blato i lišće u parku, do knjiga i igračaka za kupanje koje se ubuđaju, velike su šanse da ih ne perete prečesto.
Zatim, tu su igračke koje će vaše dijete deliti sa svojim drugarima, u koje svi kašlju kad imaju prehlade, šmrcaju i rijetko kad stave ruke preko usta ili posegnu za maramicom.
Kutija puna klica
Istraživač mikrostrukturne bilogolije dr. James Garnett ističe da je glavni put za prenošenje infekcije kod djece kihanjem i preko sluzokože i fekalija, a zatim to dolazi u kontakt sa sluzokožom nosa i usta kod druge djece ili putem gutanja.
– Prenosi se putem direktnog kontakta ili preko igračaka i drugih površina. Glavne patogene klice koje su otkrivene na dečijim igračkama su respiratorni virusi koji generalno izazivaju simptome slične prehladi (adenovirus, rinovirus, respiratorni sincicijalni virus (RSV), ali su identifikovani i drugi patogeni koji izazivaju dijareju – virusi (rotavirus, norovirus) i bakterije (npr. Dijareju izaziva Escherichia coli) u igračkama za kupanje, Serratia marcescens i pljesni.
Da li su neke igračke posebno zabrinjavajuće?
– Neke studije su pokazale da meke plišane igračke sadrže više klica od tvrdih – uključujući i baš štetne, tako da je veća vjerovatnoća da će plišane igračke širiti patogene – kaže Garnet.
Dodaje da bakterije i gljivice napreduju kao biofilmi u vlažnim sredinama. Ovdje se skupljaju i to im daje dodatnu zaštitu i otežava njihovo uklanjanje. Igračke za kupanje sa rupama u njima će biti veoma sklone da klice rastu u njima obliku biofilma.
Većina mikroba nisu opasni
– Klice su uglavnom naši prijatelji i svuda su. Manje od 0,001% otkrivenih mikroba je patogeno (što znači da mogu izazvati bolest) – kaže Garnett.
Mikrobi naseljavaju veći dio ljudskog tijela (kožu, crijeva, usta, nos itd.). Ljudsko tijelo se sastoji od više od 50% mikroba (bakterija, gljivica, virusa), i to se zove ljudski mikrobiom. Oni su neophodni za održavanje zdravlja i mogu stimulisati imuni sistem da se bori protiv invazivnih patogena. Zato je od suštinskog značaja da budemo u kontaktu sa mikrobima.“
– Nekoliko studija je pokazalo da bakterije izolovane sa površina igračaka koje izgledaju prljavo nakon upotrebe, generalno nisu patogene za djecu i najvjerovatnije nisu gore od onih koje bi se našle i na drugim predmetima – kaže Garnet.
– Igračke zaista predstavljaju rizik od unakrsne infekcije i njihovo čišćenje smanjuje broj prisutnih mikroba, ali u najmanje jednoj studiji u vrtiću, ovo nije smanjilo razboljevanje djece. Dakle,nema velike prednosti u previše redovnoj sterilizaciji svih igračaka, osim na primjer u bolničkim uslovima itd. sa bolesnom i imunokompromitovanom djecom, ili nakon izbijanja povraćanja ili dijareje u vrtiću.
Uglavnom, zavisi koliko će igračke vašeg djeteta koristiti. Igračke za bebe, poput glodalica i plastičnih igračaka za žvakanje, ako padnu na pod, a vaše dijete ih želi, dezinfikujte ih pre nego što pustite bebu da ih ponovo stavi u usta.
Za stariju djecu, redovno brisanje igračaka bi trebalo da bude dovoljno, ali ako ste imali virus u kući ili ako su igračke došle u kontakt sa tjelesnim tečnostima (kao što su krv, sekret iz nosa, izmet) dobro ih operite u vrućoj, sapunici i dezinfikujte ih. Obično možete da operete manje igračke i igračke za kupanje u mašini za pranje suđa.
Meke plišane igračke perite sa centrifugom u mašini za pranje veša jednom mjesečno, ili češće 1 nedeljno ako vaše dijete ima igračku sa kojom spava, žvaće je bez prestanka ili ima tendenciju da je svuda nosi sa sobom.
