Većina djece koja se tek rode imaju nebeskoplave okice. Pa se neki roditelji i ponadaju da će tako ostati. Bez obzira što i mama i tata imaju oči tamne kao noć
Boja očiju kod beba mijenja se kroz vrijeme, a oftalmolozi to tumače malom količinom pigmenta u oku, kojeg organizam postepeno proizvodi pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Bez dovoljne količine ovog pigmenta oči izgledaju plavo-sive. To je karakteristično za većinu djece svijetle kože.
Mališani azijske i tamnoputog porijekla obično se rađaju sa smeđim očima. I ta boja ostaje, samo se mijenja nijansa.
Djeca svijetlih očiju mogu promijeniti nijanse šarenice nekoliko puta prije nego dobiju konačnu boju.
Priroda nekad i djeci svijetle kože podari smeđe oči. Ali, čak i kod crnookih mališana prvobitna boja može značajno da posvijetli.
Stalna boja
Vrijeme stabilizacije boje šarenice je individualna. Vjeruje se da to traje prvih šest mjeseci bebinog života. No, kod nekih bebina se stalna boja očiju formira već i do trećeg mjeseca. A druge dobivaju trajnu nijansu tokom nekoliko godina, iznenađujući roditelje takvim metamorfozama.
Postoji mišljenje da da boja bebinih očiju direktno zavisi od dojenja, odnosno da će se konačno formirati tek kada dijete pređe na čvrstu hranu. No, šta s djecom koja ne doje? Zato pedijatri ističu da su dojenje i boja očiju čista vremenska podudarnost.
Većina stručnjaka smatra da se pigmentacija šarenice definitivno formira u uzrastu od tri godine i poslije toga se više ne mijenja.
Genetika
Mališan čiji roditelji imaju plave oči može imati svijetlosmeđe okice ili oči “boje čaja”.
Ako jedan od roditelja ima svijetlosmeđe oči, a drugi plave, onda oči djeteta mogu imati bilo koju od boja.
Ako su roditelji smeđooki, onda teoretski dijete može imati oči bilo koje boje. Ali po pravilu njegove oči će biti u spektru od svijetlosmeđih do tamnosmeđih.
Zelena boja očiju je relativno rijetka. Ona predstavlja poludominantu i njeno ponašanje je najmanje predvidljivo. U kombinaciji sa svijetlim očima ona ponekad može rezultirati tamnim okicama kod mališana.
Još rjeđe se rađaju djeca s očima različite boje. Različita boja šarenice lijevog i desnog oka se sreće kad se sudare dvije jednako jake dominante roditelja.
Dijete čija oba roditelja imaju svijetloplave oči neće imati oči tamnije od roditeljskih.
Svijetle oči osjetljivije na svjetlost
Šarenica po svom obliku predstavlja pljosnati prsten s otvorom u centru – zjenicom.
Boja šarenice oko zjenice zavisi od pigmenta melanina i prirode odražavanja svjetlosti. Količina pigmenta određuje zasićenost boje oka – što je više melanina oči su tamnije. Količina melanina određuje individualnu osjetljivost oka na svijetlo. Zahvaljujući zaštitnom pigmentu svjetlost dopire u unutrašnjost očne jabučice samo kroz zjenicu.
Metoda za određivanje očinstva
Teorija o tome da se boja šarenice nasljeđuje prvi put se pojavila krajem 19. stoljeća. Od tada je boja očiju postala jedan od najuobičajenijih metoda određivanja očinstva.
Ali, u ovom osjetljivom pitanju ne vrijede zakoni aritmetike. Moramo se, u najmanju ruku, sjetiti satova genetike iz osnovne škole ili se osloniti na mišljenje stručnjaka. Suvremeni genetičari nisu skloni da boju očiju smatraju najpouzdanijim dokazom očinstva.
Prema rezultatima naučnih ispitivanja rožnica plavookih ljudi je dva puta osjetljivija od rožnice smeđookih i čak četiri puta od rožnice ljudi s crnim očima.
Plava, siva i svijetlozelena boja očiju češće se sreće kod stanovnika sjevernih krajeva, smeđa u regijama s umjerenom klimom, a crna kod stanovništva oko Ekvatora. Ali i ovdje je mudra priroda napravila izuzetke: Eskimi, na primjer, imaju tamne oči, zato što tako lakše primaju jarke odbljeske na ledenoj i snježnoj površini.
Nekad u prirodi dođe i do “kvara” – dešava se da šarenica uopće nema materiju koja daje boju. U takvim slučajevima šarenica je crvena (kod albina), oči nisu zaštićene od svjetla i zato svjetlost toliko smeta albino-ljudima.
Prema statističkim podacima, ova anomalija veoma je rijetka: jedan slučaj na dvadeset hiljada ljudi (uključujući i crnu rasu). Međutim, albino gen sreće se približno kod svakog sedamdesetog čovjeka.
Smeđooki izdržljiviji
Još od davnih vremena ljudi pridaju boji očiju veliki značaj ocjenjujući njen utjecaj na okolinu. Novije teorije, potkrijepljene psihološkim istraživanjima, povezuju boju očiju s crtama karaktera.
Tako su sivooki ljudi skloni odlučnosti i usmjereni su ka cilju; smeđooki se odlikuju izdržljivošću i umijećem da nađu izlaz iz kriznih situacija; zelenooki su stabilni i strpljivi; plavooki su komunikativni ljudi, stvaralačke prirode.
Ali, ako se odbaci nauka i jednostavno se zagledamo u oči mališana, nije ni važno koje su boje. Važno je da blistaju od sreće!
