Roditelji trebaju prvi uočiti poteškoće u emocionalnom razvoju i ponašanju djeteta iz prostog razloga jer dječje emocionalne, spoznajne, govorne osobine nisu dovoljno razvijene kako bi djeca mogla izraziti što ih muči
Živimo u teškim, stresnim, zahtjevnim vremenima. Kad žurimo i jurimo i nemamo vremena da predahnemo. Ovako govore roditelji, ali i djeca. S pravom. Previše obaveza, nesavršeni školski sistemi, okolina koja traži “brže, jače, snažnije”, pritisak na sve strane.
Zato je vrijeme da se sve više govori o važnosti mentalnog zdravlja i da postajemo sve otvoreniji i slobodniji zatražiti psihološku pomoć.
S tim smo se nekako i pomirili, ali strah nastaje kada počnemo paničariti ili analizirati treba li psihološka pomoć i našoj djeci. Naravno još uvijek ima onih koji smatraju da mogu i znaju sami i da im nije potreban stručnjak za mentalno zdravlje.
Dijete (ne) zna šta ga muči
Kada odvesti dijete kod psihologa i koja su to dječja ponašanja koja nam govore da trebamo potražiti stručnu pomoć. Stručnjaci kažu da to nije ni malo lagan zadatak, ali da roditelji trebaju prvi uočiti poteškoće u emocionalnom razvoju i ponašanju djeteta iz prostog razloga jer dječje emocionalne, spoznajne, govorne osobine nisu dovoljno razvijene kako bi djeca mogla izraziti što ih muči.
Prepoznajte znakove
Evo nekih signala zbog kojih trebate razmisliti da potražite stručnu pomoć za dijete.
– Dijete je pretjerano plašljivo, nesigurno, nemirno
– Pretjerano je agresivno. Primjetna su ponašanja poput vrištanja, guranja, udaranja, bacanja igračaka i ostalih predmeta
– Dijete lako gubi pažnju te se ne može usmjeriti ni na jednu aktivnost duže od nekoliko minuta
– Ne zanima ga igranje s drugom djecom
– Rijetko koristi maštu u igri
– Češto se čini nesretnim i tužnim
– Ne uključuje se u aktivnosti
– Izbjegava djecu i odrasle
– Ima problema prilikom jela, spavanja ili odlaska na wc
– Djeluje prepasivno
– Često se žali na bolove (na primjer, boli ga glava ili trbuh), a tjelesnog uzroka za te tegobe nema
Uz djecu odrastaju – i roditelji
Stručnjaci često citiraju J. Maynard, da ne odrastaju samo djeca, nego s njima rastemo i mi. Zato rad s djecom podrazumijeva i rad s roditeljima, na što oni moraju biti spremni kada traže pomoć, a sve da bi na koncu pomogli svom djetetu.
