Zabrinuti roditelji učenika iz Banjaluke javili su se redakciji portala Buka zbog epidemiološke situacije u školama u Republici Srpskoj, a posebno u banjalučkim srednjim školama.
– Mnogo je zaraženih profesora i učenika, a još više onih koji sa lakšim simptomima idu u školu jer se kod nas blaži simptomi ne testiraju. Učenici mnogo časova nemaju jer su profesori odsutni, i u školu dolaze u prosjeku za 2-3 časa od po 20 minuta. I zašto se samo kod nas škole ne zatvaraju – pitaju se roditelji u dopisu koji su poslali.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske kažu da se nastavni proces u Republici Srpskoj organizuje u skladu sa epidemiološkom situacijom i brojem oboljelih lica u svakoj lokalnoj zajednici.
– Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske svakodnevno dobija podatke iz Instituta za javno zdravstvo o zaraženim učenicima od 15 do 18 godina i stanje danas u odnosu na prethodne dane je ujednačeno. Sve vaspitno-obrazovne ustanove i gradski/opštinski štabovi za vanredne situacije jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj, u skladu sa epidemiološkom situacijom, u narednom periodu, dužni su Ministarstvu prosvjete i kulture dostaviti prijedlog za obustavljanje nastave u osnovnim i srednjim školama i prelazak na onlajn nastavu – rekli su za BUKU iz Ministarstva.
Dodaju da je Ministarstvo dobilo ove sedmice novi zahtjev od Osnovne škole „Vuk Karadžić“ Petrovo za prelazak na onlajn nastavu za učenike Područnog odjeljenja Krtova i nekoliko odjeljenja u ovoj centralnoj školi.
– Dobili su saglasnost za prelazak na onlajn nastavu. Odluke u vezi sa odvijanjem nastavnog procesa donosićemo i u narednom periodu prateći situaciju i postupajući u skladu sa preporukama nadležnih institucija i zaključcima Republičkog štaba za vanredne situacije – ističu.
Branka Ljubojević, profesorica srpskog jezika u Gimnaziji Banjaluka kaže da je u školi u kojoj radi epidemiološka situacija mnogo bolja nego u mnogim drugim institucijama te da se epidemiološke mjere poštuju i mnogo bolje i mnogo detaljnije provode nego na drugim mjestima. Smatra da je takva situacija i u drugim školama u RS.
– Da, postoje povremene krize kada je u pitanju realizacija nastavnog procesa jer su i profesori ljudi pa im se, nećete vjerovati, desi da se zaraze. U tim situacijama veoma je teško održati kontinuitet nastavnog procesa jer je teško pronaći zamjene, a naročito teško u ovim uslovima duplih časova da kolege koje rade zamjenjuju nastavnike koji su odsutni. Učenici mnogo izostaju, ali to nije posljedica pozitivnih testova u tolikoj mjeri koliko pozitivnih rezultata njihovih roditelja i članova uže porodice. S druge strane, ne treba zaboraviti da smo mi svake godine u ovom periodu, kao i sve institucije koje rade sa djecom, imali veliki broj izostanaka zbog različitih vrsta infekcija i virusa – rekla je za BUKU Branka Ljubojević.
Ona smatra da roditelji imaju razloga da se plaše za bezbijednost svoje djece samo ako se oni neodgovorno ponašaju.
– Ne možete poslati svoje dijete u školu sa temperaturom, a očekivati da drugi to ne rade. Mi generalno nismo nikada bili mnogo odgovorni ni disciplinovani, ali mislim da je ovo što nam se dešava dosta ljudi osvijestilo, iako postoje mnogi problemi i sada. Lično mi se ne dopadaju ove roditeljske hajke na školu kojima smo bili svjedoci u prethodnom periodu. Odjednom su svi postali i epidemiolozi, i profesori, i akademici pa se svi u sve razumiju. Naravno, i ovo je kao i mnoge druge stvari o kojima nismo javno govorili, bilo pristuno i ranije. Uplitanje roditelja u realizaciju, kvalitet i planiranje nastavnog procesa prisutno je već više od decenije i neprestano se povećava. To je pokazatelj opšteg ‘svaštarenja’ u našem društvu, ali opasno unižava najvažniju profesiju na svijetu – pojašnjava Branka.
Ona ističe da je raditi u ovakvoj situaciji, na ovaj način, više nego teško, a najveća težina je u tome što skoro potpuno besmisleno, ako govorimo o kvalitetu nastave, znanju kao njenom vrhovnom cilju.
– Časovi od dvadeset minuta, ne bih da se ponavljam, o tome sam već govorila, nisu nastava, nisu časovi. To su konsultacije, to je vid instruktivne nastave. Dalje, učenici podijeljeni u grupe, rasporedi koji podrazumijevaju pauze po 2-3 sata, hladnoća, pojedinačni strah za sopstveno zdravlje…Sve su to elementi koji se tiču nastavnika, a o kojima niko ne govori. O nastavnicima generalno niko ne govori. Nadležni pričaju o nekom sistemu koji ja nit vidim nit poznajem. Ko god želi da čuje objektivan stav o ovom i ovakvom nastavnom procesu, neka razgovara s mojim učenicima. Mladi, pametni, ambiciozni, vrijedni, oni nisu došli po ocjene, već po znanje. Ovo trčanje, brzanje, letenje samo formalno predstavlja održavanje nastave. Gimnazijski programi na ovakav način ne mogu biti realizovani. Ko može i ko misli da je to dovoljno, alal mu vjera! Ja ne mogu, ne znam i ne umijem. Ne onako kako mislim da treba i kako te pametne okice traže od mene – ističe Branka.
Dodaje da postoji i druga stvar o kojoj niko ne govori, a što je vrlo primjetno kod učenika, mladih ljudi koji, bez obzira na situaciju, rastu i odrastaju, sazrijevaju, posmatraju svijet oko sebe i vide šta se dešava, a to je njihovo mentalno zdravlje, njihovo raspoloženje, strahovi, nemogućnost snalaženja u ovom i ovakvom nastavnom procesu.
– Od energične, ambiciozne, komunikativne djece pune životnog i radnog elana postali su umorni, bezvoljni i obesmišljeni. Skoro mi je jedan od učenika na pitanje zašto su mu ocjene tako pale rekao kako mu sve ovo djeluje kao jedna neslana šala, a on ne umije tako da se šali! Tom djetetu je 16 godina i on jasno vidi stvari i naziva ih pravim imenom”, ističe Branka i dodaje da i ono malo reforme što su uspjeli da provedemo, diskusije, razvoj ktiričkog mišljenja, ovaj i ovakav formalizam sasvim je uništio! Moje mišljenje je da bi za srednjoškolce onlajn nastava naročito sa postojećim sistemom takozvanog Timsa bila mnogo bolja i efikasnija. Ne znam koliko je javnost upoznata s tim, ali program Međunarodne mature, tzv IB program, sve vrijeme ima onlajn nastavu svih predmeta, a testiranja smo provodili u školi, i smatram da je učinak mnogo bolji. Najgore od svega jeste ovo ‘trzanje i cimanje’ sad ovako, sad onako, a o neizvjesnosti i mogućnosti donošenja odluka uveče u 7 za ujutru u 7 da i ne govorim – ističe sagovornica.
Ona na kraju kaže da po njenom mišljenju škole nisu rizična mjesta za infekciju korona virusom.
– Možda su i najbezbjednija mjesta, ali nije korona jedino što muči ovaj svijet. Ona će proći, ako se strpimo, ispoštujemo mjere, ojačamo imunitet, ali šta ćemo sa dugoročnim posljedicama ove školske godine i ovakve nastave? Šta ćemo sa psihičkim stanjem učenika i profesora? Šta ćemo sa porukom koju o životu i svijetu šaljemo maldim ljudima? Mislim da je vrijeme da neko i o tome počne da misli – zaključuje ona.
(Tekst je preuzet s portala Buka.com)
