S ovim strategijama se ne bi složili pobornici nježnog roditeljstva, ali su dosljedno potkrijepljene istraživanjima i uključene u većinu programa roditeljstva utemeljenih na dokazima
Većina konceptualizacija nježnog roditeljstva temelji se na načelima koja bi podržao gotovo svaki dječji psiholog ili stručnjak za razvoj djeteta. To su poštivanje djeteta, uzimanje u obzir djetetove perspektive, suosjećanje s djetetom i njegovo vrednovanje te izgradnja veza roditelj-dijete kroz pozitivna iskustva.
Međutim, što kada naiđete na izazovno ponašanje nakon korištenja ovih pozitivnijih strategija ili kada nije moguće koristiti te pozitivne strategije roditeljstva?
Nisu sve tehnike učinkovite
Istraživanja potvrđuju da tehnike nježnog roditeljstva nisu toliko učinkovite za ozbiljnija ponašanja poput agresija, za djecu koja se više protive ili je njima teže upravljati. S ovim strategijama ne bi se složili pobornici nježnog roditeljstva, ali su dosljedno potkrijepljene istraživanjima i uključene u većinu programa roditeljstva utemeljenih na dokazima.
Koristite posljedice
Zagovornici nježnog roditeljstva sugeriraju da je problem s posljedicama u tome što želimo da naša djeca budu interno motivirana da se ponašaju, a ne da odgovaraju samo na izvana nametnute posljedice. Kao što je unutarnja motivacija da budu ljubazni, a ne da budu ljubazni samo kako bi izbjegli gubitak vremena za iPad.
Konkretno, istraživanja dosljedno otkrivaju da su logične posljedice povezane s poboljšanim ponašanjem i mentalnim zdravljem djece.
Logične posljedice su posljedice koje su povezane s ponašanjem tako da djeci imaju smisla.
Logične posljedice mogu uključivati bilo što od sljedećeg: natjerati ih da se prestanu igrati kako bi dobili vrećicu leda ili flaster za drugo dijete koje su povrijedili ili napuštanje igrališta kada ne poštuju pravila.
Pokušajte sa selektivnom pažnjom ili planiranim ignoriranjem
Istraživanje otkriva da je pažnja nevjerojatno moćan roditeljski alat.
Kako biste svoju pažnju iskoristili za poboljšanje djetetovog ponašanja i malo olakšali svoje svakodnevno roditeljstvo, pokušajte uložiti više pažnje na pozitivna nego na negativna ponašanja (ovo se naziva “selektivna pažnja”).
Ako vaše dijete cvili kako bi privuklo vašu pozornost, potrudite se da ga primijetite i pohvalite svaki put kad koristi “normalan glas”.
Međutim, ako se jednostavno primjećivanje i hvaljenje pozitivnog ponašanja ne čini uspješnim, u redu je ignorirati manje nedolično ponašanje, kao što je cviljenje, nervoza, blaga svađa ili postavljanje istih pitanja uvijek iznova (ovo se zove “planirano ignoriranje”).
Većina roditeljskih programa potkrijepljenih istraživanjima, kao što je interakcijska terapija roditelj-dijete (PCIT), savjetuje roditeljima da ignoriraju manja izazovna ponašanja.
Istraživanje otkriva da je ova vrsta kratkotrajnog ignoriranja ponašanja povezana s poboljšanim ponašanjem i smanjenim nepoštivanjem (prijevod: vjerojatnije je da će djeca slušati roditelje).
Uzmite time-out
Čini se da je jedno od temeljnih načela nježnog roditeljstva da je time-out štetan za djecu, a neki zagovornici nježnog roditeljstva idu toliko daleko da izjednačavaju time-out s fizičkim zlostavljanjem.
Ipak, istraživanje zapravo ne pronalazi nikakve dokaze o štetnosti povezanoj s time-outom i čak otkriva da bi moglo biti povezano s pozitivnim ishodima.
Istraživanja pokazuju da je time-out vrlo učinkovit u poboljšanju ponašanja.
Konkretno, time-out može biti od pomoći u trenucima kada je roditelj u opasnosti zbog primjene oštrijih strategija discipliniranja. Time-out vam svima može dati priliku da se smirite kako biste se učinkovito nosili s teškom situacijom.
Istraživanja dosljedno otkrivaju da su oštre taktike discipliniranja, kao što su vikanje ili fizičko kažnjavanje, povezane s lošijim mentalnim zdravljem djece.
Ako time-out vama i vašem djetetu daje priliku da se smirite prije nego što pribjegnete ovim strategijama, to bi mogao biti pravi izbor za vas i vašu obitelj.
Čuvajte sebe
Roditelji imaju osjećaje, potrebe i želje koji su važni. Na primjer, mnogi zagovornici nježnog roditeljstva sugeriraju da roditelji nikada ne bi trebali reći svojoj djeci kada ih čine tužnima ili ljutima jer to može uzrokovati suovisnost.
Roditelji ne žele koristiti svoje osjećaje za manipulaciju ili krivnju svoje djece, ali nema dokaza da iskreno dijeljenje emocija s djecom ima negativne učinke.
Postoje neki dokazi da je skrivanje emocija od djeteta povezano s većim stresom kod djece i opterećenjem odnosa roditelj-dijete.
