Strah je jedan od temeljnih osjećaja. Strah nas čuva. Bojimo se onoga što nas može povrijediti, ozlijediti, nepoznatog, što nam izgleda opasno. Strahovi su dio odrastanja.
Dječji strah nije dugog vijeka. Obično slijedi kratko razdoblje u kojem ga neodoljivo privlači ono čega se boji ili je posljedica neke od traumatskih situacija. Veliki dio strahova dijete uči oponašajući odrasle ili djecu (strah od groma, psa, kukca..).
Kako se strah prepoznaje?
Na fiziološkom (ubrzan rad srca, nepravilno disanje, pojačano znojenje, širenje zjenica, povišen krvni tlak), doživljajnom (svjesni smo svog unutrašnjeg stanja, grčeva u trbuhu, lupanja srca..) te na planu ponašanja (reagiramo prestrašenim izrazom lica i bljedilom, visokim glasom, napetošću svih mišića).
Što izaziva strah?
Stvarne opasnosti (požar, jureći automobili) izazivaju stvarne strahove. Strahovi su često posljedica neshvaćanja i nerazumijevanja događaja i pojava koje se opažaju kao opasne ili prijeteće (mrak).
Tipični strahovi djece određene dobi:
DOB – STRAHOVI
1 god. – strah od odvajanja, nepoznatih osoba, novih prostora
2 god. – (strašljivo doba) strah od jakih zvukova (grmljavine, usisavača), velikih objekata (kamiona), od odvajanja, divljih životinja
3 god. – strah od ružnih lica, maski, mraka, životinja, policajaca, lopova
4 god. – strah od jakih zvukova (sirena vatrogasca), divljih životinja
5 god. – strahovi od ozljeđivanja, pada, pasa, mraka, da se mama neće vratiti kući
6 god. – (vrlo strašljivo doba) strah od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, od zvukova (npr. ptica), da će se izgubiti, od vatre, vode, groma, od samoće (spavati sam u sobi, biti sam u sobi), strah da će se mami nešto dogoditi, da bi mogla umrijeti, hrabar za ozbiljne ozljede a boji se trna, posjekotine, krvi
7 god. – strah od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještice, od lopova, špijuna, vještice, ljudi ispod kreveta
GENERALIZIRANI STRAH – razvija se u djeteta nakon teških iskustava (požar, ozbiljniji roditeljski problemi). Sve što dijete podsjeća na traumu (miris dima, povišeni ton) može izazvat snažan strah. Dijete loše spava, razdražljivo je, stalno očekuje opasnost.
FOBIJA – ne mora se jasno znati uzrok (od psa, mraka, kukaca, gmazova). Dijete na razne načine izbjegava situacije a ponekad i pretjeranom hrabrošću. Takvo dijete može pokazivati opće simptome kao ovisnost, nesigurnost, depresivnost. Objekt fobije izaziva lupanje srca, znojenje, drhtanje, prestrašen ukočen pogled.
ANKSIOZNOST – nastaje postupno. Dijete postaje ovisno, nesigurno, nema samopouzdanja, traži potvrdu za ono što radi, odbija zadatke za koje misli da ih ne može ispuniti (Ja ne bih…). Anksioznost obično prate znojni dlanovi, a česte su enureze (nekontrolirana mokrenja) i noćne more. Umiruje ga sisanje prsta, grickanje noktiju, prijelazni objekti i rituali.
Kako pomoći?
Pomozite djetetu da postupno upozna, približi se i prihvati zastrašujući objekt. Najbolja prevencija je emocionalna toplina, sigurnost i samopouzdanje. Što su djeca mlađa sve više se oslanjaju na neverbalne poruke (maženje, grljenje, zaštita);
Pomozite razgovorom – pričom smanjite neizvjesnost:
Kad planirate neke nove situacije da bi ste smanjili nepoznatost i neizvjesnost, pripremite dijete. Nikako nemojte uspoređivati djecu (vidiš kako se Damir ne boji a ti..). Ako Vam zatreba uzor uzmite lik iz djetetu poznate priče.
Pričajte o svom strahu «kad ste bili mali», pričajte o hrabrosti i hrabrima-malima (djeci, životinjama)
Igrom, zamišljanjem…
Razgledavajte slikovnice o psu, igrajte se gumenim ili plišanim igračkama, iz dvorišta preko ograde gledajte pse u šetnji (ovaj pas nije opasan, ali vidim da ga se bojiš, pa mu se nećemo približavati..) pomaže u smanjenju straha i tjeskobe kod djeteta
Igrajte se, izmjenjujte uloge, strašite nekoga..
Dovršite priče na neobičan način
Vježbajte, plešite, izmišljajte «strašne» pokrete
Crtajte, režite, oblikujte…
Lijepe i ružne snove, lutke, stare novine (zgužvajte «strah» i bacite ga u koš).
Prihvatite dječji strah. Za njega niste krivi vi, a ni dijete. Strah nije neprirodan
