Sigurni smo da ste u prethodnom periodu pratili naš serijal “Dijete svijeta” u okviru kojeg smo objavljivali razgovore s mamama koje su rođene u jednoj državi, a danas žive i odgajaju djecu u skroz drugoj. Naime, većina naših sagovornica je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a cilj nam je bio da saznamo kako okruženje u kojem danas žive utiče na način na koji odgajaju djecu, te koje porodične vrijednosti, koje su specifične za zemlju u kojoj su rođene, nastoje zadržati.
Jedno od pitanja koje smo im postavljali je: “Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo da karakteriše svako dijete svijeta?”, a u nastavku pročitajte šta su odgovorile.
Sara Džodžo Stevović – Njemačka
– Dijete treba gledati kao malog čovjeka i ophoditi se prema njemu kao što se ophodimo prema odraslim ljudima. Takoreći, da bi djetetu usadili moralne vrijednosti, trebamo im sopstvenim primjerom ukazati na njih. Ni u kom slučaju obmanjivati dijete, po svaku cijenu ispuniti obećanje, stajati iza svojih riječi, nagraditi iskrenost i marljivost i u neograničenim količinama darivati ljubav i posvećenost – kazala nam je.
Jasminka Smajić-Hamzić – Njemačka
– Svako dijete svijeta treba da zna odakle su mu korijeni, te da zna maternji jezik. Ako dijete ne zna maternji jezik, to dijete više nije dijete svijeta, nego stranac u vlastitoj državi ili barem u državi iz koje mu potiču roditelji. Dijete treba da nauči da to što nije porijeklom iz zemlje u kojoj živi nije mana, nego velika prednost. Naravno, sve ovo usvajaju od nas roditelja. Mi smo ti koji odlučujemo i koji možemo učiniti da naša djeca izvuku najbolje iz cijele priče – rekla je Jasminka.
Marina Blešić – Njemačka
– Dijete treba da karakteriše njegova porodica, tradicija i kultura. Smatram da ih još kao male trebamo učiti da, koliko volimo svoje, moramo i trebamo da poštujemo tuđe. Minhen je grad u kojem žive pripadnici raznih kultura i već u vrtiću se mogu primjetiti različitosti. Jednom prilikom mi je Valentina odbila da jede viljuškom i rekla da hoće prstima i sa stola. Ja sam pitala zašto tako kada je do sada jela normalno. Kroz razgovor s vaspitačicom sam saznala da je djeci dozvoljeno da prospu obrok na sto i jedu prstima jer ima djece kojima je u kulturi da ne koriste viljuške. I onda sam morala nekako da joj objasnim da treba da prihvatimo da ta drugarica tako jede, ali da mi ipak jedemo s viljuškom kako smo i prije. To je samo jedan primjer kako od malih nogu uče da postoje različitosti – rekla je Marina.
Šejla Muranović – Norveška
– Prvo želim da kažem da nijedno dijete na svijetu nije isto i nema istu polaznu tačku. Smatram da svako dijete treba da ima ljubav i poštovanje svojih najbližih, te toplinu doma – rekla je Šejla.
Nermina Smajić-Duradbegović – Austrija
– Svako dijete treba da zadrži svoje korijene. No, ljubav prema domovini i tradiciji ne treba da ga spriječava kada je riječ o odrastanju u drugoj državi. Dijete treba da bude svjesno da ga to samo čini bogatijim, te da mu daje mogućnost da uzme najbolje od obje strane – rekla je Nermina.
Jelena Jugović Tuncel – Turska
– Djeca su ljubav, neiskvarena i čista. Na svu djecu svijeta sam posebno slaba. Svako dijete zaslužuju dom i hranu, a djeci treba prenijeti vrijednosti i ljubav, te im usaditi tu neku širinu da prihvataju sve dobre ljude bez obzira na boju kože, nacionalnost i opredjeljenje – rekla je Jelena.
Zerina Suyabatmaz – Turska
– Mislim da prva stvar koju mi kao majke i kao roditelji treba da naučimo svoju djecu jeste da prihvataju različitost. Djeca treba da budu svjesa da nisu svi ljudi na svijetu ni bijeli, ali ni crni ni žuti. Da ljudi imaju drugačiju boju kože, da drugačije razmišljaju i pripadaju drugačijoj naciji i religiji. Zaista mislim da trebamo odgajati ljude koji će prihvatati različitosti. To je nešto što bih izdvojila kao glavnu razliku između Turske i BiH. Koliko god je BiH multinacionalna i koliko god je moje rodno Sarajevo šaroliko kada su njegovi građani u pitanju, još uvijek nam djeca ne znaju prihvatati različitost. Još uvijek se deblje djevojčice izazivaju u školi, još uvijek svi pronalazimo neki razlog da izazivamo i da pronađemo nešto ružno u drugoj osobi, a rijetki su oni koji traže pozitivnu i lijepu stvar. Koliko god taj zadatak bio težak, moramo da odgajamo djecu koja će međusobno biti složnija i koja će prihvatati jedni druge. Osim različitosti, kćerku ću nastojati da naučim i da bude u miru sa samom sobom. Danas je, možda, najteže da čovjek prihvati sebe onakvim kakav jeste. Željela bih da zaista voli samu sebe ovakvu kakva je stvorena i da samu sebe prihvati – rekla je Zerina.
(Kidsinfo.ba)
