Zašto neka djeca ne vole domaću zadaću? Mora li to uistinu biti takva gnjavaža ili dijete može naučiti kako bez muke rješavati domaću zadaću?
Djeca prirodno vole učiti, ako im osiguramo pravo okruženje i primjereno ih motiviramo. Ali, često, pogotovo kad se radi o prvačićima dožive svojevrsni šok jer prelazak iz vrtića u školu nije jednostavan. Odjednom moraju mirno sjediti po nekoliko sati i svaki dan pisati zadaću.
No, ako je roditelj angažiran, itekako vrlo rano može motivirati dijete na pisanje zadaće. Međutim, potrebno je naći granicu i ne pisati zadaću umjesto djeteta.
Pišete li umjesto njega bilo zadaću iz matematike ili lektiru, time djetetu samo činite medvjeđu uslugu. Ono samo mora postati svjesno svojih obaveza. Baš kao što je vaša obaveza odlazak na posao, njegova je odlazak u školu i pisanje domaće zadaće.
Ipak, šta učiniti ako dijete uporno odbija pisanje zadaće?
Utvrdite je li riječ o nepisanju zadaće iz samo jednog ili svih nastavnih predmeta
Nije jednako ako dijete odbija općenito pisanje zadaće ili to čini iz samo jednog ili dva nastavna predmeta. Ovo zadnje ukazuje na to da ono ima izgrađene navike pisanja zadaća, ali da u određenom nastavnom predmetu leži problem. Najčešće je vezan za to da dijete taj predmet ne voli ili ga ne razumije.
Samim time osjeća tjeskobu već pri samoj pomisli na taj predmet. Ako ste primijetili da je tako, razgovarajte s učiteljem ili nastavnikom tog određenog predmeta.
Raspitajte se kakvo je vaše dijete na satu i što mora napraviti da bi poboljšalo svoje rezultate. Moguće je da će biti potrebne i instrukcije kako bi uz stručnjaka koji će mu se moći posvetiti jedan na jedan dijete savladalo barem osnove gradiva i osjećalo manji otpor i prema predmetu, i prema zadaći.
Dijete mora znati da je zadaća njegova obveza i da njezino neizvršavanje ima svoje posljedice
Pisanje zadaće djetetova je obaveza. To nije nešto što može birati. Ako u potpunosti ignorira pisanje zadaće, to će imati svoje posljedice u vidu loših ocjena, a time i manje prilika za bolje obrazovanje.
Prijetnje, kazne i nagrade nisu alati koji će natjerati dijete da piše zadaće.
Na roditelju je da djetetu što ranije objasni zašto treba pisati zadaću, idealno već u prvom razredu. Iako se često govori da bi učenje, pa i pisanje zadaća trebalo biti igra, realnost nije takva. Uostalom, je li vama svaki zadatak koji morate obaviti zabavan? Nije.
Međutim, dok djetetu objašnjavate zašto mora pisati zadaću, pokušajte to napraviti što smirenije, bez povišenih tonova i prijetnji.
Pustite dijete da se otvori i da govori, no nemojte ga posramljivati. Zato pripazite na ton i boju glasa.
Odredite rutinu pisanja zadaća i redovito je provjeravajte
Ako dijete trenutačno nema naviku pisanja zadaće, neće je čarobno steći preko noći samo zato što ste jednom razgovarali. Morate biti uporni u tome da pratite njegov napredak. To će biti najlakše ako odredite vrijeme i mjesto za pisanje zadaće. Ako dijete nema svoj radni stol, neka piše za kuhinjskim stolom, no neka to uvijek bude tako. Djetetu je potrebna rutina.
Da bi steklo tu rutinu, potrebna je i roditeljska pozornost. Svaki dan nakon što dođe iz škole pitajte ga što ima za zadaću. Jednom kada je napiše, provjerite je li sve napravilo. Također, budite na raspolaganju ako zapne na nekom zadatku pa ga pokušajte voditi do rješenja. Nemojte rješavati umjesto njega, samo ga vodite.
Sumnjate li pak da dijete nije iskreno u vezi s tim ima li ili nema zadaću, uvijek možete provjeriti s učiteljima ili u sve popularnijim roditeljskim grupama u aplikacijama za komunikaciju.
S vremenom će djetetu prijeći u naviku samostalno pisati zadaću, no za to je potrebno vrijeme. Što ranije počnete s primjenom ovih savjeta, to će proces biti lakši i uspješniji.
