Pored jezičke spremnosti neophodno je da dijete bude emotivno, kognitivno, socijalno i ponašajno zrelo što će procenjivati psiholog u školskom okruženju
Vrijeme je upisa u prvi razred osnovne škole. I mnogi roditelji su u panici. Neki su sigurni da je njihovo dijete spremno da sjedne u školske klupe. Drugi su već ponosni na djecu koja već odavno sama čitaju i pišu, a treći imaju poneku dilemu. Smatraju da je još rano, da djeca nisu dorasla tom zadatku. Pitaju se gdje su pogriješili jer njihovo dijete niti čita niti piše.
I sami možete otkloniti barem neke od dilema. Pa ćemo početi od jezičkih sposobnosti.
Svako tipično dijete pred polazak u školu može i treba govoriti i koristiti složene rečenice, te imati jezičke sposobnosti gotovo kao i odtasla osoba.
Međutim, da bi dijete lako naučilo da čita i piše pored navedenih sposobnosti neophodno je i da je ovladalo pretčitalačkim i pretpisačkim sposobnostima.
Metajezičke sposobnosti
Nekoliko je jezičkih ali i motornih sposobnosti neophodnih za učenje čitanja i pisanja. Najvažnije među njima su metajezičke sposobnosti odnosno znanja o jeziku a tu spadaju tzv. fonološke sposobnosti koje obuhvataju sposobnost da se analizira riječ ali i rečenica na manje elemente (npr. prepoznavanje glasova unutar riječi, sposobnost da se od ponuđenih slova napravi riječ, sposobnost da se prepoznaju riječi koje se rimuju ali i da dijete samostalno ponudi riječ koja se rimuje, potom sposobnost da se riječi podijele na slogove).
Pored navedenih sposobnosti neophodno je i da dijete ima sposobnost da brzo pristupa svom rječniku kao i da može da memoriše sadržaje duže od šest riječi.
Od motornih sposobnosti potrebno je da se dijete odredilo koju će ruku koristiti za pisanje ali i da može samostalno da nacrta ljudsku figuru sa svim elementima (to ne mora biti umjetničko djelo).
Treba li prije škole prepoznavati slova?
Odgovor je apsolutno DA! Dijete ne mora znati da piše sva slova ali se očekuje da ih prepoznaje. Takva znanja potrebno je da osigura predškolska ustanova.
U našem obrazovnom sistemu odavno se u prvom polugodištu ne pišu kose i prave linije niti se paralelno igra sa djecom na slovo na slovo. Danas se djeca obučavaju poprilično „brzom“ metodom učenja čitanja i pisanja te se od njih očekuje da brzo na početku prvog razroda znaju da napišu i pročitaju čitavu rečenicu.
Da li je potrebno da dete zna da piše?
Da živimo u nekim razvijenijim obrazovnim sistemima već u petoj godini bi se očekivalo da vaše dijete zna da napiše makar svoje ime. Minimum je obuke koji djetetu treba ponuditi u periodu razvoja, naravno kroz igru, a mnogi roditelji navode i samostalno interesovanje njihove djece prema slovima u uzrastu mnogo mlađem od pet godina. Slova su za djecu samo simboli koji imaju svoje „ime“ i s obzirom na jasnu i konkretnu povezanost između slova i glasa njima je to zanimljivo da imenuju.
Igrajte “Kaladonta”
Svi smo čuli za igru „Kaladont“ a decenijama ranije naše mame i tate su sa nama makar tokom putovanja stalno igrali tu igru, stoga je preporučljivo da tu igru ponudite vašem predškolcu. Ukoliko vaše dijete lako shvati koncept igre i uspješno je u toj igri, budite sigurni da je on spreman da uči da čita i piše. Ako ne može da shvati strategiju te igre, ponudite mu lakše igre poput igranja na slovo na slovo. Ukoliko vaše dijete ima između 6 i 7 godina i ne razumije da od njega tražite da pogodi prvi glas u određenoj riječi neophodno je da se hitno obratite logopedu jer je izostanak te sposobnosti siguran pokazatelj budućih teškoća u učenju čitanja i pisanja kao i rana najava dijagnoze koja se zove disleksija.
Šta je sa izgovorom glasova?
Većina djece do svoje pete godine nauči pravilno da artikuliše sve glasove maternjeg jezika, međutim ukoliko vaš predškolac nije još uvek naučio da pravilno izgovora R ili umesto L govori W ili „šuška“ nije neophodno ni sada da ih nauči ako vama to nije važno. Ali činjenica je da će kada krene u školu imati mnogo više obaveza i nećete baš imati puno vremena za logopeda. U tim situacijama nije strašno ni da ih nikada ne nauči a možda će se i to samo dijete kada poraste odlučiti da „popravlja“ svoj govor – pravilna artikulacija navedenih glasova može se učiti u bilo kojoj životnoj dobi! U ovom uzrastu za uspješno obrazovanje daleko važnija je jezička spremnost deteta u odnosu na njegov način govora.
Kako pripremiti dete za testiranje kod logopeda?
Apsolutno vam nisu potrebne nikakve posebne pripreme. Logoped je stručno lice koje će znati kako da adaptira dijete i uvede ga u test situaciju bez stresa.
U toj prilici logoped će prvo trijažno procijeniti jezičke sposobnosti vašeg djeteta a potom će primjeniti i određene testove.
Šta ako logoped detektuje smetnje u ovim sposobnostima?
Ukoliko se na detaljnom logopedskom testiranju svih govorno-jezičkih sposobnosti utvrde teškoće ili poremećaj u jezičkom razvoju i postavi dijagnoza Razvojne disfazije, logoped će vam savetovati uključivanje deteta na logopedski tretman. Ukoliko imate više od šest mjeseci do polaska u školu, a teškoće su blage ili samo fonološke prirode verovatno ćete uz intenzivan rad uspjeti vašeg predškolca da pripremite za obrazovne izazove. Međutim, ukoliko su teškoće težeg stepena logoped će savjetovati odlaganje polaska u školu za godinu dana.
Pored jezičke spremnosti neophodno je da dijete bude emotivno, kognitivno, socijalno i ponašajno zrelo što će procenjivati psiholog u školskom okruženju.
