fbpx
//

MORAMO MIJENJATI METODE: Dr. Rajović otkriva šta bi zabranio u osnovnim školama

Potrebne su korijenite promjene i u vrtićima i u školama, kaže dr. Rajović i ističe da djecu trebamo učiti da misle

Dr. Ranko Rajović, autor NTC programa (Nikola Tesla Centar), šef Katedre za obrazovne neuro-nauke na Pedagoškom fakultetu u Kopru, specijalista interne medicine i magistar neurofiziologije, koristi svaku priliku da osvijesti odrasle o tome da se djeca najbolje razvijaju kroz igru.

On ističe kako sve više djece nižih razreda osnovne škole počinje da gubi interesovanje za učenje, a mnogi od njih čak razviju i otpor prema školi.

Ne može dijete biti krivo

Dr. Rajović tvrdi da razlog za to leži u načinu na koji se odvija nastava i kako se razvija djetetov mozak. Podsjeća kako kako nedostatak igre i pokreta utiče na sposobnosti djece i šta roditelji i učitelji mogu da urade kako bi se ovaj problem riješio.

Ne može dete biti krivo. Uče napamet. Prve velike lekcije, definicije, pesmice koje uče napamet kreću do trećeg razreda. Oni to nauče, dođu u školu i šta osete? Lupanje srca, znoje se dlanovi, lupaju arterije na vratu. A mozak je organ za preživljavane. Šta mozak onda govori detetu? Pa beži, spašavaj se. Gde da beži? Pa oni mali ispod klupa, veliki u WC, a najveći beže iz škole. I mi ako to znamo, mi moramo da shvatimo da smo negde pogrešili. Jer učenje napamet je greška. Čak i sada po najnovijim istraživanjima iz neuronauka – to je greška – zaključuje on.

Rajović često govori o tome da djeca ne treba da uče za ocjenu, nego za znanje koje je trajno i primjenjivo, i da je za svaku ozbiljnu državu cilj funkcionalno znanje, od kojeg zavisi budućnost.

Učenje napamet je potpuno besmisleno, ubija kreativnost. Decu moramo učiti da misle. Okruženje se promenilo, a metode su ostale iste. Ključno je uraditi metode koje liče na igru. Potrebne su korenite promene i u vrtićima, i u školama. Zabranio bih učenje napamet. Potrebna su nam produktivna deca, koja će sutra znati da izleče nekoga – stalno upozorava.

On je podvukao i to da je kapacitet za učenje neograničen kada se uči kroz igru.

Škola u kojoj se deca igraju je najbolja. Deca se smeju, misle da se igraju, a zapravo uče. Nije primaran odgovor, već razmišljanje bez stresa.

Spremamo decu za zanimanja koja ne postoje

Inače, on nastoji da u školama i u Srbiji provede projekat NTC sistema učenja, koji se već odavno predaje u Sloveniji.

NTC je zapravo program neuro nauke u vaspitanju i obrazovanju od rođenja, pa do dvanaeste godine, dok se mozak povezuje. Što se mene tiče, to možemo da radimo u školama, ali prava mera bi bila da to rade i roditelji i vrtići i škole, da se za to izborimo. Zašto? Od deset najtraženijih zanimanja danas devet nije postojalo pre pet godina. Mi spremamo decu za zanimanja koja ne postoje. I šta je onda svrha obrazovnog sistema – da učimo decu da misle ili da znaju napamet? Naravno, pa da misle. Hajde onda da pokrenemo programe koji će aktivirati misaone procese, a ne da se uči napamet. Moramo osposobili učitelje da koriste nove alate, nove tehnike da bi učenje ličilo na igru– naglasio je  Rajović.

***

Prethodna priča

ZABAVA I MAŠTA: Jesenje aktivnosti za djecu

Naredna priča

STRUČNJACI OTKRIVAJU: 4 magične riječi pomažu da se dijete smiri

Najnovije iz Obrazovanje

-->