Zavisno od toga s kim razgovarate, tačnije da li je riječ o medicinskim stručnjacima ili potpunim laicima kada je riječ o toj oblasti, čut ćete različita mišljenja o tome kada je pravo vrijeme da se ostvarite u ulozi roditelja. Uz sve to postoji i nepisano pravilo da su žene, posebno one koje imaju više od 30 godina, često izložene pitanjima: „Šta čekaš? Planiraš li dijete?“ i slično, dok većina onih koji postavljaju ta pitanja ne obraćaju pažnju na razloge takvog stanja, a u nekim slučajevima i odluke.
No, da pravo vrijeme za majčinstvo, barem kada je riječ o kontekstu onoga što nam okolina nameće, jednostavno ne postoji svojim primjerom pokazuju naše sagovornice, Ervina Hajduković koja je sa suprugom Vehadom dobila sina Tarika kada je imala 39 godina i pet mjeseci i Alma Kotlo koja je sa suprugom Edinom dobila djevojčicu Saru kada je imala 43 godine. Za naš portal govore o majčinstvu u „kasnim“ godinama, ali i o predrasudama s kojima su se suočile.
Pitanje: Možete li se prisjetiti kako ste se osjećali kada ste se ostvarili u ulozi majke?
Ervina: Na početku je bilo svega. Imala sam pomiješana osjećanja sreće, zadovoljstva i zbunjenosti. Neko nestvarno osjećanje. Kako je vrijeme odmicalo nedoumice i strahovi su sve više nestajali, a ljubav prema mom dječaku je sve više rasla. Postajala sam sve sigurnija i sve više svjesna uloge majke.
Alma: Kada sam saznala da sam trudna, imala sam 43 godine. Puno, ali u tom trenutku sam se osjećala kao da imam 23. Trenutak kada sam saznala da sam u drugom stanju bio je šok. Bili smo u Budvi za 1. maj i kupila sam test za trudnoću da uradim, iako sam izostanak menstruacije pripisala ranoj menopauzi, kao što se desilo i mojoj majci. To jutro, u pola sedam ujutru, suprug i ja smo ustali i uradila sam test. Suprug je ostao dežurati i nakon nekoliko minuta me zovnuo: „Ljubavi, plus nekoliko sedmica“. I sad se naježim kada to spomenem. Bili smo sretni i ushićeni, te smo oboje plakali jer se ostvarilo ono što smo željeli. Našoj sreći nije bilo kraja. Odmah sam kontaktirala ginekologa za savjet i po povratku u Sarajevo smo krenuli s pregledima i testiranjem koje nije bilo ni malo prijatno.
Pitanje: Koje su to, a na osnovu vašeg iskustva, prednosti majčinstva u „kasnim“ godinama?
Ervina: Iskreno rečeno, ne vidim neke posebne prednosti, ali ni nedostatke. Jedino što si u nešto kasnijim godinama sigurniji, zreliji, iskusniji i dobro znaš svoje mogućnosti. U dosta slučajeva su majke u zrelijim godinama i bolje egzistencijalno zbrinute za razliku od onih mlađih.
Alma: Sada nakon svega, a kroz iskustvo i znanje, imam skroz druge poglede prema ulozi majke. Moj pristup prema Sari je s vrlo opreza. Pažljivo brinem za ishranu, za razvoj kognitivnih i motoričkih sposobnosti, pratim svaki njen korak i nema poteškoće za bilo šta. Nema želje za izlascima s prijateljima, za tim da se bavim društvenim mrežama, TV-om… Sva moja snaga i energija su usmjerene ka njoj i to je najvažnije. Ne može se dijete samo odgajati i igrati. Ja je ne puštam samu, već se muž i ja zajedno s njom igramo i ona zaista uživa kada je s nama.
Kidsinfo: Nije pravilo, ali u našem društvu su često zastupljene predrasude kada je majčinstvo u „kasnim“ godinama u pitanju. Jeste li se ikada suočavali s predrasudama i kako su one uticale na vas?
Ervina: Oduvijek sam vesela i pozitivna osoba, tako da nisam ni primjećivala neke predrasude. Ako ih je i bilo, one su u vrlo malom broju. Jedino što mi se znalo desiti jeste to da sam se često osjećala neugodno u društvu s bliskim prijateljicama koje su se već ostvarile kao majke.
Alma: Svi su govorili: „Stara prvorotka, kako će to završiti, mora raditi testove…“. Naslušala sam se tih priča, ali za divne stvari nikad nije kasno. Pogotovo što je moj muž stariji od mene 13 godina i on je imao 56, a ja 43. Zbog naših godina smo radili mnoge testove, a prolaziti kroz to nije baš prijatno vjerujte. Sa svih strana su dolazili komentari da smo stari, a hoćemo da budemo roditelji. U toku karijere sam bila izložena komentarima da biram, da ne znam šta hoću, da se ne želim potruditi i slično. To su komentaru s kojima se susreću mnoge žene. Komentari tipa da su frustrirane i da se nisu ostvarile… Sve to je znalo biti strašno. Nekada sam i od najbližih znala doživjeti takvu osudu i pitanje šta čekam. Ali se nisam dala poljuljati i, iskreno, hrabro sam to podnosila i u sebi govorila da će biti ako treba da bude, da je bitno da to želim i da ću čekati, pa ako se desi, desi, ali ne po svaku cijenu da kažu samo da sam se udala. Nekada sam znala doći kući i razmišjati da li trebam nešto promijeniti, da li je do mene, da li tražim previše, ali šta napraviti? Ništa, nema prave osobe za mene, a teško je vrijeme za pronaći pravu osobu. U svemu tome sam pronašla svoj put, završila fakultet i postdiplomski studij. Imaš sve, a nemaš ono najvažnije. Govorila sam sebi: „Očigledno ne možeš sve, pomiri se s tim i nastavi“. Kada sam stavila tačku i pomirila se s tim, desilo se čudo. Upoznala sam supruga, udala se i ostvarila kao supruga i majka.
Na početku je bilo svega. Imala sam pomiješana osjećanja sreće, zadovoljstva i zbunjenosti. Neko nestvarno osjećanje. Kako je vrijeme odmicalo nedoumice i strahovi su sve više nestajali, a ljubav prema mom dječaku je sve više rasla. Postajala sam sve sigurnija i sve više svjesna uloge majke
Pitanje: Postoji li uopšte pravo vrijeme za majčinstvo?
Ervina: Po mom mišljenju, najbolje vrijeme za majčinstvo je u kasnim dvadesetim. Ali ako imaš veliku želju i mogućnosti, nikad nije kasno.
Alma: Slušala sam priče: „Treba se što prije ostvariti i kao majka. Lako je kada si mlad, jači je organizam, ne razmišljaš puno i ne brineš.“ Po mom mišljenju pravo vrijeme ne postoji, pravo vrijeme je vrijeme kada se desi. Najvažnije je da je žena zdrava, jaka i mentalno stabilna i da to želi. Kada se desi, to je najveća blagodat. Kada sam mislila da se nikada neću ostvariti kao supruga i majka, sve se desilo. Bitno je ne gubiti nadu i željeti. Sjećam se vremena tokom kojeg su me pitali kada ću se udati, a ja sam odgovarala: „Jedne subote“. I dođe ta subota (smijeh).
Pitanje: Šta biste poručile svim ženama koje se još uvijek nisu ostvarile u ulozi majke, a zbog godina sve više gube nadu?
Ervina: Nemojte da vas vaše godine sputavaju u namjeri da postanete majka, učinite to dok ste u mogućnosti. Jer kad doživite sve te emocije i osjećanja koje majčinstvo sa sobom nosi, vjerujte, nećete zažaliti. Iskoristite svaku dobru priliku koja vam u tome može pomoći.
Alma: Svim ženama bih savjetovala da ne gube nadu, da ne gube vrijeme s muškarcima koji ne znaju šta žele i koji se boje roditeljstva. Budite jake fizički i psihički, prije svega čuvajte svoje zdravlje i imajte zdrave navike jer je to zaista važno. Samo naprijed i desit će se.
Po mom mišljenju pravo vrijeme ne postoji, pravo vrijeme je vrijeme kada se desi. Najvažnije je da je žena zdrava, jaka i mentalno stabilna i da to želi. Kada se desi, to je najveća blagodat
Pitanje: U čemu vas je majčinstvo promijenilo i šta ova uloga predstavlja za vas?
Ervina: Nekada sam bila slobodna i bezbrižna. Imala vremena za sve; posao, kafu, društvo… Nikad do sad nisam osjetila veću odgovornost i obavezu kao u ovoj ulozi. Još uvijek sam u potpunosti 24 sata podređena svome dječaku, kojem je sada 13 mjeseci.
Alma: Uloga majke je nešto dragocjeno. Imate previše obaveza. Smiješno bi bilo reći da nema… posao, pa kućni poslovi… Ali ništa nije teško kada imate pravu osobu pored sebe, mi sve podijelimo i ostavimo vrijeme za Saru. Nekada se posao nosio i kući, šta uraditi s ovim ili onim predmetom…. Sada nema toga. Kada se vratim kući, sve to zaboravim i okupiram se stvarima oko nje. Taj osmijeh i razdraganost rukica i nogica kada se pojavim na vratima, ne može ništa zamijeniti, ta sreća je neopisiva. Vrijeme s mojom porodicom me čini sretnom i zadovoljnom.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
