U svojoj praksi jedno od pitanja koje uvijek postavlja djeci koja dolaze kod njega je – kada se osjećaju najvoljenije
Znamo, ah, dobro znamo kakav je izazov dana biti roditelj.
Dajete sve od sebe da vaše dijete izraste u dobrog čovjeka sposobnog za život, ali istovremeno imate strah da ne napravite greške u vaspitanju.
Nismo svi stručnjaci za dječiji razvoj, ali to ne znači da ne radimo najbolje. I da ponekad imamo pravo na grešku.
Dječiji terapeut Joshua Terhune podijelio je listu stari koje nikad ne radi dok se igra sa svojom djecom.
Njegovo glavno pravilo je – bar 15 minuta igranja svaki dan.
U svojoj praksi jedno od pitanja koje uvijek postavlja djeci koja dolaze kod njega je – kada se osjećaju najvoljenije.
I iako uvijek očekuje velike stvari kao što su putovanja, skupe igračke ili slično, 95 djece od 100 kaže – kad se igram s mamom i tatom.
Ne postavljam pitanja koja će dijete da „izvuku iz trenutka“
On objašnjava da postavljanje pitanja tjera djecu da preispituju sebe šta bi trebalo da znaju.
„Vidim da roditelji često rade. Zapitkuju – hej koje boje je ovaj auto, kako kaže krava…Djeca su pod pritiskom tada jer osjećaju da moraju da nastupe.“
Igre s ulogama
Terapeut objašnjava da kad se sa svojom djecom igra tako da glume neke likove, i kad ne zna šta da radi, koristi metod šaputanja. On pita dijete šapnuvši mu u uho – šta treba da radim i kako kaže – uvek dobije odgovor, takođe šapatom.
Naređivanje ili zahtijevanje promjene ponašanja
Kada mogu, pokušam da ignorišem ili im skrenem pažnju s nekog neželjenog ponašanja. Kada rade nešto što nije bsigurno ili je previše agresivno ili sklonim igračku ili završim igru. Na primjer, sin me je udarao Lego kockama po nozi i naređenje bi bilo – prestani to da radiš, ne radi to. Kada ne naređuješ već postavljaš granice to zvuči ovako – ako nastaviš da me udaraš, nećemo se igrati s Lego kockama.
Kritikovanje njihove igre
Ako se fokusiram na negativne obrasce ponašanja, moja djeca će znati kako da ih iskoriste da bi mi privukla pažnju. To podrazumeva da se ne komentariše da je crtež ružan. Važno je da dijete ne crta sledeći tako da zadovolji roditelja, već sebe. Pohvalite to što rade, sam proces izrade ili igranja jer tako dijete samo sebi postaje izvor podrške.
Sarkazam ili ruganje
Djeca jako rijetko osjećaju da imaju kontrolu nad nečim. Neko im uvek govori gdje da idu, šta da rade, kako da se ponašaju, kako da odgovore. Igra je kratak period u kom vode. Tada se razvijaju u ljude koji će postati sutra. Zato ih tada maksimalno ispoštujte.
