Da djeca vrlo lako mogu izbaciti roditelje iz takta svojim plačem ili ponašanjem svjedoči i psihologinjaiz jednog zagrebačkog vrtića. Naime, tete su na maloj bebi koja je bila u jaslicama jedno jutro otkrile crvene tragove ruke što je bio alarm za uzbunu. Ispalo je da je beba toliko izbacila iz takta jednog od roditelja da ju je istukao po guzi.
Ovaj primjer samo je jedan u nizu koji završi čak i fizičkim zlostavljanjem, a u kojem su djeca izbacila roditelje iz takta. Kako se kontrolirati?
Psiholozi ističu da roditelji najčešće djeluju automatski i instinktivno prema djeci jer ih žele staviti pod kontrolu. Umjesto toga, ističu da je potrebno zastati i reagirati hladne glave.
Najbolji način da se spriječi usijanje je da su roditelji toga svjesni i da imaju opciju zaustavljanja reakcije prije no što eksplodiraju. Iako do toga nije lagano stići, treba znati da će se i djeca, kada se roditelji smire i kada kontroliraju ponašanje i sama također smiriti.
-Zapamtite, mir je zarazan – kao i tjeskoba. Kada smo kao roditelji nervozni ili zabrinuti, dokazano je da to stvara tjeskobu i kod naše djece. To se najbolje odražava kod uspavljivanja. Ako ste nervozni i želite dijete uspavati za čas da nastavite “rješavati” tegobe, dijete to osjeća i ni ono ne može zaspati. Ako ste pak opušteni i drijema vam se, i dijete će lagano i brzo utonuti u san – istaknuli su psiholozi.
Dodali su da roditelji u situaciji kada se ne mogu smiriti nenamjerno stvaraju atmosferu koju pokušavaju izbjeći.
Dakle, cilj je dobiti kontrolu nad sobom. Pitanje je kako? Evo nekoliko savjeta kako se kontrolirati kada vas dijete naljuti:
1. Obećajte sebi da ćete se kontrolirati
Sigurno vam nakon svake burne reakcije bude žao te si stoga obećajte da ćete se kontrolirati. Nije uvijek lako kontrolirati svoj temperament ali morate odnekud krenuti. Obećanje samom sebe je dobar početak smirenosti za cijelu obitelj.
2. Shvatite za što niste odgovorni
Za mnoge roditelje postoji konfuzija u pogledu onoga za što su stvarno odgovorni i za što nisu odgovorni. I tako, ako se osjećate odgovornim za stvari koje zapravo ne spadaju u vašu domenu – kao što je pisanje domaće zadaće – to će rezultirati frustracijom. To nije vaš problem niti vaša domena već je to problem vašeg djeteta. Ako uvijek mislite da ste odgovorni za to kako se stvari ispostavljaju, tada ćete stvoriti više stresa.
Tako možete reći: “Odgovoran sam za to da djetetu pomognem shvatiti kako riješiti problem. Ali ja nisam odgovoran za rješavanje problema umjesto djeteta”. Ako se osjećate kao da ste odgovorni za rješavanje problema vašeg djeteta, ono se neće osjećati kao da ih sam mora riješiti. Postat ćete sve više i više uznemireni. Niste odgovorni za to hoće li vas dijete poslušati, ali ste odgovorni za odlučivanje kako ćete mu odgovoriti kada vas ne sluša.
Dakle, već ćete biti mirniji s takvim razmišljanjem. Razmislite, kako bi neko trebao natjerati drugu osobu da nešto učini; kako bismo trebali kontrolirati što neko drugi stvarno radi? Umjesto toga, odlučite biti odgovorni za način na koji želite postupati sa svojim djetetom ako ono ne sluša. Ako preuzmete sve njihove brige, nećete biti vođa kakvog vaša djeca trebaju.
3. Pripremite se unaprijed
Primijetite kada se približava sukob i pokušajte se pripremiti. Možete primijetiti da su djeca svaki dan u pet sati živčana kada se svi okupite. Za mnoge obitelji to je užasno doba dana; svačija je tjeskoba uznapredovala na poslu, školi, vrtiću i strpljenje je na niskoj razini.
Zapitajte se kako to riješiti kada će i djeca doći sa svojim problemima i zahtjevima? Stoga se pripremite. Odlučite da se nećete svađati i da se bez obzira na sve sukob neće dogoditi. Dopustite da vas vodi način na koji želite vidjeti sebe kao roditelja.
4. Zapitajte se: “Što mi je pomoglo u prošlosti?”
Prisjetite se što vam je pomoglo u ranijim situacijama. U trenutku problema ne morate odmah reagirati već u glavi promisliti “Ne govorim ništa; Povući ću se; Duboko ću udahnuti”. Dajte sebi trenutak, izađite iz sobe i napustite problematičnu situaciju i zapamtite: u tome nema ništa loše. Ne morate odmah reagirati na reakcije svoje djece.
5. Duboko udahnite
Duboko udahnite kad osjetite da dolazi do eksplozije – i odvojite trenutak da razmislite. Postoji velika razlika između reagiranja iste sekunde i s nekoliko sekundi zadrške. Koliko god je to moguće, promišljeno odgovorite na ono što vaše dijete govori ili čini. Pobrinite se da duboko udahnete prije nego što odgovorite djetetu jer će vam taj trenutak dati priliku da razmislite o onome što želite reći.
Razmislite o tome na ovaj način: kada ste uznemireni i pokušavate natjerati dijete da učini ono što želite, sve više ih pritišćete sa svojom kontrolom i vikom. No, možda je i vaše dijete imalo težak dan te i ono reagira loše i sukob samo eskalira. Strah se hrani samim sobom.
6. Osmislite sebi slogane u glavi
Recite si nešto svaki put kada osjetite kako se vaše emocije povećavaju i gubite kontrolu. Mogu to biti kratke naredbe “Stop” ili “Diši” ili “Uspori” ili to mogu biti rečenice “Je li to doista važno?” Ili “Je li to tako važno?” Mogu to biti i neke uspomene, omiljeni stihovi pjesme koja vas smiruje i slično. Bilo koje riječi koje će vam pomoći da na brzinu promislite o prioritetima.
7. Razmislite kako želite da vaš odnos izgleda
Kako želite da jednoga dana izgleda vaš odnos s djetetom? Ako sadašnji odnos nije onakav kakav odnos želite da imate za 25 godina, počnite ga mijenjati. To ne znači da trebate raditi ono što vaše dijete želi cijelo vrijeme – daleko od toga. Pravila morate imati i njih se držati no morate dijete odgajati s poštovanjem – onako kako želite da ono vas tretira.
Ako je vaš cilj imati čvrst odnos s djetetom, veoma je važna i vaša reakcija u trenutku sukoba. Stoga je i proces razmišljanja u tom trenutku vrlo važan. Cijeli cilj je stvarno biti objektivan koliko god možemo s onim što se događa s nama samima i s našom djecom. Zapitajte se u trenutku sukoba “Što sada radi moje dijete? Što pokušava učiniti? Reagira li na napetost u kući?” Ne morate ga natjerati da sluša, ali morate shvatiti što se događa – i shvatiti kako ćete reagirati na ono što se događa.
Sam proces razmišljanja roditeljima pomaže da se smire. “Što je u mojoj moći da učinim da se smirim?” Dakle, što manje možemo reagirati, to bolje – i što više razmišljamo, to će biti pozitivniji ishod. Razmišljanje pomaže roditeljima da budu mirni i da dišu, a mir pomaže razmišljanju. Stoga djetetu treba odgovoriti promišljeno, a ne samo reagirati. Neko je jednom rekao: “Odgovor dolazi od riječi odgovornost.” Mišljenje dakle treba izaći ispred emocija i bolji ćete biti kao roditelji. I to je stvarno cilj.
(Dječja posla)
