Mišljenja oko epiziotomije su pomalo podijeljena, a ono što svaku novopečenu majku zanima je pitanje što nakon epiziotomije?
Porod, odnosno rođenje djeteta posebno je iskustvo za ženu i prekrasan doživljaj.
Žena, koja postaje majka, prolazi kroz mnoge promjene i prilagodbe tokom 9 mjeseci trudnoće kako bi organizam bio spreman za porođaj zdravog djeteta.
Sve promjene kroz koje žena prolazi za vrijeme trudnoće uglavnom su reverzibilne, te se tijelo nakon porođaja vraća u tzv. pregravidno stanje.
Porod je prirodna pojava koja je pomalo traumatična za majku i njezin organizam, a tim stručnjaka koji nadgleda i prati porod je uvijek pri ruci da olakša i skrate trajanje istog koliko god to dopuštaju prirodni procesi.
“Olakšavanje” poroda
Jedna od metoda „olakšavanja“ poroda, kako za majku tako i za dijete je epiziotomija.
Epiziotomija je zahvat pri kojim se urezuje međica (prostor između vagine i anusa) kako bi se povećao vaginalni otvor i time se olakšao izlaz djetetu. Mišljenja oko epiziotomije su pomalo podijeljena, a ono što svaku novopečenu majku zanima je pitanje što nakon epiziotomije?
Perineum ili međica je tkivo između rektuma (čmara) i rodnice, a epiziotomija je kirurški zahvat kojim se proreže medica. Najčešće se spominju dvije vrste epiziotomije:
- medijalna (središnja) epiziotomija – rez se radi po sredini međice, ravno dolje prema rektumu;
- mediolateralna (postranična) epiziotomija – rez je usmjeren malo ukoso u odnosu na rektum, na lijevu ili desnu stranu.
Postoji još i tzv. Hockey-Stick epiziotomija i vrlo je slična mediolateralnoj, ali ona se rijetko navodi kao zasebna. Sam rez se izvodi posebnim škarama.
Liječnici, koji još uvijek nisu napustili ovu praksu, u Europi preferiraju i zato češće izvode mediolateralnu epiziotomiju, dok se u SAD-u i Kanadi preferira medijalna.
Razlika je u tome što je medijalna manje bolna, rana brže zarašćuje, uzrokuje manje krvarenje, manja je vjerojatnost da će prouzrokovati dispareuniju (bol prilikom spolnog odnosa), ali je vjerojatnije da će se rez proširiti u rektum. Kod mediolateralne epiziotomije je obrnuto. (Cunningam, MacDonald, Gant 1989)
U većemm dijelu Europe gotovo uvijek se izvodi mediolateralna epiziotomija.
Zašto se epiziotomija izvodi?
Koliko puta ste imale priliku čuti od doktora ili babica kako tješe rodilju: “Ma nije vam to ništa strašno, samo jedan mali rez, da beba lakše prođe. Nećete ni osjetiti!”, ili “Ne želite valjda popucati na sve strane, pa ko će vas onda moći zašiti?”
Slične i još mnogo grublje riječi navode rodilje da se na kraju slože, misleći zaista kako je to najbolje za njih i za njihovu bebu. Uostalom, valjda nam ne bi predlagali nešto što nije za dobrobit majke i djeteta, pa to im je posao. Moramo ovdje naglasiti kako većina rodilja nije niti imala sreću razmisliti o mogućnosti izbora, jer se u ovdašnjim porodilištima prvorotkinjama epiziotomija prečesto (još uvijek!) izvodi rutinski.
Razlozi koji bi trebali opravdati rutinsku epiziotomiju
(ali ih praksa temeljena na znanstvenim dokazima pobija)
- Prevencija tj. manja učestalost spontanog pucanja međice i rodnice, koje opet za posljedicu može imati poremećaj mokrenja i defekacije
- Štiti od opuštanja mišića koji grade dno zdjelice, prevencija od prolapsa uterusa, mokraćnog mjehura i debelog crijeva te pojavljivanja hemoroida
- Prevencija stres inkontinencije
- Zarasta brže i lakše od rane koja nastaje spontanim pucanjem međice (rasjekotine 1. 2. i 3. stepena)
- Smanjena mogućnost ozljede mozga (periventrikularne hemoragije) kod nedonoščadi i novorođenčadi sa malom porođajnom težinom (manje od 2500g)
- Skraćenje drugog porođajnog doba i time smanjena mogućnost “patnje novorođenčeta” zbog nedostatka kisika. Sve se to čine sasvim dobri razlozi, zar ne?
Ipak, nova medicinska istraživanja nisu dokazala niti jednu od ovih prednosti. Zapravo, u mnogim slučajevima pokazalo se upravo suprotno.
Kada je jedino opravdana upotreba epiziotomije?
Većina doktora se ipak slaže da je epiziotomija neophodna kada se novorođenče zaglavi u porođajnom kanalu, pa postoji rizik od respiratorne patnje jer je glava rođena, ali ramena nisu.
Ali pored ovoga, postoje mnoga “siva područja”. Na primjer, mnogi doktori još rade epiziotomiju kada koriste kliješta ili vakuum da bi se dijete lakše porodilo.
Kako god pogledamo, nema opravdanog razloga za prakticiranje rutinske epiziotomije.
Mit o ravnom rezu” Zašto se epiziotomija još uvijek, unatoč svemu, toliko često izvodi?
Na ovo pitanje možemo ponuditi više odgovora, ali vjerojavatno već i same znate zašto je tako. U svakom slučaju, nema pravog opravdanja!
Rodnica (vagina) predstavlja svojevrstan kulturalni simbol, koji izjednačava uzvišenu prirodnost, snažnu seksualnost, stvaralaštvo, i zbog toga mušku prijetnju u odnosu na položaj žene.
Sjetimo se samo dugo poštovanog mita o “zubatoj vagini” koja prijeti da će kastrirati impotentnog muškarca. Kroz epiziotomiju liječnici, kao predstavnici društva, mogu uništiti vaginu i poslije ju rekonstruirati, sukladno sa kulturalnim vjerovanjima i sistemom vrijednosti. To djelomično objašnjava zašto je epiziotomija najviše preispitivana u Europskim zemljama, gdje je normalni porod pratila babica, također žena, za razliku od SAD-a.
Epiziotomija se izvodi i zbog mišljenja liječnika da “ravan rez” zarasta brže od spontane, neravne rasjekotine – učenje koje je suglasno sa zapadnjačkim vjerovanjem o superiornosti kulture nad prirodom. “Ravna linija” ne postoji u prirodi, zato je i najučinkovitija u našim stalnim pokušajima da se razdvojimo od Prirode.
S obzirom da hirurgija tvori glavnu nit zapadne medicine, posljednji oblik manipulacije ljudskim tijelom – strojem, jest ozakonjenje opstetričkih zahtjeva o preobražavanju poroda u kiruršku proceduru. Rutinska epiziotomija je to i dokazala. Danas i sasvim “prirodan” porod postaje dio hirurške procedure, navode svjetski stručnjaci.
On – time produkcija
Na samom kraju, epiziotomijom se naglašava poruka o važnosti “pravovremene” (on-time) produkcije, nasljedne nesposobnosti porođajnog aparata žene, i nadmoći muškarca nad ženom, u društvu i u socijalnoj “proizvodnji” djeteta.
Doktori koji su bili obučavani u razdoblju dok su rutinske epiziotomije bile standard, nisu promijenili svoju praksu. Prije dvadeset godina neki su počeli preispitivati treba li svaka žena koja rađa vaginalno epiziotomiju, ali sama praksa je došla u središte preispitivanja tek u posljednjem desetljeću.
Poznato je da liječnici koji su ZA rutinsku epiziotomiju, češće dijagnosticiraju “patnju ploda” tokom poroda, samo da bi time opravdali izvođenje epiziotomije.
Pravo izbora
U časopisu “Midwifery” (septembar, 2000 g.) ispitivao se utiecaj privatnog zdravstvenog osiguranja, perinealne traume, posljedica na novorođenčad i učestalost epiziotomije u Australskim bolnicama.
Rezultati: nakon kontrole kliničkih i ostalih čimbenika, žene s privatnim zdravstvenim osiguranjem dvaput su češće imale epiziotomiju od žena sa socijalnim osiguranjem. Ova razlika najvjerodostojnije prikazuje razlike u pristupu i stilu vođenja poroda između opstetričara i babica.
Epiziotomija je opravdana u vrlo rijetkim slučajevima (gore navedeno), ali ne kao rutinska procedura. Kada bi žene bile potpuno informirane u pogledu dokaza o prednostima i manama te u svjetlu mogućih rizika, nevjerojatno je da bi žena spremno pristala na rutinsku epizotomiju.
