Konzumacija alkohola je široko rasprostranjena i društveno prihvatljiva kao dio naše kulture, pa razgovori između tinejdžera (koji teže nezavisnosti) i roditelja, čija se uloga postepeno mijenja kako dijete raste, predstavljaju izazov.

Konzumiranje alkohola je često povezano sa proslavama i zabavom, pa tinejdžeri ne vide da on može biti opasan po njih.

Prema istraživanju koje je sprovela OSCE-a 2019. godine, 36% tinejdžera uzrasta 15-16 godina se bar jednom napilo (tj. popilo pet ili više pića za vrijeme jednog izlaska) tokom posljednjih mjesec dana. Taj prosjek je i veći u zemljama gdje je alkohol u slobodnoj prodaji i granica pomjerena na 16 godina (Danska), a najmanja zastupljenost konzumacije alkohola kod tinejdžera je u zemljama sa strogom politikom prodaje i reklamiranja alkoholnih pića koncentracije preko 3,5%, kao što su Island, Norveška i Švedska.

Eksperimentisanje i radoznalost

Alkohol je psihoaktivna supstanca, depresor, što znači da usporava funkcije centralnog nervnog sistema i spriječava da neke od „poruka“ dopru u mozak. 

To praktično znači da alkohol utiče na rasuđivanje, emocije, kretanje, vid i sluh. Na poseban način alkohol djeluje na mozak dece i tinejdžera u odnosu na odrasle jer se prednji režanj mozga i dalje razvija do kraja adolescencije. Prerana i pretjerana konzumacija u ranom uzrastu mogu uticati na dalji razvoj, kao i na češću pojavu alkoholizma u ranijem životnom dobu.

Eksperimentisanje sa alkoholom je često kod tinejdžera. Oni su radoznali, misle da ih alkohol opušta i smanjuje uznemirenost, da se bolje uklapaju u društvo, izgledaju starije, neki ispituju svoje granice, drugi misle da će primjetiti „kada im je dosta“, treći misle da količina koju mogu da podnesu zavisi od njihove visine i tjelesne mase.

Istina je da je njihov mozak osjetljiviji, da što više piju teže rasuđuju šta je ispravno a šta nije, izgledaju glupo i rade stvari kojih se kasnije stide, lakše ulaze u opasne situacije u kojima mogu da se povrijede ili uđu u neželjene i nezaštićene seksualne odnose.

Kako neko podnosi alkohol zavisi od genetske predispozicije, tj. od količine enzima u jetri koji prerađuje alkohol, pa zato iste popijene količine ne djeluju isto na svaku osobu. Takođe, osobe koje su impulsivne, češće se napijaju ne razmišljajući o poslkedicama.

Roditeljske zablude

Neki roditelji dozvoljavaju djeci da piju alkohol kod kuće misleći da će ih time proći želja da ga piju van kuće, ali su u zabludi: istraživanja su pokazala da ta djeca, kako rastu konzumiraju sve više i više alkohola i van kuće i češće se napijaju.

Roditelji često misle da tinejdžerima ne vrijedi govoriti, ali, vjerovali ili ne, 80% tinejdžera očekuje da roditelji sa njima razgovaraju o konzumiranju alkohola. Zato je važno da roditelji postave granice i balansiraju između discipline i podrške svojoj deci.

Tinejdžeri koji misle da će njihovi roditelji biti vrlo uznemireni ako se oni napiju, rjeđe to rade, što stavlja akcenat na dobru komunikaciju između djece i roditelja.

Važno je iznijeti djeci svoje brige, kao i da oni kažu koje su njihove u vezi alkohola. Evo šta treba da uradite:

• Rano postavite granice i očekivanja u vezi konzumacije alkohola i budite u tome istrajni.
• Naučite tinejdžere strategijama kako da se odupru pritiscima drugih vršnjaka: „Trener nam je zabranio da pijemo“, „Roditelju uskoro dolaze po mene“ ili „Ne smijem više da pijem jer neću izaći tri mjeseca“ su nekada dovoljne da pritisak prestane.
• Razgovarajte s drugim roditeljima u vezi toga gdje tinejdžeri izlaze i šta rade da bi ih zaštitili.
• Ne zaboravite da deca oponašaju svoje roditelje, pa budite svojoj djeci model za odgovorno konzumiranje alkohola.

Lako do alkohola

Dobna granica za konzumiranje alkohola sve je niža, a posljednja istraživanja pokazuju kako su konzumiranju sklonije djevojčice nego dječaci.

Naime, prvi put u 20 godina djevojčice su prestigle dječake u konzumaciji alkohola, pokazali su rezultati istraživanja “Health Behaviour in School-aged Children HBSC” provedenog 2022. godine.

Istraživanje se provodi od 2002. godine, a najteža je situacija bila 2006. i 2010. godine, kada je zabilježeno da se 10% dječaka i 4% djevojčica napilo. U 2014. i 2018. trend je padao, no u pandemiji je eskalirao.

Novijih službenih podataka za Bosnu i Hercegovinu nema, ali ranije objavljeni podaci pokazali su da najveću količinu ukupno popijenog alkohola konzumiraju upravo mladi dobi od 15 do 29 godina, a s konzumacijom se počinje već s 13 godina.

Prema ranijim rezultatima jedne od anketa federalnog Zavoda za javno zdravstvo, urađene na uzorku od 4000 učenika starosti do 16 godina, više od 60 posto ispitanika izjavilo je da konzumira alkohol, dok se više od 25 posto njih jednom ili više puta napilo. Problem je što, unatoč zakonskim zabranama prodaje alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina, mladi i dalje lako dolaze do alkohola.

Ispred BiH je nekoliko zemalja regije, i to Crna Gora, Slovenija, Srbija i Hrvatska. Dugogodišnje prekomjerno konzumiranje alkohola nerijetko dovodi do raznih oboljenja. – Prema podacima ambulantno-polikliničkih službi, u skupini mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja prouzročenih alkoholom (F10) bilježi se trend smanjenja od 2431 oboljelog i stopa od 11/10.000 stanovnika u 2019. godini do 1905 oboljelih i stopa od 9/10.000 stanovnika u 2021. godini. Bilježi se i trend porasta alkoholnih oboljenja jetre (K70) od 370 oboljelih i stopa 2/10.000 u 2019. godini do 411 oboljelih i stopa od 2/10.000 u 2021. godini – navodi se u posljednjem objavljenom biltenu o zdravstvenom stanju stanovništva u FBiH. Nadaje stoji kako od ukupno 1905 oboljelih od mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja prouzročenih alkoholom (F10), značajno je veći broj oboljelih kod muškaraca – 1522 u odnosu na broj od 383 oboljelih žena. I kod alkoholnog oboljenja jetre (K70) od 411 evidentiranih u PZZ značajno je veći broj evidentiranih oboljelih muškaraca – 376 u odnosu na broj oboljelih žena – 35. – Od ukupno 1520 oboljelih od mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja prouzročenih alkoholom (F10) i alkoholnoga oboljenja jetre (K70) evidentiranih u PZZ-u u Federaciji BiH u 2021. godini, najveći broj oboljelih evidentiran je u starosnim skupinama od 30 do 39, od 40 do 49, od 20 do 29 godina, od 50 do 59, od 60 do 64 godine i od 70 do 79 godina – zaključeno je u spomenutom dokumentu Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.

Vrisak.info

The post Tinejdžeri i ALKOHOL – šta je VAŽNO da roditelji znaju appeared first on Kids info.

Tokom adolescencije, djeca počinju da traže pripadnost grupi, pa je sasvim normalno da se ponekad ponašaju onako kako rade drugi. Čak i kada znaju da to možda nije ispravno. Ovaj fenomen u psihologiji je poznat kao “konformizam” – tendencija da prilagodimo svoje mišljenje i ponašanje očekivanjima grupe radi prihvatanja ili izbjegavanja odbacivanja.

Klasičan primer dolazi iz poznatog Aschovog eksperimenta konformizma, u kojem su učesnici, iako su vizuelno jasno vidjeli odgovore, često dali pogrešan odgovor samo zato što je većina grupe tako rekla.

Slično se dešava i sa tinejdžerima, pa često žele da se uklope u društvo, boje se ismijavanja ili odbacivanja ili često vjeruju da “svi to rade”, pa i oni počnu da rade isto — iako nisu sigurni da je to ispravno.

Zašto tinejdžeri popuštaju pritisku grupe?

Normativni uticaj — tinejdžeri žele da budu prihvaćeni i voljeni, pa rade ono što većina radi, čak i kada osjećaju da nije najbolje.
Nesigurnost i poređenje sa drugima — u fazi razvoja identiteta, mladima je teško da suprotna mišljenja grupe.
FOMO (Fear of Missing Out – strah od propuštanja) i „maksima većine“ — ideja da “svi rade ovo, pa mora da je u redu” stvara pogrešnu sliku o tome šta je normalno ili poželjno.

Podrška roditelja u razvoju samostalnosti

Roditelji nemaju ni malo lagan zadatak, ali ništa nije nemoguće. Prije svega, stručnjaci savjetuju:

Razgovarajte o društvenim situacijama bez osuđivanja

Pitajte: “Šta si o tome mislio pre nego što su drugi rekli svoje?”
Ovo pomaže tinejdžeru da razmisli o vlastitoj procjeni i razlikama između mišljenja i činjenica.

Učite ga da razlikuje “popularno” od “ispravnog”

Popularnost ne znači uvek da je nešto dobro. Objasnite da: ne mora svaka većina biti u pravu i da je kritičko razmišljanje znak zrelosti i samopouzdanja.

Ovo je posebno važno u dobu kad se vrijednost mišljenja često mjeri brojem lajkova ili odobravanja na primjer na društvenim mrežama.

Podstičite samopouzdanje u donošenju odluka

Ovo je također ključno – kada tinejdžer izrazi svoje mišljenje koja se razlikuje od grupe obavezno ga pohvalite ga za hrabrost i podržite da ostane vjeran sebi.
To gradi unutrašnju sigurnost, pa neće automatski „pristajati na većinu“.

Vježbajte odbijanja pritiska

Zajedno osmislite kako reći „ne“ bez konflikta, pa neka zna iskoristiti rečenicu: “Razumijem da ti je to važno, ali meni to ne odgovara.”

Takva vježba daje konkretne riječi i strategije.

Budite primjer samostalnog mišljenja

Odavno već znamo da djeca najlakše uče posmatranjem. Ako roditelj otvoreno objašnjava kako donosi svoje odluke i zašto ne pristaje uvijek na tuđe tinejdžer dobija model ponašanja koji može usvojiti.

The post RODITELJSKI VODIČ KROZ GRUPNI PRITISAK: Kad tinejdžer „pristaje na većinu“ – iako zna bolje appeared first on Kids info.

Ne trebate biti nikakav stručnjak da shvatite kako je današnjoj djeci teže odrastati nego prije.

I zato se, kao nikada ranije, kod djece pojavljuju visoke stope depresije, anksioznostim, neraspoloženja, agresija.

Ross W. Greene, klinički dječji psiholog koji je radio s više od 1000 djece, ističe da se simptomi poput povlačenja, ljutnje, buntovnog ponašanja i straha najbolje razumiju kao reakcije na stres i neugodu. Djeca kroz ponašanje komuniciraju ono što osjećaju, slično kao što dojenčad pokazuje glad, umor ili nelagodu, piše CNBC.

Šta muči djecu danas?

U svojoj novoj knjizi „The Kids Who Aren’t Okay“, Greene navodi da su brojni društveni čimbenici u posljednjim desetljećima otežali odrastanje:

• Masovne pucnjave u školama: Od Columbinea do danas bilo je više od 400 takvih tragedija u SAD-u, što stvara trajni osjećaj straha kod učenika, nastavnika i roditelja.
• Testiranja visokog rizika: Prisiljavanje svakog učenika da prođe istu akademsku razinu, uz povezivanje ocjena u školi i sigurnosti posla s rezultatima, zanemaruje individualne razvojne razlike. Učinkovitiji pristup mjeri napredak prema početnoj razini svakog učenika.
• Društvene mreže i pametni telefoni: U najboljem slučaju odvlače pažnju, u najgorem – štete mentalnom zdravlju. Današnja djeca izložena su mračnom sadržaju svijeta u ranijoj dobi nego prethodne generacije.
• Nedostatak stručnjaka za mentalno zdravlje: U mnogim dijelovima SAD-a djeca nemaju pristup potrebnoj skrbi. Dugi čekanja su uobičajena, a djeca u krizi mogu ostati danima, tjednima ili mjesecima u hitnim prijemima.
• Politička polarizacija: Podjele ne utječu samo na odrasle – djeca sve upijaju.

Promjena pristupa mentalnom zdravlju

Greene ističe da je tradicionalni fokus na dijagnozama ograničen – često opisuje kako dijete pati, ali ne i zašto. Bolje je gledati izazove djece kao probleme u životu, usmjereni na prepoznavanje uzroka stresa i njegovo rješavanje.

Neke sile koje utječu na djecu su makroproblemi izvan kontrole roditelja ili učitelja. No mikroproblemi svakodnevnog života ipak se mogu rješavati:

• sukobi s vršnjacima, nasilje ili socijalna izolacija
• akademske poteškoće i neizriješeni problemi u učenju
• obiteljski nesporazumi oko ekrana, spavanja, higijene, prehrane…

Kako učinkovito rješavati probleme

Greene naglašava nekoliko važnih principa:

• Suradnja, a ne unilateralnost – rješenja koja djeca pomažu stvarati jače vežu odnos i potiču komunikaciju.
• Proaktivnost, a ne reakcija – rješavajte probleme prije nego eskaliraju.
• Fokus na uzroke, a ne na ponašanje – djeca će prije govoriti o stvarnim problemima nego o simptomima koji iz njih proizlaze.
• Posljedice nisu rješenje – nagrađivanje i kažnjavanje motivacijske su strategije, ali ne liječe depresiju, anksioznost ili kronično izostajanje iz škole.

Djeca u pravilu žele dobro postupati; ono što im treba nije više motivacije, nego odrasli koji slušaju, razumiju i surađuju s njima u rješavanju problema.

Kada stari obrasci odgoja ne djeluju

Pristupi temeljeni na moći i kontroli često pogoršavaju situaciju. Greene upozorava: ako nešto ne funkcionira, nemojte ponavljati isto, već probajte drugačiji pristup.

The post STRUČNJAK S HARVARDA OBJASNIO: Zašto današnja djeca pate i šta im treba od roditelja appeared first on Kids info.

Među roditeljima na snazi je novo pravilo 7-7-7 i vrlo je popularno.

A šta ono znači?  

Pravilo roditeljstva 7-7-7- podrazumijeva da je život djeteta podijeljen u tri faze, od kojih svaka traje po sedam godina.

– Tako se odgajaju dobri ljudi – tvrde mame koje su odlučne primjeniti ovo pravilo u svom roditeljstvu.

Prvih sedam – sigurna povezanost

Prva faza, prema ovom pravilu, traje do djetetove sedme godine. 

To znači da su mališani su u ovom razdoblju posebno znatiželjni i vrlo lako upijaju informacije iz svoje okoline.

U ovoj fazi roditelji igraju ključnu ulogu u osiguravanju sigurnog i poticajnog okruženja za djecu, koja mogu istraživati ​​i eksperimentirati unutar vlastitih granica.

Ova faza znači i potpuno posvećivanje pažnje djetetu kako bi se uspostavila sigurna vezu koja je neophodna za zdravo i sretno odrastanje.

Do sedme godine najvažnje su tri aktivnosti:

• zajednička igra na podu
• čitanje priča
• šetnje u prirodi

Od 7.-14. – razvijanje stečenih socijalnih i emocionalnih vještina

U drugoj fazi, koja traje od sedme do 14. godine, usmjereni su na učenje, pa ne čudi polazak u školu u toj dobi.

Mališani uče biti u zajednici, zapravo razvijaju socijalne i emocionalne vještine koje su stekli u prvim godinama života unutar obitelji, a najvažnije kako stjecati nove prijatelje i rješavati sukobe, objašnjava ova mama.

U ovom razdoblju važno je da djeca ojačaju pojam dobrog i lošeg, što im je potrebno za rješavanje složenih situacija koje ih se možda izravno ne tiču.

Glavni zadatak roditelja u ovoj fazi je:

• nauče decu kako da se ponašaju u grupi
• uče ih kako njegovati prijateljstva organiziranjem vremena za igru ​​sa svojim vršnjacima.
• sportske i druge grupne aktivnosti u ovoj fazi su dobre jer ih mogu naučiti timskom radu, sportskom duhu, a također pozitivno utječu na njihovo zdravlje.

Od 15. godine – korak k nezavisnosti

Nakon 14 godina počinje treća faza, prema pravilu 7-7-7. Ova je faza najsloženija jer počinje u adolescenciji i traje do 21. godine.

Djeca više nisu djeca, već tinejdžeri s definiranom osobnošću. Ali i dalje trebaju roditeljsku brigu i savjete. No, djeci u ovoj fazi treba dati slobodu da pogriješe i snose posljedice svojih postupaka, ali da znaju da nikada nisu sami. Iako stalno govore da žele biti samostalni, ipak im treba netko ko će ih voditi.

U trećoj fazi je najvažnije:

• poštivanje dječjih izbora, čak i kada vam se čine pogrešnima
• ne kažnjavati greške jer su one važne za njihov razvoj i napredak
• podršku jer iako djeca u ovoj dobi traže neovisnost, ipak trebaju nekoga na koga se mogu osloniti.

The post TRI FAZE: Što znači pravilo roditeljstva 7-7-7 i zašto je važno za razvoj djeteta? appeared first on Kids info.

Rodili smo ih, hranili, budili se noću da ih utješimo, vodili na rođendane, pomagali oko škole. Beskrajan spisak slatkih i teških muka. A onda su postali tinejdžeri, “digli nos”, lupaju vratima, govore “neću”…. Pa šta se dogodilo?

Zvučaće nevjerovatno, možda čak i nepravedno, ali ako ste roditelj tinejdžera, morate ponekad da preispitate i svoja očekivanja koja imate od djeteta koje prolazi kroz velike promjene.

Jer, vjerovali ili ne, većina ponašanja koja vas nerviraju, promjene raspoloženja, odlaganje obaveza, drsko odgovaranje, znakovi su normalnog razvoja. Vaš tinejdžer ne pokušava da vas iznervira. Iako vi to ne vidite, na njegovom mozgu stoji znak ”radovi u toku”.

Evo koja su to ponašanja normalna za jednog tinejdžera, a mi ih kažnjavamo:

Taj ”drski stav”

Izgleda kao: Dramatičnost, drskost, sarkazam.

Mozak vašeg tinejdžera još se emocionalno razvija, a u periodu od 10. do 19. godine njihova osjećanja jača su od sposobnosti da njima upravljaju.

Mnogo efikasnije od kažnjavanja je da ostanete smireni (posebno kada vaše dijete to nije), da mu pomognete da izgovori to što ga muči i da pokažete kako se frustracija kanališe.

Ne uradi ništa po kući, dok mu ne ponovite 87 puta

Izgleda kao: Ignorisanje obaveza, lijenost, prokrastinacija.

A zapravo se izvršne funkcije u mozgu još razvijaju. To učenje kako da planiraju, postave prioritete i realizuju isplanirano traje i nakon 25. godine.

Mnogo efikasnije od kazne je da zadatke koje imate za svog tinejdžera podijelite na više manjih, koristite ček liste ili podsjetnike i da rutine gradite sa njima, a ne za njih.

Svađa se oko svega

Izgleda kao: Nepoštovanje, nezahvalnost, prkos.

A u pitanju je njihovo kritičko razmišljanje i formiranje identiteta u kombinaciji sa jakim emocijama.

Mnogo efijkasnije od kazne jeste da ih upitate da objasne svoju strane priče u datoj situaciji, to saskušate, pa tek onda objasnite vi svoju. U svemu tome važno je da ostanete smireni i dosljedni.

Ponašaju se potpuno sebično

Izgleda kao: Manjak empatije, grubost.

Tek poslije 13. godine mozak djeteta počinje da razumije svijet izvan svog ličnog iskustva i pogleda. I vrlo je moguće da neke stvari shvate pogrešno.

Mnogo efikasnije od kazne je otvoren razgovor i trudite se da primjetite svaki put kad pokaže velikodušnost i empatiju.

Donošenje loših, pogrešnih odluka

Izgleda kao: Impulsivnost, rizično ponašanje, svaljivanje krivice na druge.

A zapravo su procjena rizika i kontrola impulsa još nedovoljno razvijeni.

Mnogo efikasnije od kazne je da pokušate da o potencijalnim ishodima neke odluke razgovarate ranije, ali i da im dozvolite da donose male odluke, jer vježba gradi vještinu. Takođe, dheca koja imaju pravo da kod kuće kažu ”ne”, lakše će to pravo iskoristiti kad im van kuće neko ponudi nešto loše.

Isključe se kad im pričate

Izgleda kao: da vas ignorišu, ne interesuje ih šta imate da kažete.

Ali se radi o kognitivnoj preopterećenosti. Između 12. i 18. godine njihovi mozgovi se brzo i lako napune stresom emocijama ili jednostavno velikim brojem informacija odjednom.

Mnogo efikasnije od kažnjavanja je da pokušate da ono što želite da kažete bude kratko i jasno i da podstaknete komunikaciju umjhesto da prosto zahtijevate da budete saslušani.

Soba im liči na brlog

Izgleda kao: neurednost, nepoštovanje truda koji ulažete da stan bude čist

A u stvari je znak rastuće potrebe za nezavisnošću. U uzrastu od 11. do 19. tinejdžeri jasno stavljaju do znanja da im je prioritet lični komfor u odnosu na praćenje standarda koje su nametnuli roditelji. Naročito kada se radi o njihovom ličnom prostoru.

Efikasnije od kazne je da objasnite svoja očekivanja kada je reč o higijeni zajedničkog prostora, a da poštujete njihov prostor dok istovremeno dajete primjer urednosti. Taj primjer će se jednog dana (možda ne tako brzo) primiti poput pelcera.

The post VJEROVALI ILI NE: Ponašanja tinejdžera koja roditelji redovno kažnjavaju, zapravo su znakovi zdravog razvoja appeared first on Kids info.

Mnogi roditelji smatraju da njihovi adolescenti imaju bogat i sadržajan društveni život.

To je često i razlog što se i komunikacija s tinejdžerom svodi na najmanju moguću mjeru. I tu pravimo pogrešku.

Iako ne znaju da pokažu, tinejdžeri očajnički vape za razgovorom sa roditeljima. Oni su u najranjivijem periodu odrastanja. Više nisu sasvim mali da vas bespogovorno saslušaju i slože se sa svakim vašim prijedlogom. Mada istovremeno nisu ni dovoljno zreli da bi mogli sami da prosuđuju i da donose odluke. Ma koliko da čeznu za razgovorom sa roditeljima, morate da znate da oni neće biti inicijatori razgovora. To morate vi da uradite, kako biste ostvarili uspješnu komunikaciju.

Pubertet mijenja sve

Čak i ako je vaše dijete bilo pričljivo kao malo, vremenom, ulaskom u pubertet se to mijenja. Pubertet je period kada se dijete okreće vršnjačkim grupama a sve manje vremena provodi u vašem društvu. Nemojte očekivati da će vam dijete u pubertetu pričati o svojim problemima ili o prvim ljubavima, ukoliko vi ne budete insistirali na razgovoru.

Razmislite koliko zaista poznajete svoje dijete. Koliko se sa odrastanjem promijenio njegov ukus u svim segmentima. Znate li koje filmove vaše dijete najradije gleda? Znate li ko su mu uzori sa društvenih mreža? Prati li influensere, koje, i zbog čega? Kakav je njegov čitalački ukus pod uslovom da voli da čita? S kim najviše vremena provodi van škole? Ovo su samo neka od pitanja na koja biste trebali da znate odgovor.

Koliko god vam se ova pitanja činila besmislenima, ne bi bilo loše da baš uz ova pitanja započnete konverzaciju. Nikako to ne bi trebalo da radite zapovijednim tonom. Ako osjeti da mu takva pitanja postavljate iz želje da ga provjeravate ili kontrolišete, u samom startu ćete stvoriti zid između vas.

Obratite mu se sa znatiželjom, kako biste nešto više saznali o promjenama koje su nastupile kod vašeg djeteta. Posebno ako se dotaknete teme koja kod vašeg tinejdžere budi strast, na dobrom putu ste da obnovite bliskost.

Stvarni i virtueli svijet

Ma koliko vam se činilo da je vaš tinejdžer okružen društvom i da su oko njega uvijek neka dešavanja, važno je da znate sa kim se vaše dijete druži. Obratite pažnju na izbor njegovog društva kako u stvarnom životu tako i u virtuelnom svijetu. Budite spremni da vam se izbor njegovog društva možda i neće dopasti, ali ukoliko mu zabranite druženje sa njima i posebno ako to kategorično uradite stvorićete kontraefekat. Dovoljno će biti da se sjetite svoje mladosti i sigurno je da ćete i sami biti svjesni da vas je uvijek privlačilo ono što vam je bilo zabranjeno.

Ne smijete zaboraviti da ste vi nekada bili tu gdje su oni sada. Osim toga stariji ste, iskusniji i normalno je da mnoge stvari razumijete bolje nego što ih oni čak i pretpostavljaju.

Iz tog razloga ne smijete da ih sputavate, već je potrebno da im dozvolite da iznesu svoje mišljenje. Ne zaboravite pri tom da ih saslušate, bilo da iznose svoje mišljenje o odabiru društva ili o nekoj drugoj temi.

Razgovarajte svakodnevno

Tinejdžeri su u veoma osjetljivom razdoblju života, tako da treba da znate da prijetnjom, zabranama i svađom nećete ništa postići. Koliko god da vas izda strpljenje u datom momentu, potrudite se argumentovano da objasnite zašto vam se nešto ne dopada. Jedino na taj način možete doprijeti do njih. Nemojte očekivati da ćete postići neki veliki efekat odmah nakon prvog razgovora. Upravo iz tog razloga je važno da vaša komunikacija bude svakodnevna.

Ne dozvolite da se pravdate prezauzetošću i obavezama, jer bez obzira na sve uvijek možete i morate imati vremena za dijete. Kada ostvarite svakodnevnu komunikaciju, dijete će poželjeti da podeli sa vama kako lijepe, tako i one druge trenutke iz svog života.

Ukoliko vam se ne sviđa njegovo društvo ili bilo šta drugo smatrate da nije u redu, trudite se smireno da kažete sve što imate, a onda saslušajte svog tinejdžera. Ne upadajte mu u riječ i ne prekidajte ga. Dozvolite mu da vam kaže sve što smatra da je potrebno. Ako vam se čini da je ipak ostalo nešto nedorečeno pokušajte da saznate što više detalja, ali isključivo smirenim tonom. Katkad se može desiti da saznate nešto čime ćete biti neprijatno iznenađeni, ali morate se kontrolisati u takvim momentima. Ne pokazujte bijes, već smirenim tonom iznesite svoje mišljenje. Potrudite se da razgovor bude konstruktivan i da se kreće u pravcu pronalaženja najboljeg rješenja. Nemojte mu nametati svoje mišljenje, već ga argumentima navedite da sam izvede zaključak.

Nezavisno mišljenje i zrelo rezonovanje

Period adolescencije je veoma izazovna faza u sazrijevanju djece i roditeljima je često veoma teško da mirno reaguju. A, u stvari, baš u ovom uzrasnom periodu im je najpotrebnija roditeljska pomoć i podrška, mada oni to ne ispoljavaju. Roditelji kako riječima, tako i djelima treba da im pokažu da uvijek mogu na njih da se oslone.

Ne smijete dozvoliti da bilo šta stoji između vas i djeteta. Vi treba da im budete utočište i sigurna luka posebno u momentima kada im se čini da se ruši čitav njihov svet. Oni tek u tom dobu prolaze ono što ste vi odavno prošli. Period adolescencije predstavlja fazu u kojoj se razvija nezavisno mišljenje i zrelo rezonovanje.

Suština tinejdžerskog doba je proces odvajanja od roditelja i postepeno osamostaljivanje. Vaša, roditeljska uloga je ključna u svemu tome, tako da morate imati svakodnevnu komunikaciju sa svojim djetetom. Na vama je da im pomognete da usvoje asertivne i socijalne veštine i da im date pozitivan primer kako bi uspjeli da izgrade lične vrednosti i kvalitete. Jedino na taj način možete pomoći svom tinejdžeru da izraste u stabilnu, odgovornu i empatičnu ličnost.

Inicijator razgovora morate biti vi

Evidentno je da je sa tinejdžerima veoma teško uspostaviti prisan odnos, ali svakako nije nemoguće. Ukoliko ste od ranije uspostavili kvalitetan i otvoren odnos sa djetetom, utoliko će vam biti lakše da ga održite tokom tinejdžerskog doba. Oni su u periodu odrastanja kada najčešće ne ispoljavaju inicijativu za razgovor sa vama, ma koliko to podsvjesno željeli.

Inicijator razgovora morate biti vi. One teme o kojima biste vi želeli da razgovarate su za njih i najdosadnije teme, koje će nerado podijeliti sa vama. Prvenstveno se misli na obaveze prema školi, izbor društva, izlaske kao i kvalitet vremena koji provode u društvu.

Sačekajte pravi momenat za razgovor, jer ukoliko insistirate na razgovoru onda kada su oni nezainteresovani, samo ćete pogoršati situaciju i stvorićete jaz.

Kako bi vaša komunikacija sa tinejdžerom bila uspješna, vi morate biti inicijator razgovora, ali ne insistirajte ukoliko dijete u datom momentu kategorično odbija da razgovara sa vama.

Budite dosljedni u komunikaciji

Ključna stvar u odnosu sa tinejdžerom je dosljednost. Ne dozvolite sebi da jednog momenta ne odobravate postupak svog djeteta, a već sljedećeg momenta ga olako prihvatate. Takvim ponašanjem djetetu dajete loš primjer i zbunjujete ga. Ne smijete biti ni previše strogi ni pretjerano popustljivi, jer ćete tako stvoriti kontraefekat.

Najefikasniji način da ostvarite dobru komunikaciju sa svojim tinejdžerom je da razgovarate svakodnevno i da to bude bez okolišanja. Prije toga postavite jasna pravila komunikacije. Važno je da saslušate jedno drugo bez prekidanja, da nema uzajamnog optuživanja i ljutnje. Jedino u tom slučaju će vaš razgovor imati efekta a vaš odnos sa djetetom će biti čvršći i bolji.

Ne smijete dozvoliti da vam bilo šta bude prioritet u odnosu na razgovor sa svojim tinejdžerom. Dešavaće se katkad da dijete neće željeti da dijeli svoju intimu sa vama, ali baš u takvim momentima morate naći način da doprete do njega.

I ne zaboravite koliko god da su okrenuti vršnjačkim grupama u tom razdoblju svog odrastanja, oni vape za vašom bliskošću i otvorenim razgovorom. Čak i onda kada vam se čini da nije tako.

The post RAZGOVOR JE ZLATA VRIJEDAN: Roditelji, poznajete li svog tinejdžera? appeared first on Kids info.

Doktor Russel Barkley je klinički neuropsiholog i profesor psihijatrije. Njegova predavanja izazivaju mnogo pažnje, a kratki Instagram snimci na kojima dijeli savete roditeljima brzo postaju viralni.

Nedavno je podijelio prilično šokantnu tvrdnju da roditelji zapravo gotovo uopće nemaju uticaj na ponašanje svojih tinejdžera.

– Pitate se zašto? Zato što uticaji koji dolaze izvan kuće postaju moćniji u oblikovanju ličnosti i afiniteta deteta, u odnosu na ono što njegujete i usađujete kod kuće. A te vanjske uticaje čine grupe vršnjaka, komšije, drugi odrasli u njihovim životima, škole, treneri i najveća zajednica koju ste im upravo VI, roditelji, učinili dostupnom (internet). Tako se oblikuje život djeteta, svidjelo se to vama ili ne – tvrdi dr Barkley.

Genetika je važna

Kaže da druga stvar koja ima najveći uticaj na djecu takođe nije u rukama roditelja.

– To je genetika. I vi to ne određujete. Ako i dalje vjerujete da je uticaj roditelja presudan, daću vam podatke iz dva istraživanja koja su puno puta ponovljena i uvek sa istim ili sličnim rezultatima. Kada pratimo razvoj blizanaca imamo mogućnost da približno izračunamo koji dio njihovog ponašanja je rezultat direktnog ili indirektnog uticaja načina na koji ih roditelji vaspitavaju. I evo šta smo otkrili. Najsnažniji uticaj na djecu, onakav kakav nikad više u životu neće imati, roditelji imaju dok je dijete mlađe od 7 godina. Taj uticaj dramatično opada između 7. i 12. godine, a nakon 15. on iznosi 6%. Tolika je snaga roditeljskog uticaja u odnosu na sve ostale. Šest procenata u varijacijama ponašanja tinejdžera je uticaj roditelja. I to je to – istakao je ovaj stručnjak.

Važna poruka

Poslije 21. godine, ističe on, taj uticaj je nula posto.

– Nema uticaja roditelja na psihološke osobine djeteta, nakon 21. godine. Pazite da me ne shvatite pogrešno. Znanje koje vaše dijete posjeduje, ono što su naučili, očito je rezultat okruženja u kom odrastaju. Ali njihove osobine, njihov potencijal, njihova ličnost – NIJE. Na to, vi ne utičete – zaključuje.

Ukratko, evo šta poručuje dr. Barkley: prihvatite ko je vaše dijete, osigurajte mu sigurno i stimulativno okruženje, ali se oslobodite iluzije da možete da ga „isprogramirate“ prema vašoj viziji.

The post PRIZNATI NEUROPSIHOLOG TVRDI: Roditeljstvo nema gotovo nikakvog efekta poslije 15. godine appeared first on Kids info.

O lošim posljedicama konzumacije energetskih pića već smo odavno čuli. I tome kako je vrijeme da se povede računa o zabrani energetskih pića maloljetnim osobama, ali o tome zasad pričaju samo zabrinuti roditelji, ali ne i institucije.

Već se neko vrijeme upozorava na opasnost konzumacije energetskih pića krcatih kofeinom – posebno za mlade osobe. Zbog toga stručnjaci pozivaju na ograničavanje ili zabranu prodaje ovakvih pića maloljetnicima, među kojima su ova piće posebno popularna. No, tržište je nekako uvijek u prednosti. Barem kod nas.

Stroga ograničenja

Ali, ne i u Španiji, gdje je Vlada pokrenula to pitanje i ustrajava na uvođenju zabrane energetskih pića za maloljetnike, na temelju podataka koji upozoravaju na rizike kofeina kod adolescenata.

– Španska vlada provest će uredbu o zabrani prodaje energetskih pića djeci mlađoj od 16 godina – najavio je ministar za socijalna prava Pablo Bustinduy.

Ograničenje će biti još strože za pića s visokim udjelom kofeina: ona iznad 32 miligrama na 100 mililitara neće se smjeti prodavati djeci mlađoj od 18 godina.

Inicijativa je dio šireg paketa mjera usmjerenih na zaštitu zdravlja djece i mladih. Slični propisi već postoje u nekim regijama zemlje, a središnja vlada sada nastoji ujediniti kriterije.

Ova je zabrana najnovija u nizu inicijativa usvojenih posljednjih godina. Nedavno je ministarstvo u ograničenje oglašavanja hrane koja se smatra nezdravom za maloljetnike uključilo energetska pića. Godine 2024. Kraljevski dekret o zdravim i održivim školskim obrocima već je zabranio njihovu prodaju u školama i na fakultetima.

Istraživanje je pokazalo da devet od 10 ljudi u Španiji podržava ovu zabranu. Među ispitanicima u dobi od 18 do 35 godina, onih koji je podržavaju je 88,3 posto. Osim toga, u procesu je i uredba kojom se ograničava oglašavanje hrane namijenjene djeci. Ovim zakonom Španija želi smanjiti izloženost maloljetnika hiperkaloričnom i nezdravom sadržaju koji negativno utječe na njihove konzumacijske navike.

– Ovi oglasi štetni su za njihovo zdravlje – inzistirao je ministar, koji je apelirao na “dužnost” tvrtki u sektoru da ne promoviraju proizvode koji štete pravu djece na zdravlje u Španiji.

Primjeri iz EU

Inače, u Europi većina zemalja nema ograničenja, a neke uvode dobne zabrane zbog zdravstvenih problema zbog visoke konzumacije među mladima.

Litva i Latvija bile su prve zemlje u Europskoj uniji koje su zabranile prodaju osobama mlađima od 18 godina 2014. odnosno 2016. godine. Bugarska, Mađarska, Poljska i Rumunija slijedile su taj primjer s ograničenjima kupnje i konzumacije. Mjere uključuju zabranu prodaje u automatima i u školama.

U Švedskoj, iako ne postoji zakon kojim se propisuje dobna granica za energetska pića, Švedsko udruženje maloprodaje pristalo je 2009. ograničiti prodaju maloljetnicima mlađima od 15 godina.

Češki parlament trenutno raspravlja o predloženoj zabrani prodaje energetskih pića djeci mlađoj od 15 godina.

The post ŠPANIJA PRIPREMA JOŠ JEDNU ZABRANU: Nema energetskih pića mlađima od 16, ali to nije sve… appeared first on Kids info.

Ako imate tinejdžera (ili više njih), onda znate da postoje periodi kada uđu u „mod“ ekstremnog prkosa.

Situacije same nameću, bilo da je u pitanju redovno kašnjenje s vana, kupovina patika koje “baš moraju imati”, a onda ih nikada ne nose ili loše ocjene u školi…

Roditelji tinejdžera znaju kako izgleda taj inat. Mogu biti svadljivi, skloni prepirci, često uopšte ne slušaju ono što im govorite i ponašaju se kao da vi za njih niste baš nikakav autoritet. Čine sve što je u njihovoj moći da rade po svom i mogu biti vrlo iracionalni sa svojim željama i idejama.

Ali, to ste sve već znali. Pitanje koje se postavlja je: Šta možete da uradite povodom svega ovoga? Evo nekoliko korisnih ideja:

Ne reagujte previše emotivno

Kad je vaš tinejdžer uznemiren, on (ili ona) želi da se i vi isto tako osjećate. Gotovo sve što radi u tim trenucima može biti potpuno svjestan pokušaj da vas iznervira. Želoće da i vi vidite kako je njima i učiniće sve da od vas dobiju neku snažnu reakciju.

Zvuči poznato? E pa, kao što ste vjerovatno znali, najbolje rješenje u ovakvim situacijama ujedno je i ono najteže – nemojte zagristi udicu. Ali, nemojte biti ni ironični ni snishodljivi. Izbrojte do 10, uvek imajte na umu da dijete, tinejdžer, pokušava da vas iznervira, a da vi, odrasla i zrela osoba, treba da spriječite da diskusija eskalira u burnu svađu. Sve dok ne upadnete u vatru i sami, imate šansu da dođete do razumnog rješenja, zajedno.

Budi realni

Tinejdžer se neće uvijek ponašati razumno. Možda će to što je zamislilo željeti da dobije, i ni mrvicu manje od toga.

Ako se i sami prepustite emocijama, može se desiti da i vaša sposobnost da diskutujete bude znatno umanjena i da pretjerate sa restrikcijama prema djetetu. Tinejdžeri i kad nema nepravde vjeruju da je ima, a još ako i zaista pretjerate s kaznom, to će stvoriti dodatni razdor među vama i stvari će lako izmaći kontroli.

Ako, u diskusiji oko neke teme, tačno znate gde je granica i šta ste spremni da dozvolite, ne na osnovu emocija već na osnovu razuma, onda se toga držite. Iako može biti vrlo teško da odolite emocionalnoj reakciji kad je vaš tinejdžer svesno provocira, to nije način da se nosite sa ovakvim situacijama.

Postavite granice i ciljeve

Važno je da o svojim očekivanjima diskutujete s djetetom. Naglasite da, kada im dozvolite nešto što žele, a o čemu ste prethodno razmišljali, da očekujete da budu odgovorni. Neka znaju da je njihova sposobnost da održe riječ i ispoštuju dogovor u direktnoj vezi sa vašim međusobnim povjerenjem.

Kad odlučite da im dozvolite da odu na koncert ili party i kažete da budu kod kuće do 11, neka znaju da je to upravo 11. Ne 11:15, već vrijeme koje ste dogovorili. Kad shvate da su to trenuci u kojima grade povjerenje i da će postepeno dobijati više samostalnosti ako pokažu da poštuju dogovor, trudiće se da to i ostvare.

Neka znaju da ste na njihovoj strani

Čak i kad morate da im uskratite nešto što jako žele, probajte da ih uvjerite da ste i dalje na njihovoj strani. To vjerovatno neće biti lako. Ali, ako nastupite bez osude i kritike, već iskrenom brigom za njihovu dobrobiti, možete se nadati nešto manje burnoj reakciji jer niste na taj način ugrozili njihovu samostalnost u toj mjeri. Ako situacija ipak eskalira, što manje se i sami prepustite ljutnji, to više postavljate dobar model ponašanja svom djetetu.

I dok sve ovo svakako ne garantuje da će vaš tinejdžer preko noći prerasti „bubice“ i postati razumno dijete, ipak su to koraci koji, ako ih dosljedno i strpljivo primejnjujete, mogu pomoći da u većini situacije sprokečite da stvari eskaliraju, a da s vremenom uspostavite dobar odnos.

The post PRKOSNI TINEJDŽERI: Kako smanjiti tenziju? appeared first on Kids info.

Tinejdžerski dani nisu jednostavni. Vrijeme je to sazrijevanja, preispitivanja svega oko sebe, ali i doba kada mladi sebi postavljaju brojna pitanja koja ih oblikuju kao osobe – ko sam, što želim, kako me drugi vide…

U toj znatiželji i (ne)sigurnosti, mladi vole isprobavati nove stvari i imitirati odrasle. Pa na red dođe i alkohol.

To je za odrasle, to je cool, to je super. Niko, naravno ne razmišlja koliko je alkohol štetan.

Ozbiljne posljedice

Mnogi upravo u tinejdžerskom dobu dolaze prvi put u dodir s alkoholom – najčešće iz radoznalosti, pritiska vršnjaka ili želje da se osjećaju odraslo. Međutim, iako se alkohol u našem društvu često toleriše ili smatra „normalnim dijelom odrastanja“, posljedice mogu biti ozbiljne.

Zato je, kao i u brojnim drugim stvarima, potrebna pomoć odraslih. Ne samo da im kažu kako alkohol nije za maloljetnike, već i da im pokažu načine kojima mogu osnažiti svoj ispravan stav prema alkoholu.

Stručnjaci upozoravaju da mozak tinejdžera još nije potpuno razvijen, posebno dijelovi odgovorni za kontrolu impulsa i donošenje odluka. Zbog toga je alkohol u ovoj dobi posebno opasan: utiče na pamćenje, koncentraciju i emocionalnu stabilnost, povećava rizik od nesreća, nasilja i rizičnih seksualnih ponašanja.

Dugoročno, rano konzumiranje alkohola povećava vjerovatnoću razvoja zavisnosti u odrasloj dobi. Osim fizičkih i psihičkih posljedica, alkohol često dovodi i do problema u školi, sukoba u porodici i povlačenja iz pozitivnih društvenih aktivnosti.

Roditelji i nastavnici imaju ključnu ulogu – otvoren razgovor, povjerenje i lični primjer mnogo su djelotvorniji od zabrana. Djeci treba jasno reći da alkohol nije znak zrelosti, nego rizik koji može ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje i budućnost.

Istraživanje je pokazalo da se, što je normalno, kod tinejdžera javlja znatiželja i potreba za eksperimentiranjem, što ponekad dovodi i do isprobavanja alkohola. No, ujedno je i uočilo i četiri situacije u kojima mladi ipak odlučuju alkoholu reći – ne.

1. Društvo je važno

Na konzumaciju pića koja sadržavaju alkohol mladi se obično odlučuju u društvu bliskih osoba – čak 44 % njih posegnut će za pićem na prijateljevoj zabavi. Prema istraživanju najveći postotak mladih smatra da je važno uklopiti se u društvo u kojem se kreću (72 %), te uklopiti se u novo društvo (69 %). Ako se kreću u društvu u kojem se ne konzumiraju alkoholna pića, velika je vjerojatnost da i neće doći u iskušenje isprobati ga. Gotovo polovica tinejdžera (46 %) tvrdi da kad izađu s društvom, nitko među njihovim prijateljima ne konzumira alkohol.

2. Biti pijan nije cool

Mladi ipak imaju promišljene stavove prema alkoholu, s obzirom na to da velika većina njih (89 %) vjeruje da je moguće dobro se zabaviti bez alkohola te da oko 2/3 smatra kako nije „cool“ biti pijan ili pripit. Ipak, od onih koji povremeno znaju konzumirati alkoholna pića, dosta njih kao razloge ističu samopouzdanje (48 %), opuštanje (45 %) i uzbuđenje (42 %).

3. Aktivnosti povećavaju odgovornost

Slobodno vrijeme izvan kuće mladi provode na različite načine, pri čemu su najpopularnije aktivnosti sport i fitness te druženje s prijateljima na otvorenom. Oba spola sudjeluju u ovim aktivnostima, no postoje uočljive razlike – dečki se češće bave sportom i više vremena provode s prijateljima na otvorenom prostoru. Aktivnosti su jako bitne, što pokazuje i podatak da među mladima koji nikad nisu probali neko alkoholno piće, ima značajan broj onih koji su kao razlog izbjegavanja naveli bavljenje sportom ili fitnessom (29 %).

4. Mladi žele razgovarati s roditeljima

Važno je istaknuti da većina maloljetnika, njih 2/3, tvrdi da vrlo otvoreno razgovara s roditeljima o svojim i iskustvima prijatelja vezano za konzumaciju alkohola, a barem površno ili posredno njih još 24 %. Štoviše, velika većina tinejdžera (93 %) je izjavila kako bi voljeli i ubuduće razgovarati o ovoj temi s roditeljima (65 % čak vrlo detaljno), što samo podcrtava njihovu vrlo važnu ulogu u prevenciji. Otvoreni razgovori o rizicima i odgovornom konzumiranju mogu pomoći mladima da donose informirane odluke i postave vlastite granice.

Kako razgovarati o rizicima

Treba imati na umu da je alkohol posebno opasan za tinejdžere jer njihov mozak još nije u potpunosti razvijen. Posebno područja zadužena za donošenje odluka, kontrolu impulsa i razumijevanje posljedica. Zbog toga je konzumiranje alkohola u tinejdžerskom periodu rizičnije nego u odrasloj dobi.
Alkohol može:

• usporiti razvoj mozga i uticati na pamćenje i učenje,
• oslabiti koncentraciju i pažnju,
• povećati sklonost impulzivnom ponašanju,
• dovesti do nesreća, nasilja i rizičnih seksualnih ponašanja,
• izazvati emocionalne probleme i depresiju.

Mladi koji rano počnu piti imaju veće šanse da kasnije u životu razviju zavisnost od alkohola ili drugih supstanci.

Razgovarati otvoreno

Roditelji, nastavnici i staratelji imaju presudnu ulogu u prevenciji. Najvažnije je razgovarati – otvoreno, iskreno i bez osuđivanja. Mladi trebaju osjećaj povjerenja, a ne straha.
Preporučuje se:

• razgovarati o tome šta alkohol radi tijelu i mozgu,
• objasniti zašto odrasli ponekad piju, ali tinejdžeri ne bi trebali,
• postaviti jasna pravila i granice,
• biti dobar primjer – umjerenost i odgovornost,
• podržavati aktivnosti u kojima mladi razvijaju samopouzdanje i pripadnost bez alkohola.

Poruka mladima

Alkohol nije znak zrelosti ni hrabrosti. Prava zrelost pokazuje se sposobnošću da se donesu odgovorne odluke i da se kaže “ne” kada svi drugi kažu “da”.
Briga o sebi, svom tijelu i svojim izborima najbolji je način da sačuvate zdravlje i slobodu.

The post MLADI I ALKOHOL: Naučite tinejdžere da kažu – ne appeared first on Kids info.