fbpx
/

Lejla i Amar Čamo za Kidsinfo: Teže je putovati s fićom nego s malim djetetom

Putovanja, po nepisanom pravilu, sa sobom uvijek donose lijepa iskustva, a kada se odlučite za putovanje u kultnoj Zastavi 750 onda je avantura zagarantovana. To najbolje znaju Lejla i Amar Čamo koji su u zelenom fići prešli nebrojeno kilometara i posjetili brojne zemlje, a njihovoj se posadi u maju prošle godine pridružio i sin Idris. Sada vam je već, sigurni smo, jasno da je riječ o „Fića Crew“ porodici, a Lejla i Amar za Kidsinfo govore o roditeljstvu i putovanjima s najmlađim članom porodice. 

Na početku razgovora nam otkrivaju kako su se osjećali u momentu kada su sina prvi put uzeli u naručje.

Lejla: To je fenomenalan osjećaj koji se ne može porediti sa bilo čim. Sjećam se da je sve stalo. Trudnoća mi je duže trajala jer sam prenijela, možda, sedmicu dana i već je sve to postalo neko iščekivanje. Imala sam viziju kako bi to moglo izgledati jer sam radila kao medicinska sestra, ali opet nisam mogla ni pretpostaviti kako će biti kada držiš svoje dijete u rukama. Sjećam se posebne zahvalnosti. Mi smo vrlo religiozni, i Amar i ja, pa su nam smirenost, zahvalnost i svjetlost ispunile cijelu sobu. Ljubav, toplota… Sjećam se da sam bila preumorna, ali se više od toga sjećam osjećaja mira, ljubavi i zahvalnosti.

Amar: Imao sam sreće da je Idris , nakon rođenja, jedno 45 minuta ležao na meni i nije plakao. Bilo je to lijepo upoznavanje prožeto radošću i, što Lejla kaže, zahvalnošću. Hvala Bogu rođen je zdrav i lijep. Nije bio ružna beba (smijeh). Gledao sam na njemu neke detalje za koje znam da ih neću moći više nikada vidjeti jer porastu brzo. U tim momentima sam pokušao da upijem koliko sam mogao.

Kidsinfo: Zbog uticaja okoline, informisanja i slično, svi imamo određene pretpostavke o tome kako će neke situacije izgledati, pa tako i situacija kada beba dođe kući. Koje su bile vaše najveće zablude o roditeljstvu i dolasku novog člana porodice?

Amar: On se rodio u Švicarskoj i drugi dan nakon rođenja su došli kući kod Lejlinih roditelja. Mi, inače, nemamo neke jake pretpostavke o bilo čemu jer nam se u životu dosta toga mijenja… gdje smo, šta smo i kako smo. Tako da ja nisam imao neka velika očekivanja. Moje pretpostavke i to što sam očekivao su fluidni jer sam vrlo prilagodljiv. Mislim da se u našem slučaju to dobro odrazilo.

Lejla: Ja sam imala jedno očekivanje koje se tiče dojenja. Dugo sam radila u dječijoj bolnici i znam za sve benefite oko dojenja. Mislila sam da je to nešto najnormalnije i najprirodnije na svijetu, a onda sam se suočila sa svim problemima oko dojenja. Još uvijek ga dojim i izgurala sam to nekako, ali je bilo vrlo teško, pogotovo kada je riječ o prevazilaženju vizije o tome kako bi trebalo biti u odnosu na to kako je  bilo. Puno sam radila i na tome da vidim i cijenim te neke male uspjehe. Također, mislila sam da bebe vole šetati. Sjećam se na početku, tokom prvog mjeseca, kad bismo izašli sa njim on počne plakati nakon pet minuta provedenih vani. Mislila sam: „Mi koji volimo putovati imamo bebu koja ne voli ni izaći iz kuće“. Ali to se brzo promijenilo. Sad je pravi mali član Fića Crew-a. 

Kidsinfo: Nepisano je pravilo da majka primarno vodi računa o djetetu. No, isto tako se čini da pripadnici mlađih generacija to mijenjaju. Kakva je bila Vaša, Amare, uloga tokom suprugine trudnoće i porođaja, te kakva je sada kada ste roditelji?

Amar: Tokom trudnoće sam radio kako mi je rečeno (smijeh). Gledao sam da ispoštujem te neke male stvari koje mogu oraspoložiti Lejlu, a to je i meni donosilo osjećaj da sam koristan. To što žensko uradi tokom trudnoće je stvarno fenomenalno, a moja uloga je bila da budem tu za nju. Mislim da sam to ispoštovao.

Lejla: Da. Ali i trudnoća je bila, rekla bih, fina. S tim da sam tokom prva tri mjeseca imala česte mučnine, ali poslije toga, mislim, da nisam bila nešto posebno zahtjevna niti sam nešto posebno tražila. Mi smo putovali, hodali, penjali se…

Amar:  Kada je došlo vrijeme za porođaj gledali smo da se organizujemo i da budemo spremni. Malac nam je dao dovoljno vremena jer je malo kasnio, tako da smo imali vremena da se organizujemo. Čekali smo, a ja sam bio spreman da kažem prave riječi i da pomognem. Tu sam bio i fizički. U Švicarskoj su mi dozvolili da prisustvujem porođaju, te smo babica i ja skoro pa porodili dijete. Bio sam tu od početka do kraja i to je nešto što ne bih mijenjao. Svima bih preporučio da prisustvuju porođaju. Kada je riječ o periodu nakon rođenja sina, mislim da smo u nekom finom balansu što se tiče roditeljske uloge.

Lejla: Naravno, ne može Amar neke stvari preuzeti koje ja preuzimam. Sjećam se na početku da nisam Amara htjela buditi kad bi se Idris probudio preko noći jer sam mislila: „Ipak sam ja mama, ja mu trebam“. Onda sam nakon nekoliko noći shvatila da smo 50-50 tu. Nekad je neko malo više, neko malo manje i to se mijenja, ali sam skontala da, ipak, njega mogu u to uključiti. Uvijek gledamo da podijelimo obaveze.

Biramo destinacije na isti način kao što smo i prije birali, nismo ništa promijenili. Već smo bili na pravom kampovanju sa njim, u šatoru, i bilo je isto kao i da smo sami otišli. Neke male stvari promijeniš da njemu prilagodiš, ali i sa njim smo se penjali i na planinu

Kidsinfo: Amare, šta za Vas predstavlja uloga oca?

Amar: Mislim da je bitna stvar da oni osjećaju da su sigurni, da kao porodica osjećamo da smo sigurni. Da znaju da sam tu šta god da se desi. To je glavna stvar, a poslije toga dolazi to da im pokazujem ljubav i da budem potpuno uključen u sve što se dešava. Moja uloga bi trebala da bude i da ga vaspitam da izađe na pravi put i da bude dobra osoba, što su osobine koje bi većina ljudi voljela da vidi kod svog djeteta. Pored toga, želim neka svoja razmišljanja podijeliti sa njim, želim da otvori um prema svijetu koji je tako divan. Želim ljepotu svijeta da podijelim sa njim.

Kidsinfo: Šta za vas predstavlja porodica?

Lejla: Mi smo oboje vrlo porodične osobe i imamo vrlo dobre odnose s roditeljima, braćom i sestrama. To nam je, kada smo se upoznali, bilo jako bitno…. da imamo fine odnose, da fino pričamo jedni o drugima i jedni sa drugima. Naravno, to nekad bolje, a nekad lošije funkcioniše, ali trudimo se, zaista, da to bude neka fina komunikacija. Mislim da je porodica izvor mira. U njoj osjećaš da si dobrodošao i  da si okružen ljubavlju. To je za mene porodica. Znam da su uvijek tu za mene. To mi želimo za Idrisa.

Amar: Porodica je podrška.

Kidsinfo: Poznati ste kao neko ko je „stalno na putu“. Koliko je sin promijenio Vaša putovanja i na koji način?

Amar: Nedavno smo bili na jednom malom putovanju, otišli smo na more ovde u Australiji. Realno se nije nešto puno promijenilo.

Lejla: Potrebno je malo više organizacije. Što se tiče pakovanja, sada mi više vremena treba da nas spakujem i imam listu na kojoj mi tačno piše šta ne smijem zaboraviti. U početku je to bilo stvarno zahtjevno,  s tim da smo mi brzo upali u te neke vode putovanje.

Amar: Usporio nam je putovanja na pozitivan način, ali smo i dalje stalno na putu. Sve se može iskombinovati i mislim da se djeca, generalno, mogu adaptirati na koju god situaciju samo što to neki ljudi ne vide i onda ih ograniče.

Lejla: Da, mi mislimo da djecu ne treba previše čuvati u smislu: „Joj ne može se sa djetetom. Kako će on? Kako će na plažu, pijesak, voda…“. Mi gledamo da sve to uklopimo jer najviše volimo kada on upoznaje svijet. To je nešto najljepše. Tada je moja ljubav, ako je moguće, još jača jer još više osjetim sve to, a predivno je kada vidim koliko njega sve interesuje. Naravno, postoje i neke stvari koje mu se ne dopadaju. Istražujemo s njim.

Amar:  I manje kilometara prelazimo kada hodamo, ali više pažnje obraćamo na detalje. Sad imamo člana kojeg se ne možemo samo kotarisati (smijeh). Do sad smo mogli mijenjati članove, a sad ne možemo (smijeh).

Kidsinfo: Koja vam je omiljena destinacija koju ste sa sinom, do sada, posjetili i zbog čega?

Amar: Obilazili smo Bosnu, Švicarsku, Tursku i Australiju. Meni je Australija do sad omiljena jer je sad stariji i  on ima svoj doprinos. Ima 10 mjeseci i već sada ima fore i fazone koje dijeli s nama, tako da kreiramo neka sjećanja sa njim. 

Lejla: Mislim da jedva čeka da idemo negdje. Totalno je sretan kada ga stavimo u autosjedalicu.

Amar:  Isto tako je sretan kada izađe iz sjedalice (smijeh). 

Kidsinfo: Na koji način sada birate destinacije koje ćete posjetiti?

Amar:  Biramo destinacije na isti način kao što smo i prije birali, nismo ništa promijenili. Već smo bili na pravom kampovanju sa njim, u šatoru, i bilo je isto kao i da smo sami otišli. Neke male stvari promijeniš da njemu prilagodiš, ali i sa njim smo se penjali i na planinu.

Lejla: Da. Samo krenemo spremniji. Prije bih se, možda, u papučama popela, a sa njim gledam da budu patike. Nastojimo da to bude sigurno. Situacija s koronom je puno toga promijenila, ali destinacija koju želimo sa njim posjetiti je Irska.

Amar: Da, ali evo ako planiramo Isrku mi ne gledamo da li je nešto sigurno za bebu. Beba može gdje god mi krenemo, samo je moramo čuvati i biti tu.

Lejla: Nastojimo da to ne budu previše duga putovanja i da možemo više pauza praviti.

Tokom trudnoće sam radio kako mi je rečeno (smijeh). Gledao sam da ispoštujem te neke male stvari koje mogu oraspoložiti Lejlu, a to je i meni donosilo osjećaj da sam koristan. To što žensko uradi tokom trudnoće je stvarno fenomenalno, a moja uloga je bila da budem tu za nju

Kidsinfo: Koji su to najveći izazovi koje putovanje s malim djetetom sa sobom donosi?

Lejla: Nekad plače, a ne znaš šta bi mu. Nahraniš ga, promijeniš mu pelene, a ako i dalje plače staneš i prošetaš.

Amar: Ti izazovi nisu dovoljno jaki da čovjek ne bi krenuo na putovanje. Po meni nisu vrijedni ni spominjanja, da ne bismo nekoga prepali. Teže je putovati s fićom nego sa malim djetetom. To čega se roditelji plaše kada su putovanja u pitanju ih čeka, bez obzira na to da li su kod kuće ili na putu. Svašta se može i kod kuće desiti sa djetetom jer nikad ne znaš šta te sutra čeka.

Lejla: Naš neki mentalitet je: „Kako ćeš sa djetetom?“. Dobro ću sa djetetom, ništa mu ne fali. Treba isplanirati tako da se ne ide od tačke A do tačke B, nego da se nekada izabere i sporija cesta kako bi se moglo više stajati, obilaziti i istraživati. Nekako kao „fast food“ postoji i „fast travelling“, a sa djetetom to ne može. Ali u tome i jeste ljepota jer imaš više vremena da se posvetiš svemu. Djetetu možete pružiti priliku da vidi nešto novo i da upozna ovaj svijet. Mislim da to stvara dobre ljude.

Kidsinfo: Možete li našim čitateljima predložiti jednu ili nekoliko destinacija koje su idealne za porodična putovanja?

Lejla: Mi smo, u ovom sastavu, bili u Bosni, Švicarskoj, Australiji, Turskoj i Hrvatskoj. Posjetili smo Orebić i stvarno svi mališani vole vodu, ali mislim da sa djecom treba otići i u šumu, negdje u zelenilo i pustiti ih da upoznaju taj magični svijet. To je nešto prelijepo. Ne mora to biti neka daleka destinacija, nego može biti i kod nane i dede na selu.

Amar: Idealna porodična putovanja su putovanja na one destinacije na koje si išao prije, a koje su tebe činile sretnim. Ako si ti sretan, to ćeš prenijeti i na svoje dijete. Evo, moj malac već voli auta i nema mu druge (smijeh), a to je zato što ja tu ljubav i energiju dijelim sa njim. Koja god destinacija da je u pitanju, roditelji ne trebaju sebe zaboraviti u tim putovanjima.

Kidsinfo: Kako Vama izgleda savršen porodični odmor?

Lejla: Baš smo se vratili s jednog, rekla bih, savršenog, odmora. Zadnja tri dana smo proveli na moru i sve nam je išlo sporije. Imali smo fin šator i fin pogled na more. Ustajali smo sa sinom, gledali more, pričali sa pticama, jeli, spavali….

Amer: Dva puta smo gledali kako sunce izlazi i putovali smo kad se nama putovalo. Opušteno. To je savršeni porodični odmor.

Kidsinfo: #fićacrew nastao je 2016. godine. Šta je ono čemu su Vas putovanja naučila za ovih šest godina?

Amar: Mene je naučilo da su ljudi dobri. Puno kilometara sam prešao, puno toga vidio, pokvario i zaglavio, ali svaki put je neko želio pomoći i želio da bude dio tvoje priče. Ne rade to ljudi radi sebe, skoro uvijek je radi nas, da bi nama pomogli. Naravno, za uzvrat dobiju puno ljubavi i zahvalnosti od nas, ali imam osjećaj da ljudi stvarno žele da pomažu drugima. Čak i kada nam je dobro ljudi su stvarno tu da budu uz nas.

Lejla: Putovanja nisu samo destinacije, to su više ljudi koje upoznaš.

(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)

Prethodna priča

Proljeće u Pionirskoj dolini: Sadržaji za cijelu porodicu

Naredna priča

Zoran Matić predlaže za Kidsinfo: 10 bh. destinacija za odmor s porodicom 

Najnovije iz Porodična putovanja

-->