Putovanje s malom djecom, posebno s bebama, može biti, a često i jeste, pravi izazov. Naime, roditelji se pri planiranju prvih putovanja s mališanima nađu pred dilemama šta da ponesu, kada da krenu i slično. O svom iskustvu kada je o ovoj temi riječ za naš magazin piše Božana Savić, majka petogodišnje Anđelije. Njihovo prvo zajedničko putovanje bilo je kada je Anđelija imala svega tri mjeseca.
Ako postoje djeca koja su rođena za putovanja, onda je Anđelija njihov predstavnik. Mi putujemo tako lako i jednostavno. Da vam iskreno kažem, ne znam ni kako sam se odlučila da počnemo putovati. Znam samo da je njeno prvo malo ozbiljnije putovanje bilo do Beograda početkom maja, sada već davne 2016. godine. Imala je nepuna tri mjeseca, a ponašala se kao da putuje svaki dan, te nam je putovanje prošlo toliko lagano da sam sebi rekla: „Možemo i hoćemo putovati svaki put kad nam se ukaže prilika“.
Prilike su nam se počele ukazivati sve jedna za drugom. Već u julu smo s bakom i dekom otišle u banju Vrujci. Sjećam se da je vrijeme bilo prelijepo i da je svakodnevno uživala u šetnjama, a s vremena na vrijeme se i okupala u banjskim bazenima. Tih dana smo shvatili da se ne boji vode i od tada uvijek pazim da je neko, slučajno, ne uplaši.
PRVE DESTINACIJE
Poslije banje smo išle na more dva puta. Prvi put krajem jula, a drugi put u septembru. Mislila sam da će nam u julu biti prevruće, ali smo imale sjajan ritam. More joj je prijalo, pa je spavala puno više nego kod kuće. Tih dana se prvi put uobročila i prvi put sastavljala do četiri sata spavanja, te sam i ja odmorila.
Anđelija je bila beba koja je dojila do 14 mjeseci i to nam je sigurno bila olakšavajuća okolnost za putovanja jer nikad nisam razmišljala o hrani. Jedino mi je bilo važno da ima svježu vodu. Iako je dojila, ja sam joj od rođenja davala i vodu da pije.
S druge strane, što se tiče torbe za putovanje jedino o čemu sam vodila računa je da uvijek imam pri ruci bar dvije presvlake, pelene i vodu. Vodu smo koristili svaki put kada mijenjamo pelene da je osvježim. Mnogo nam je taj mali ritual značio jer bi ona svaki put zaspala kao da je vrijeme za noćno spavanje. Inače, ja sam od onih mama koje rijetko koriste vlažne maramice. Njihova upotreba kod nas je dobila pravu dimenziju tek kada je počela samostalno jesti, a kako bismo brisale ruke.
Septembar na moru je idealan mjesec za bebe. Dani su malo hladniji, a noći hladne, ali je opet bilo dovoljno sunca i Anđelija se mogla svakodnevno kupati. Mislim da je samo dan ili dva padala kiša.
U novembru je Anđelija imala devet mjeseci i pomislila sam da je idealan momenat da odemo na malo duže putovanje u Beograd i da je vrijeme da vidi zoološki vrt, Adu, Kalemegdan… U Beogradu smo bile nekih pet dana. S nama je išla Anđelijina kuma i bio je to sjajan djevojački produženi vikend.
POZITIVNA ISKUSTVA
Vrijeme u novembru je zahtjevalo posebne dodatke na kolicima, kao što je, naprimjer, kabanica za kolica. Do tada nisam baš shvatala smisao kabanice, ali nama je opravdala svoje postojanje jer nam je sve vrijeme duvala košava. Anđelija je bila zaštićena i vjetar nam nije smetao. Jedan od savjeta koji sam dobila od pedijatra kada sam rodila Anđeliju bio je da se djeca ne čuvaju ni od snijega, ni od kiše, ni od minusa već vjetra. Uvijek na to mislim kad se spremamo za šetnje.
I ovo putovanje je prošlo bez ikakvih problema. Ipak, kako je malo porasla, počela je da „zahtjeva“ svoje mjesto. Kuma, koja nam je sjedila naprijed, morala je da pređe nazad u kolima, a Anđeliju smo stavili na prvo sjedište, što je dozvoljeno i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji pod uslovom da je sjedalica okrenuta u suprotnom smijeru od vožnje. Za Anđeliju je ovaj položaj bio više nego idealan jer je sve vrijeme gledala u mene. Inače sam praktikovala da je vozim na prvom sjedištu jer smo najčešće bile same i meni je mnogo lakše bilo da je pratim.
Zimu smo provele na Palama, uz česte odlaske na jednodnevne izlete na Jahorinu, Trebević… U toku sljedeće godine smo ponovo pravile ista ili slična putovanja; do Beograda, na ljetovanje u Crnu Goru…
To su bila naša prva putovanja. Zajednička im je Anđelijina dobra volja i obavezne stvari koje se moraju naći u putnoj torbi: presvlaka, voda, omiljena zabava (igračka), probiotik, toplomjer, tuta bez koje nismo nigdje išle, omiljena dječija muzika snimljena kao i bajke, čizmice za barice, neki lijep kompletić za fotografisanje uspomena, dobro raspoloženje i puno ljubavi.
(Kidsinfo.ba)
