Jedna od prvih dilema nakon povratka iz porodilišta je ostaviti bebu da spava u svom krevetiću ili ga maziti, mirisati i paziti po cijelu noć. Pa premjestiti u roditeljski krevet. I tako iz dana u dan.
Tek kako vrijeme prolazi, a neprospavane noći postanu pravilo sjetimo se kako smo pažljivo birali krevetić, koji umjesto udobnog ležaja za bebu postaje odlagalište za pelene, maramice, poklone.
Pa onda kreće nova dilema, hoće li se dijete osjećati usamljeno u svom krevetiću? Hoćemo li propustiti pokoji uzdah, osmijeh naše bebe?
Pa pokleknemo i odlučimo – vrijeme je za vlastiti krevet. Dobro za bebu, ali i za roditelje da se naspavaju i odmore. Jer i mama i tata imaju pravo na san i odmor.
Još samo večeras…
Tako neki, a drugi opet pokleknu i djetetu dopuste da spava s njima i do polaska u školu.
Tu su i noćne šetnje. Znate ono kad djetetu dozvolite da vam se jedne večeri uvuče u krevet. Pa onda narednu, pa tako mnogo puta.
Istraživanja kažu kako čak 15 posto roditelja dijele krevet s djetetom starijim od 5 godina.
Ovo, istaknuto je, ne stvara problem u slučajevima kada se oba roditelja slože s ovakvom odlukom, kada uspiju pronaći svoje intimno vrijeme no glavni uvjet da se svi zajedno dobro naspavaju.
Bitne značajke zajedničkog spavanju su, osim udobnosti i psihička stabilnost u okrilju obitelji.
Najnovija istraživanja ipak pokazuju kako je, naročito u prvim godinama života, bliskost majke izrazito važna za dojenčad i malu djecu. Preporuke idu do toga da u prvih nekoliko tjedana života dijete spava na majčinim prsima.
Istraživanja pokazuju kako djeca koja spavaju pokraj majke imaju ujednačeniji i lakši ritam otkucaja srca dok djeca koja samostalno spavaju u krevetiću imaju puno jači srčani ritam.
Testiranjem se došlo do otkrića kako je kod djeteta koje odvojeno spava prisutna visoka razina hormona stresa. Pretpostavlja se kako se dugo izlaganje ovakvim hormonima može očitovati u kasnijem životu te stvarati problema prilikom društvenih aktivnosti i mogućnosti djeteta da ostvari emotivnu vezu.
Za i protiv
Bebe koje spavaju uz mame imaju bolji imunološki sustav jer ih se češće doji
Djeca koja spavaju u posebnim krevetićima često imaju nemirniji san a kvaliteta njihova sna je puno manja nego kod djece koja dijele kreveta s roditeljima
Djeca koja se uvlače u krevet svojih roditelja po noći često slabije spavaju od djece koja spavaju samostalno u svom krevetu.
Jedan od razloga zbog kojeg se preporučuje odvojeno spavanje dojenčeta i majki je nenamjerno gušenje djeteta tokom sna.
Ipak bez obzira na sve želje, potrebe i odluke roditelja koje donose po pitanju zajedničkog spavanja s djecom jednoglasno stajalište je kako djeca najkasnije do ulaska u pubertet trebaju biti naviknuta na spavanje u svom krevetu.
Djeca koja ne žele samostalno spavati u krevetu mogu dobiti krive smjernice u životu te postati posve nesamostalna i u svemu ovisna o svojim roditeljima.
