Rijetke su one žene koje, poput bh. influenserice Aide Čamdžić, javno govore o temama o kojima većina ćuti, tačnije o temama koje dijele mišljenja. Naime, ona je poznata po tome što je u jednom periodu potpuno iskreno govorila o anksioznosti s kojom se suočila, a sada je odlučila da za Kidsinfo portal ispriča svoju priču o razvodu i psihičkom nasilju kojem je izložena od strane bivšeg supruga.
Nakon 11 godina braka, Aida je prošle godine odlučila da sa sinovima Vanjom i Arijanom napusti porodični dom, te da podnese zahtjev za razvod od tadašnjeg supruga Saše. Na početku razgovora nam otkriva da je proces završen, a ona je dobila starateljstvo nad sinovima.
Aida: Sporazumno smo se razveli, ali je znao da mi prijeti da će da mi oduzme djecu. Kroz cijeli proces razvoda je nastojao da mi našteti, da mene povrijedi. Znao je da sam, kao i svaka majka, „najtanja“ kada su djeca u pitanju. Pošto ima dosta žena koje ostaju u braku jer se boje da će im muževi uzeti djecu, treba napomenuti da je uzimanje djece od majke posljednja opcija. Sjećam se da mi je advokat rekao: „Jedino da si narkomanka teške klase, pa da ti djeca ne pripadnu. Djeca u 99% slučajeva pripadaju majci“. Ovo ističem jer se mnogo žena ne odlučuje na razvod da im ne bi oduzeli djecu. Imala sam i ja te prijetnje.
Kidsinfo: Koliko Vam je bilo teško donijeti odluku da se razvedete?
Aida: Kod mene je donošenje odluke trajalo dugo. Mi smo dosta konzervativno društvo i imala sam puno nedoumica oko toga kako ću i šta ću, te da li je moja odluka u interesu djece. To šta će reći okolina je nešto što me je posljednje, mogu slobodno reći, četiri godine zadržalo u braku. To i djeca. To je potpuno pogrešno jer sam shvatila da je u interesu svakog djeteta funkcionalna porodica, a mi smo bili porodica s problemima. Tačnije, više sam ja primjećivala te probleme dok se moj bivši suprug nije obazirao na stvari koje sam mu govorila i na koje sam mu skretala pažnju. Cijela situacija je uticala na pojavu anksioznosti kod mene, o čemu sam javno pisala. Išla sam kod psihologa i već pri prvim susretima s njim mi je rečeno da dođem sa suprugom. No, moj bivši suprug se, mogu slobodno reći, svemu tome ismijavao i nije to shvatao ozbiljno.
Ja sam psihičkom nasilju bila izložena i tokom braka. Međutim, ja to nisam doživjela kao nasilje i bivšeg supruga sam branila od svih i svakoga
Kidsinfo: Kada ste postali svjesni svega toga?
Aida: Moj profil na Instagramu je bio porodičnog karaktera, tako sam nekako i krenula s tom društvenom mrežom. Ljudi me osuđuju zato što sam prikazivala nešto što je lažno, međutim ja sam prikazivala stanje onakvim kakvog sam ga ja vidjela. Meni je porodica bila sve i njoj sam se predala u potpunosti. Kada sa dobila djecu, od prvog dana sam im bila privržena i posvećena i sebe i svoju porodicu sam gledala kao sretnu. Ustvari je to bila moja unutrašnja želja i borba da to bude tako. No, sve to je dovelo do toga da dobijem strašne napade anksioznosti… kočila sam se i svaki drugi dan završavala u hitnoj. Baš sam imala strašne napade, a dobila sam i terapiju koju sam pila. U svemu tome nisam naišla na podršku supruga. On je govorio kako nije do njega, da sam umislila, te da sam ja žena koja ima sve. Uvijek je isticao te materijalne stvari. Nikada nismo pričali, nekako se sve guralo pod tepih i rješavalo riječima: „Imaš kuću, vikendicu s bazenom, apartman u hotelu s pet zvjezdica…“. Tako sam živjela i tokom tih 11 godina mi je „usađeno“ da sam ja sretna zbog materijalnih stvari. Sve dok se jedne prilike nisam dozvala.
Kidsinfo: Koja je to „kap koja je prelila čašu“, a zbog koje ste konačno odlučili da se razvedete?
Aida: Kap koja je prelila čašu bila je situacija u kojoj je moj bivši suprug povisio ton na moju sestru, a dešavalo se u više navrata da povisi ton na moju majku i generalno meni bliske ljude. No, ja sam tokom tih 11 godina naučena da je to normalna komunikacija, kako sa mnom, tako i s djecom. Te noći, kada se nakon povratka s mora desila neprijatna situacija u kojoj je moj bivši suprug vrisnuo na moju sestru, smo se vratili kući i onda je i tu nastao haos.
Kidsinfo: Znači li to da ste psihičkom nasilju bili izloženi i tokom braka?
Aida: Da. Ja sam psihičkom nasilju bila izložena i tokom braka. Međutim, ja to nisam doživjela kao nasilje i bivšeg supruga sam branila od svih i svakoga. Kada bi mi ljudi rekli nešto protiv njega, ja sam bila ta koja je ubjeđivala i samu sebe da to nije tako, a sve zbog toga što nisam gledala očima drugih. Često se dešavalo da me omalovažava pred ljudima, tačnije u društvu. No, ja toga jednostavno nisam bila svjesna i te situacije su mi tek sad počeli ljudi prepričavati.
Kidsinfo: Kako su Vaši sinovi prihvatili odluku o razvodu?
Aida: Vanja je već veliki dječak, njemu je već 11 godina, tako da je on bio svjestan svega što se dešava. Često mi sada kaže da je sretan jer ne mora više da sluša svađe, rasprave i sve ostalo. S druge strane, Arijan je još mali. Obojica su dosta vezani za mene. Pošto je moj bivši suprug jedan period radio u Beogradu, ja sam stalno bila s djecom. Nikada nisam imala neku pomoć sa strane, osim moje mame koja je bila tu ako bismo išli na neko putovanje ili nešto slično, ali uglavnom sam ja bila ta koja je provodila vrijeme s djecom. Obojica su vezani za mene, tako da im razvod nije teško pao. Nekako na njima vidim da su sada dosta veseliji i razdraganiji. Znate, ja sam neko ko je odrastao bez oca. U 7. godini sam izgubila oca i možda sam baš zbog toga vapila za savršenom porodicom. I dan danas se trudim da moja djeca imaju oca, ali nažalost ne možemo nikako da nađemo zajednički jezik. Tačnije, ne može on da nađe zajednički jezik sa mnom, a ne može ni sa djecom. I tako smo došli do onih najgorih stvari koje podrazumijevaju da me bivši suprug konstantno vrijeđa i govori da sam ja ta koja je rasturila porodicu. Ja sam ta koja je otišla tamo za nekim. To su stvari koje često priča i djeci i onda samo prouzrokuje još veću štetu. Priča to starijem sinu koji je već u pubertetu, a ja ne znam kako da to promijenim. Prijavljivala sam ga nekoliko puta, a zadnji put sam dobila odbijenicu jer sam tražila zabranu prilaska. No, ponovo sam ga prijavila i sad je zahtjev u proceduri.
Kidsinfo: Smatrate li da je Vaš bivši suprug, uprkos odnosu s Vama, dobar otac vašoj djeci?
Aida: Trenutno sam mišljenja da nije dobar otac svojoj djeci. Ne sluša ono što mu djeca govore, tačnije ne sluša njihove potrebe i želje. Ja činim sve… uvijek sjednem sa svojom djecom i pričamo i o njihovom ocu, tačnije pričam im da treba da se prema ocu ponašaju isto kao i prema meni. Međutim, još uvijek ne može… Nemaju odnos kakav bi trebalo da imaju otac i sinovi. Arijan je još mali i ide u vrtić, te mu je odlazak kod tate znak da neće ići u vrtić. Njemu je vrijeme kod tate kao raspust. Nažalost, mislim da ih otac uzme sebi samo da bi zadovoljio ono što je napisano na papiru o starateljstvu i ništa više od toga.
Kidsinfo: Šta Vam je u svemu tome najteže palo?
Aida: Najgore mi je što mi djeca robuju tamo nekom papiru na kojem im je neko rekao da moraju da budu s ocem svaki drugi vikend ili dva dana u sedmici. Ja se slažem da djeca trebaju da budu sa ocem, međutim djeca to ne žele i onda njihov otac krivi mene, naziva me pogrdnim imenima, vrijeđa i omalovažava, a ja više to ne moram da slušam, niti da trpim. Zbog svega toga sam o ovoj temi počela da pišem na društvenim mrežama jer ne vidim kako da pomognem sebi i svojoj djeci. Gdje god sam se obratila, a da su institucije u pitanju, naišla sam na neko, imam osjećaj, ismijavanje. Naprimjer, kada sam jedne prilike otišla u policiju da prijavim šamar, osjećala sam se pravo poniženo. Isto tako sam jučer išla u Socijalnu službu jer stariji sin neće da ide kod oca preko raspusta. Vratila me je žena koja je na portirnici jer je gospođa iz Socijalne službe, koja je vodila naš slučaj, rekla da je to završeno i da ona nema ništa s tim, te da potražim psihologa za djecu. Pitala sam je samo šta će mi psiholog, te može li me uputiti u neku instituciju da se nekome obratim jer sam prepuštena samoj sebi. Ne ja, nego generalno žene. Evo šta ja da radim? Djeca neće kod oca, a ima tamo taj neki papir kojem oni robuju do svoje 18. godine. Naravno da treba i majka i otac da se vole isto, ali moje starije dijete ulazi u pubertet i zna šta želi, a šta ne želi. Ne znam koliko je ispravno nametati mu neke stvari. Ne znam šta će se desiti ako moja djeca ne budu htjela da idu kod oca danima kada je to napisano? Šta, doći će policija i vući će ih, oduzimaće mi djecu? Ne razumijem šta se dešava, a nemam kome da se obratim.
Sretnija sam dosta nego ranije. Tačnije, nekad sam presretna, a nekad sam manje sretna, ali sam u suštini mnogo zadovoljna i voljena žena
Kidsinfo: Ko Vam je u svemu ovome najveća podrška i koliko je ta podrška bitna?
Aida: Odluku o razvodu sam donijela potpuno sama. Niko se nikad nije razveo ako mu je lijepo i ako je sretan u tom braku. Bivši suprug mi je često znao reći da sam ja bila sretna, ali da sam otišla radi nekog trećeg, što nije istina. Ne može ti se svidjeti niko ako je tebi u tvom braku lijepo, ako si sretan i ako imaš poštovanje supružnika. Ja to, nažalost, nisam imala. Nisam bila sretna i nisam osjećala poštovanje svog muža. Čak nisam osjećala ni zahvalnost. Za sve što sam ja radila uvijek je bilo: „Ma šta si ti? Da nije mene, ti bi bila niko i ništa“. Bukvalno je tako bilo uvijek. No, kada sam donijela odluku, prvo sam je saopštila svojoj mami. Ona mi je tada rekla: „Ja sam najsretnija na svijetu zbog ovoga što si mi sad rekla“. Počela sam plakati i pitala sam je kako o tome nikada nismo pričale, kako mi nikada ništa nije rekla. Samo mi je odgovorila: „Ja 11 godina gledam svoje dijete i situaciju u kojoj je, ali nisam htjela da se miješam“. Osim na maminu, naišla sam i na ogromnu podršku moje sestre.
Kidsinfo: Jedna ste od rijetkih žena koje o ovoj temi javno govore. Zbog čega smatrate da je o nasilju bitno govoriti?
Aida: Kada sam počela javno da govorim o anksioznosti, javilo mi se puno žena koje su bile u takvoj situaciji, ali je nisu prepoznale. Isto se desilo i kada sam počela da pričam o razvodu… dobila sam toliko poruka od žena koje nemaju hrabrosti i snage da se razvedu, a zbog, prije svega, osude okoline. Okolina je ta koja te osuđuje i odluku o razvodu čini još bolnijom, većom i jačom. No, kada tu odluku doneseš, onda nestanu svi oni, nazovimo ih prijatelji, koji su do tada bili tu. U tim situacijama se svi opredjeljuju za strane. Mislim da se žene boje i toga. Boje se i toga kako će same odgajati djecu. I ja sam imala te dileme, ali sad vidim da mi se u tom kontekstu ništa nije promijenilo. Sve je isto. Ako ćemo se bazirati samo na djecu, ja sam sve oko njih sama radila u braku, a radim i sada. Ono što je vrlo važno da napomenem jeste da sam ja i tokom braka imala svoj posao. Neko sam ko radi od svoje 18. godine i nisam radila jedino tokom trudnoće koju sam čuvala i tokom porodiljskog. To znači da sam ja i radila i bavila se s djecom, a imam potrebu da to kažem jer sada idu priče da sam uživala u braku i tim materijalnim stvarima, a sada sam kao počela da radim, pa sam skupila hrabrosti da odem. To nije istina, radila sam i dok sam bila u braku.
Kidsinfo: Čemu Vas je cijela ova situacija naučila?
Aida: Naučila me da mogu sve sama, bukvalno. Da mogu da koračam sama i da se borim za sve u životu. Kada sam s djecom odlazila iz stana njihov otac je rekao: „Sada kada odete s mamom, bit ćete kao kerovi“. To je ono što je u meni probudilo zvijer. Postižem sve ono za šta sam mislila da nikada neću moći sama. Mi trenutno živimo u iznajmljenom stanu i ja plaćam račune, auto, odjeću i sve što mojoj djeci treba, a mislila sam da to neću moći. Sretnija sam dosta nego ranije. Tačnije, nekad sam presretna, a nekad sam manje sretna, ali sam u suštini mnogo zadovoljna i voljena žena. Ja sam iz braka brzo ušla u drugu vezu, te sam iz tih nekih ružnih situacija lakše izlazila jer sam uz sebe imala osobu koja je i dan danas sa mnom. On mi je dosta pomogao kroz sav taj proces. Da nisam imala njega, tačnije da sam u tom smislu bila sama mislim da bi mi bilo mnogo teže. Tu su, ponavljam, bile i moja mama i sestra koje su mi pružile ogromnu podršku.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
