Planiranje porodice je ozbiljna odluka, ali odluka koju, skoro uvijek, dijelimo sa partnerom. U trenutku kada pronađemo osobu sa kojom želimo da provedemo cijeli život, javlja se i želja da zajedno stvorimo i odgajamo potomstvo. U idealnim okolnostima, rezultati su upravo takvi – srećna porodica raste zajedno. Međutim, postoje situacije kada ljubav između partnera ne može da izdrži izazove, pa se veza ili brak raspadnu. U takvim situacijama, majka najčešće postaje primarni staratelj djetetu, dok je otac manje ili više uključen u priču. Savjesni roditelji će nastaviti da se staraju o svom potomstvu, čak i kada se njihov romantični odnos prestane da postoji. Ipak, kroz određene emocionalne bitke, samohrane majke ipak prolaze. Kroz kakve emocionalne bitke prolaze samohrane majke, saznajte u nastavku teksta.
Iako su brojne i fizičke poteškoće sa kojima se može suočiti samohrana majka, kao što je slučaj sa finansijskim problemima, psihičke borbe nekada mogu biti daleko teže:
1. Prihvatanje da društvo nije sačinjeno prema vašim potrebama
Standardi su uglavnom osmišljeni prema potrebama većine. Samohrane majke često se suočavaju sa nerazumjevanjem, jer su ponude, situacije, pa čak i zakoni, osmišljeni za porodicu koju čine dva roditelja. Iako je u većem broju slučajeva moguće pronaći način da se prilagodite, neprestano prilagođavanje i podsjećanje da vaše stanje nije savršeno, niti priželjkivano, često može da utiče na vaša osećanja. Vrtići, škole, pa čak i nepromišljeni poslodavci, ponekad, bez loše namjere, mogu istaći da svijet nije krojen prema potrebama samohranih majki.
2. Persona “samohrane majke”
Kada ljudi čuju da ste samohrana majka, kao da već imaju set osobina i loših karakteristika, koje žele da vam pripoje. Čak i prilikom traženja zaposlenja, poslodavac će na pomen termina “samohrana majka”, već zamisliti da ćete često kasniti na posao, stalno tražiti bolovanje i nećete uspijeti da se snađete. Većina ljudi život samohrane majke zamišlja kao haos, u kome osoba teško brine o sebi i o djeci i ne može da zadovolji sve potrebe svoje porodice, ni emocionalno, ni materijalno. Iako ovakve predrasude u večini slučajeva nisu tačne, pripisuju se skoro svakoj samohranoj majci.
3. Gubitak nezavisosti
Nezavisnost i potpuna sloboda su koncepti koje svi roditelji, u određenoj mjeri, moraju zaboraviti. Bilo koja aktivnost zahtijeva razmišljanje i postavljanje pitanja: da li tu aktivnost mogu obavljati zajedno s djecom ili da li će u tom periodu neko moći da ih čuva. Kada su samohrane majke u pitanju, nezavisnost je dodatno ograničena, jer nemate ni partnera koji bi (bar u teoriji), trebalo da ravnopravno brine o djetetu. Samohrane majke nemaju kome da ostave djecu na par sati, dok se ispričaju sa drugaricama. Naravno, članovi uže i šire porodice ili dadilja su odlična opcija, ali u samom domaćinstvu ne postoji još jedna osoba, koja bi bez pogovora mogla da prihvati brigu o djeci.
4. Napuštanje fantazije o porodici iz bajke
Bez obzira da li je vaša inicijalna želja bila tradicionalna porodica ili nikada niste maštali o porodičnom životu, ako ste samohrani roditelj, raspršivanje ove fantazije će vas, prije ili kasnije, dotaći. Možda ćete preboljeti i raskid veze sa djetetovim ocem i razbijeno srce, ali ono što će vas dotaći jeste da svom djetetu niste obezbijedili idealnu porodicu ili idealno domaćinstvo. U većini slučajeva, samohrane majke svojoj djeci pružaju dovoljno ljubavi i emocionalne podrške i djeca odrastaju radosna i zadovoljna. Ipak, u onim rijetkim trenucima kada ste konačno sami sa sobom, ideja da vaše dijete ne dobija sve što druga deca dobijaju, može da zaboli.
Ako ste srećnica koja je sa bivšim partnerom ili mužem ostala u dobrim odnosima, lako ćete se dogovarati oko obaveza i brige o djetetu. Bivšem partneru možete čak i povjeriti neke svoje strahove u vezi života samohrane majke, a on će vam pomoći da se sa strahovima dobro nosite, i to svojom podrškom. Ipak je riječ o dva samohrana roditelja, čak i kada ste vi primarni staratelj. Ako nemate podršku bivšeg partnera ili on jednostavno ne želi da bude dio vašeg života i života djece, vrlo je bitno da pronađete grupu ljudi koji će vam biti podrška. I to ne samo najbliže koji će uvek pristati da pričuvaju dijete na nekoliko sati (iako je to uvijek bonus), nego ljude koji će uvijek biti tu da vas saslušaju, posavjetuju, utješe i sa kojima možete otvoreno da razgovarate.
Možete vi to same!
(mogujatosama.rs/kidsinfo.ba)
