Roditelji su često frustrirani zbog problema u odgoju svoje djece, bilo da se radi o tome da djeca ne žele surađivati, neposlušna su ili ili imaju problema s ponašanjem u vrtiću ili s drugom djecom u parku
Vrijeme je da razmislite zašto vas dijete ne sluša. Ekspertica za disciplinu, Amy Morin savjetuje roditeljima da si postave deset ključnih pitanja kako bi uvidjeli u čemu griješe i dobili odgovore zašto možda njihove disciplinske metode nailaze na otpor.
Jesu li moja očekivanja previsoka?
Kako god da odgajate djecu, strogo ili opušteno, ona će kad tad odlučiti testirati vaše granice i limite. Međutim, kada roditelji nemaju jasno definirana očekivanja od svoje djece, to može rezultirati frustracijom, kako za dijete, tako i za roditelja.
Postavljena pravila i disciplina koju roditelji provode moraju odgovarati i dobi djeteta i to treba imati na umu. Zato, niti najbolje odgojne mjere neće uroditi plodom ako roditelj ne razmotri djetetov razvoj i napredak te odvaže je li dijete spremno na određene zahtjeve koji se pred njega postavljaju.
Na primjer, posve je normalno da dvogodišnjaci ispituju granice, istražuju svoj identitet, vježbaju kako koristiti riječ ‘ne’ i više nego što je potrebno i imaju ispade bijesa. I nikakav odgoj neće to promijeniti, pa je bitno da roditelji to prihvate.
Šta utječe na efikasnost moje discipline?
Proučite djetetov karakter, potom svoj, promjene u vašoj rutini ili stresne situacije koje je dijete moglo doživjeti ili takvima protumačiti. Također, kakve su posljedice pozitivnog, a kakve negativnog ponašanja vašeg djeteta?
Najjednostavniji je primjer dobro ponašanje. Svi ćemo vrlo vjerojatno zamijetiti da je dijete ‘zločesto’ i neposlušno, ali dobro ponašanje je manje uočljivo. Prate li ga nagrade i dodatne pohvale? Rijetko, jer ono se nekako podrazumijeva.
U takvim malim stvarima može ležati ‘greška’ koja utječe na efikasnost vaših disciplinskim mjera. Nagradite dijete za dobar odgoj. No, najbitnije je imati s djetetom zdrav odnos, jer bez toga niti jedna disciplinska mjera neće biti uspješna.
Jesam li dosljedan/dosljedna u svojoj provedbi?
Niti jedna odgojna mjera neće upaliti odmah, pa zato računajte na to da morate biti uporni, dosljedni i posvetite odgoju djeteta dovoljno vremena. Ne treba očekivati čuda preko noći, morate podučiti dijete disciplini. Na primjer – ako dijete ne dobije što hoće i počne plakati i vikati bez razloga, vi ga pošaljete u njegovu sobu. No, trebate shvatiti da dijete neće isti čas naučiti da je kažnjeno i da će prilikom idućeg napada bijesa morati opet ići u svoju sobu.
Morate ga naučiti da će određeno ponašanje biti popraćeno kaznom. Također, kazna mora slijediti u 100 posto slučajeva, jer ako dijete vjeruje da u jednoj od 10 situacija neće biti kažnjeno, moglo bi ‘riskirati’ da vidi mislite li ozbiljno.
Radim li ja možda slučajno nešto što pojačava negativno ponašanje?
Ponekad se i to dešava, naravno nesvjesno. Roditelji svojim ponašanjem slučajno potiču negativno ponašanje svoga djeteta. Evo jednostavnog primjera: Dijete ujutro na primjer ne želi doručkovati ono što mu spremite, a vi onda izađete s njim u park i kupite mu kroasan ili nešto što voli jesti. Dijete tako može povezati da ako ne pojede doručak koji mu servirate, može dobiti ono što želi jesti.
Također, djeca se ponekad znaju ponašati zločesto, samo da bi privukla pažnju, pa čak ako je ta pažnja i negativna, odnosno, roditeljska ljutnja. Zato naučite ne reagirati na ‘manje nestašluke’, jer bi dijete moglo povezati da će svako njegovo izazivanje privući vašu pažnju i početi to koristiti.
Motiviram li dijete na promjenu ponašanja?
Kao što odraslima treba motivacija da idu na posao, kao na primjer plaća, tako i djeci ponekad treba nešto što će ih motivirati da promjene svoje ponašanje. Znači, ne morate dijete obavezno kazniti ako učini nešto krivo, pokušajte okrenuti sistem i nagraditi ga ako napravi nešto što ste od njega tražili. Dijete naravno treba biti određene dobi da shvati kako taj princip funkcionira.
Zato, ako idući put ne pospremi svoje igračke, umjesto vikanja, recite djetetu da će, ako pospremi igračke, moći pogledati jedan crtić više. Ili, da ne biste ‘pretjerali’ s nagrađivanjem, možete organizirati dobivanje zvjezdice za svako dobro ponašanje i nakon sakupljanja pet zvjezdica, slijedi nagrada.
Mora li moje dijete još emotivno sazreti da usvoji neke nove odgojne mjere?
Ponekad, da bi djeca mogla promijeniti svoje ponašanje, moraju jednostavno naučiti nove stvari. Dakle, uzmimo za primjer agresivno ponašanje – vaše starije dijete grubo je prema mlađem ili npr. prema kućnom ljubimcu. Umjesto da prekorite dijete i vičete na njega, možda je došlo vrijeme za razgovor o osjećajima drugih ljudi koji mogu biti povrijeđeni ružnim ponašanjem ili pak podučavanjem djeteta da svoje nezadovoljstvo može riješiti i na druge načine osim agresijom.
Naučiti nove vještine može se na nekoliko načina, a jedan od njih je igranje uloga, gdje djetetu na vrlo autentičan način možete prikazati kako grubo ponašanje utječe na mlađeg brata/sestru. Također, dijete će oponašati i ono što vi radite, pa imajte na umu da vas se promatra u ophođenju. Ako ste vi grubi, ne možete od djeteta očekivati drugačije ponašanje.
Ima li netko tko negira moje disciplinske metode i uči dijete suprotno?
Moglo bi se dogoditi da imate takvu osobu u svojoj okolini, bilo da se radi o vašoj mami, svekrvi, teti u vrtiću..nekoga tko jednostavno šalje poruke koje su suprotne vašima. To može biti čak i drugi roditelj, a ovakve se stvari događaju kada u obitelji ili široj okolini postoje razlike u edukativnim i odgojnim metodama te u stilu roditeljstva.
Zamislite situaciju – učite dijete da ne može dobiti ništa slatko prije ručka i naiđe vaš suprug i da djetetu čokoladu bez pogovora. U tim trenutcima vi ćete se osjećati ljutito i izdano a dijete zbunjeno jer nije sigurno koja je poruka ispravna.
Pokušajte, barem s ljudima na koje možete utjecati (kao što su obitelj i prijatelji) surađivati i djelovati kao tim. Dijete pak trebate dobro poučiti kućnim pravilima – pranje ruku, nema slatkog prije jela, nema gledanja tv – a do kasno i držati ih se i to zahtijevati i od ostalih ukućana. Pokušajte djetetu također objasniti da svaka kuća ima svoja pravila i da ono što smije kod bake, ne smije kod svoje kuće, pa mu možda odgojne razlike postanu jasnije.
Koju još disciplinsku strategiju mogu iskoristiti?
Kada ono što pokušavate ne uspijeva, uvijek imajte plan B u rukavu, odnosno rezervnu odgojnu strategiju. Na primjer, ako dijete nikako da prihvati “time out”, odnosno slanje u sobu kad je to po vama zaslužilo, isprobajte nešto drugo, poput ukidanja neke privilegije. Nema crtića ili igre s omiljenom igračkom. Imajte na umu da se strategije moraju razlikovati od djeteta do djeteta i da ono što ‘pali’ kod jednoga neće nužno i kod drugoga.
Ponekad je dobro planirati unaprijed za situacije za koje znate da će se vaše dijete u njima loše snaći. Ako znate da se dijete zločesto ponaša kada ga vodite u trgovinu, osmislite već ranije strategiju što ćete učiniti ako se počne valjati po podu u trgovačkom centru ili vrištati u knjižari. Kasnije analizirajte koliko ste uspješni bili, što je dijete moglo naučiti i hoćete li istu metodu primijeniti i sljedeći put.
Koliko je bitno da moje dijete promijeni ponašanje?
Ponekad su roditelji vrlo fokusirani na svoj cilj i želju da dijete promijeni određeno ponašanje, a možda to ponašanje uopće nije bitno i nema nikakav negativan odraz na djetetov život. Naravno, ako dijete odbija ići u vrtić, a vi morate na posao i to dijete nema tko čuvati, s tim se problemom morate baviti. Ali ako imate dijete koje ne želi biti upisano na tečaj engleskog ili ga ne zanima neka druga aktivnost, oko toga se ne bi trebali zabrinjavati.
Zato, ako određeno ponašanje djeteta nema nikakav negativni utjecaj na njegov život i zdravlje, možda jednostavno trebate odustati i prihvatiti stvari onakve kakve jesu. Ponekad je također, najbolje prepustiti stvari ‘prirodnim posljedicama’ na kojima će dijete najbolje uvidjeti svoje greške.
Moram li potražiti profesionalnu pomoć?
Lako se može dogoditi da se osjećate nemoćno vezano uz ponašanje svoga djeteta i da jednostavno ne znate što učiniti. Ako to ponašanje ima i neke teže posljedice, vrijeme je za konzultaciju sa stručnjakom. Možda najprije s pedijatrom, koji će vas onda uputiti odgovarajućem liječniku. U današnje vrijeme dječje bolesti poput ADHD sindroma nisu više tabu tema, niti je sramota potražiti profesionalnu pomoć.
Ono što pomaže jednom, ne mora i drugom djetetu s istim poremećajem u ponašanju, a stručnjaci su ti koji će utvrditi što je najbolje baš za vaše dijete. Također, trebate imati na umu da profesionalna pomoć može vrlo podići kvalitetu odnosa u porodici, kao i kvalitetu života vašeg djeteta, stoga ne treba bježati od nje.
