Lemana Terzimehić je Danijeva mama, Aldinova supruga i učiteljica koja se, kako ističe, nada da uspješno balansira između privatnih i poslovnih obaveza, prijateljskih i društvenih odnosa, te svih drugih uloga koje su joj po rođenju ili sticajem okolnosti pripale. Ona za Kidsinfo piše o polasku u vrtić, promjeni koja zahtijeva adaptaciju djece, ali roditelja.
Polazak u vrtić veliki je događaj u životu djeteta, ali i roditelja. Za mnoge je to prvo odvajanje. Danijev prvi polazak u vrtić bio je u februaru 2020. godine, a on je tada imao godinu dana. Njegov tata i ja odveli smo ga do vrata vrtića, gdje nam je ljubazna vaspitačica objasnila da taj dan treba ostati sat, te da nakon tog vremena dođemo po njega. Iako je u vrtiću bio kratko, s nestrpljenjem smo iščekivali ponovni susret. I kao da smo ga poslali u vojsku strepili smo šta će se desiti, kakav će biti, kako će se ponašati, hoće li biti tužan, je li možda ljut na nas… Hiljadu misli rojile su se glavom, stvarajući haos i otežavajući cjelokupnu situaciju. Kada pogledam s ove distance, mislim da roditelji teže podnose tu sepraciju od djece.
Tokom prve sedmice navikavanje se odvijalo postepeno. Budući da sam i sama učiteljica, te da na nastavi provodim kraće vrijeme, Dani je bio na poludnevnom boravku. No, kao i svako dijete, odmah se suočio s virusima i svim onim što vrtić donosi. Visoka temperatura i borba s upalom uha i grla bile su naša dijagnoza. Nedugo nakon što smo se izborili protiv toga, svijetom je zavladala pandemija i vrtići i škole su zatvoreni. Ja sam radila iz stana, a Dani je provodio vrijeme sa mnom „prateći“ online nastavu.
Naredni, drugi polazak u vrtić desio se u septembru 2020. godine. U početku je bilo negodovanja, odbijanja da uđe u vrtić i slično. Srećom, nije dugo potrajalo. Dani se veoma brzo adaptirao na novu sredinu. Najvažnije od svega je to što je vrlo brzo bila vidljiva i promjena u njegovim navikama, ponašanju i slično.
Ono što svakom roditelju teško pada je neprestana borba protiv virusa i prehlada. U jednom trenutku se osjećate toliko bespomoćno, jer ne možete ništa učiniti kako bi tom malom biću bilo bolje. I zaista, kao što mnogi kažu, kroz vrtić jačaju, grade imunitet i sve se lakše nose s virusima i vrtićkim prehladama.
No, svaki prekid odlaska u vrtić nosi sa sobom ponovno privikavanje. Neka djeca to bez problema prevaziđu. Neka malo koriste situaciju, pa žele dodatnu pažnju. No, sve je to dio odrastanja i sazrijevanja djece, ali i roditelja. Njihovim rastom, rastemo i mi, njihovim sazrijevanjem, sazrijevamo i mi kao roditelji.
Da bismo olakšali polazak u vrtić veoma je važno pripremiti dijete za tu promjenu u životu, a to možete uraditi na sljedeći način:
1. Pričati o vrtiću, vaspitačicama i djeci koju će upoznati i sa kojom će se družiti.
2. Nekoliko dana prije polaska u vrtić odvedite dijete u dvorište, prošetajte, razgledajte okolni prostor. Ukoliko dopuštaju uđite u prostorije vrtića. Neka nova okolina postane bliska djetetu.
3. Prvu sedmicu uzmite odmor, ukoliko ste u prilici. Dogovorite se s vaspitačicama, da dan-dva dijete bude samo jedan sat u vrtiću, a zatim postepeno produžavajte to vrijeme. Po izlasku iz vrtića, nagradite dijete odlaskom u park ili nekom simboličnom nagradom.
4. Razgovarajte s djetetom o tome kako je provelo dan, šta su radili, šta mu se svidjelo, šta bi promijenio i slično. Pokažite interesovanje za njegov „društveni“ život. Čak i ako dijete još uvijek ne govori, razvijajte tu naviku razgovora o vrtićkim temama.
5. No, najvažnije, vaspitačice posmatrajte kao osobe koje vašem djetetu žele samo najbolje, kao vašu podršku u djetetovom rastu i razvoju. Nemojte sumnjati u njihove namjere niti stručnost i osposobljenost za rad. Izgradite međusobno povjerenje, a u najboljem interesu djeteta, te na obostrano zadovoljstvo.
Stoga, neka polazak u vrtić prođe sa što manje suza, a što više smijeha, igre i pjesme. Volite, grlite i mazite ta mala bića, jer tako brzo postanu veliki i odlete iz svog gnijezda.
(Kidsinfo.ba)
