Novorođenčad mlađa od 5 mjeseci, kod koje su očevi intenzivno uključeni u odgoj, postižu bolje rezultate kod mjerenja kognitivnog razvoja!
Mnoga su istraživanja potvrdila kako očeva uključenost ima snažne učinke na djetetov kognitivni razvoj. Već je kod novorođenčadi u dobi od 5 mjeseci vidljivo kako imaju bolji kognitivni razvoj ako su im očevi uključeni u odgoj. (U ovom se kontekstu tako definiraju očevi koji češće sudjeluju oko skrbi novorođenčeta te u igri s njim.)
Dobrobiti se nastavljaju odrastanjem djece. Do prve godine, djeca čiji su očevi više uključeni u njihov odgoj, imaju bolje kognitivno funkcioniranje. Također, imaju visoku sposobnost rješavanja problema. U dobi od 3 godine imaju viši IQ, a jednom kada dosegnu školsku dob, dobrobiti postaju još očitije.
Djeca, čiji su tate aktivni učesnici njihovog života, postižu bolje rezultate kroz čitav spektar obrazovnih kompetencija – od postizanja boljih ocjena i boljih rezultata u školi do veće motiviranosti i većeg vrednovanja obrazovanja.
Jedan od razloga za to može biti način na koji očevi razgovaraju sa svojom djecom – postavljajući više pitanja koristeći riječi tko, što, kada, gdje i zašto. Ova vrsta pitanja potiče djecu da više komuniciraju, što može obogatiti njihov rječnik i poboljšati govorne vještine.
Druga važna veza koju treba uzeti u obzir su financije. Očevi koji su više uključeni u odgoj djece, brinu se da ih financijski osiguraju, a djeca koja su financijski osigurana, češće imaju bolje rezultate u školi. Zbog toga je teško odrediti jesu li djeca bolja u školi jer su njihovi očevi više uključeni ili je to zbog toga što odrastaju u financijski stabilnom okruženju.
Jedno je sigurno, očevi koji provode više vremena pomažući svojoj djeci oko obrazovanja, povećavaju kvalitetu njihova učenja. Isto tako, uključivanjem u njihove društvene i sportske aktivnosti, mogu pomoći u razvijanju vještina razmišljanja i njihovom uspjehu u kasnijem životu.
Jedan od ključnih načina na koji očevi pomažu u rastu svoje djece je usađujući im osjećaj vrednovanja truda i rada. Vjera u sposobnost savladavanja vještina ulaganjem truda i rada, pomaže djeci razviti osjećaj samopoštovanja.
Očevi češće potiču svoju djecu da isprobaju nove stvari. Kad se djeca suoče s izazovima i uspiju (čak i nakon frustracije), počinju vjerovati u vlastitu sposobnost da čine teške stvari. Kad očevi svojoj djeci daju veće odgovornosti – poput nošenja makaza, prelaska ulice ili samostalnog kupanja – to poboljšava njihove sposobnosti razmišljanja.
Pomaganje u savladavanju novih izazova također ih potiče na preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke. Osjećaj kontrole koji steknu pomaže im u stvaranju osjećaja kontrole nad vlastitim uspjesima i neuspjesima, a ne da ih pripisuju drugim ljudima, događajima ili okolnostima.
(roda.hr/Kidsinfo.ba)
Pročitajte još:
