Postoje dokazi da neka forma svjesnog iskustva postoji od samog rođenja, a možda čak i u kasnoj trudnoći, otkrila je međunarodna grupa istraživača sa Trinity College u Dablinu i kolega iz Australije, Njemačke i SAD-a.
Ovi nalazi, objavljeni u recenziranom časopisu Trends in Cognitive Science, imaju važne kliničke, etičke i potencijalno pravne implikacije, prema autorima.
Trajan utisak
U studiji pod nazivom „Svijest u kolijevci: o nastanku iskustva novorođenčeta“, istraživači tvrde da je, razvijajući se, mozak novorođenčeta sposoban za svjesna iskustva već pri rođenju, te da ona mogu ostaviti trajan utisak na razvoj njihovog osjećaja za sebe i razumijevanje okoline.
Tim je činila grupa neurologa i filozofa sa Univerziteta Monash u Australiji, Univerziteta u Tibingenu u Njemačkoj, Univerziteta u Minnesoti u SAD-u i Trinity College u Dablinu.
– Iako smo svi mi nekada bili bebe, svijest novorođenčeta ostaje misterija, jer bebe ne mogu da nam kažu šta misle ili osjećaju – objašnjava jedan od dva glavna autora rada, dr. Tim Bayne, profesor filozofije na Univerzitetu Monash.
On ističe da se svi pitamo kako je biti beba, ali da se naravno ne sjećamo sebe kao bebe.
– I istraživači svijesti nisu usaglašeni oko stava da li svijest nastaje ‘rano’ (pri rođenju ili ubrzo nakon toga) ili ‘kasno’ – sa godinu dana, ili čak mnogo kasnije – dodaje on.
Kako bi ponudili novu perspektivu o tome kada se svijest prvi put pojavljuje, tim naučnika se oslanjao na nedavni napredak u naukama o svijesti. Kod odraslih osoba, neki markeri iz slikovnog snimanja mozga su se pokazali kao pouzdani u razlikovanju svijesti od njenog odsustva, i sve više se primjenjuju u nauci i medicini. Ovo je prvi put da je pregled ovih markera kod novorođenčadi upotrebljen za procjenu njihove svijesti.
Značajno istraživanje
Koautor studije Lorina Naci, lider Trinity grupe „Svijest i kognicija“, objašnjava:
– Naši nalazi sugerišu da novorođenčad može integrisati senzorne i razvijajuće kognitivne odgovore u koherentna svjesna iskustva kako bi razumjeli radnje drugih i planirali svoje odgovore.
Rad takođe pruža uvid u to „kako je biti“ beba. Znamo da je vid mnogo manje razvijen kod beba u poređenju sa sluhom, na primjer.
Osim toga, ovaj rad sugeriše da, u bilo kom trenutku, novorođenčad ima manje svijesti o predmetima nego odrasli, i da im treba više vremena da shvate šta je pred njima, ali lako mogu obraditi raznolike informacije, kao što su zvukovi na drugim jezicima, u poređenju sa starijom djecom.
Ova istraživanja o svijesti i neurološkom razvoju imaju važne posljedice za razumijevanje početaka ljudske svijesti.
