Modna dizajnerica i kostimografkinja Lena Samardžić najviše pažnje posvećuje njezi kože koju zasniva na pravilnom i redovnom čišćenju, te hidrataciji. Jedna je od onih žena koje ne koriste puno šminke, a njeno zlatno pravilo je da naglasi ili oči ili usne, nikako oboje. U nastavku pročitatjte Lenine beauty tajne.
Tajna lijepog lica ne nalazi se u šminci već u njegovoj epidermi. Ne marim previše za šminku već za ono što se nalazi ispod nje i tome posvećujem najviše pažnje jer lice blista kada imate savršenu i njegovanu kožu. Pravilno i redovno čišćenje je ključno, a nakon toga slijedi hidratacija kremom i serumom ujutro i svako drugo veče, kako bi se koža odmorila od tretmana. Vikendom preko noći umjesto kreme stavim tanki sloj maske za lice i oči.
Volim da moja duga kosa, bez obzira da li se frizer ili ja brinemo o njoj, izgleda prirodno, ležerno i lepršavo. Ne sviđaju mi se natapirane frizure, ukočene lakirane lokne ili ekstenzije koje se uvijek primjete. Čak i kada mi frizer uvije kosu volim da to bude pomalo razbarušeno. U situacijama kada ne stignem da operem kosu napravim „smrtni grijeh“ svake mame i zavežem „mom-bun“ punđu. Zavoljela sam je jer moj muž najviše voli kada tako podignem kosu. Kaže da mi lice više dođe do izražaja.
Prije dvije ili tri godine sam pričala s jednim regionalno poznatim hirurgom i pitala ga da mi pogleda lice. Tada mi se slatko nasmijao jer su me geni i dobra njega s kojom sam počela u tinejdžerskim danima sačuvali od vidljivih znakova starenja u 35. godini. No, mislim da prava „borba“ počinje tek u 40-im.
Odem i isprobam poneki beauty tretman, ali nisam redovna nigdje. Iskreno, nemam strpljenja za preduge i prečeste tretmane. Najradije biram tretman za dubinsko čišćenje lica ili neku relaks masažu.
Prihvatila sam to da nisam savršena i da imam mane. Ne tragam za savršenstvom u životu, ni kod sebe ni kod drugih. Nastojim da uvijek slavim individualnost, a mane su dio nje isto kao i vrline. S godinama sam naučila da njegujem svoj smisao za stil, da brinem o licu i tijelu i da se fokusiram na to da se dobro osjećam u svojoj koži. Svi imamo momente kada smo nesigurni.
Skoro 80 posto stvari oko kojih se brinemo u životu su suštinski nebitne, ali se nama u datom momentu učine krucijalnim. S godinama prema tim stvarima sve više imam „I don’t care“ stav i moram vam reći da je osjećaj oslobađajući. Biram „bitke“ oko kojih ću se brinuti, učim da lakše prebolim razočaranja u ljude i da što manje očekujem od njih, a smanjujem i prevelika očekivanja od same sebe.
Nikada se nisam pretjerano šminkala. Imam snažne crte lica i nikakva šminka ga ne može transformirati u nešto drugo, kao što se može s nekim licima uraditi, te prosječna žena postaje ljepotica kada se dobro našminka. Koža treba da izgleda prirodno i zato je tako „religiozno“ njegujem. Ne koristim puder, a nesavršenstva ili podočnjake sakrijem korektorom. Volim da mi se vidi koža, benovi koje imam, te crvenilo kada se uzbudim ili postidim. Puder je samo veo koji me banalizira i sakriva. Pri šminkanju se pridržavam pravila da naglasim ili oči ili usta. Prije sam uvijek koristila crveni karmin, ali sam s godinama počela koristiti i druge boje. Kad mi se ukaže prilika u vidu dress up ili tematske zabave, u meni se i danas kao i s 18 godina, probudi ekscentrik koji nosi teatralnu šminku i garderobu.
Kada pogledam svoje stare fotografije pomislim: „Vidi, ista sam kao i sad“. Još nisam naišla ni na koga ko se usudio da mi kaže da u 20-im ne izgledam približno isto kao u 40-im (smijeh). Šalu na stranu, kroz godine nisam imala neke velike promjene ni u stilu, ni u izgledu. Uvijek sam bila svoja, ali nikad konstantna, uvijek, zavisno od raspoloženja, fluidna u stilu, a opet prepoznatljiva.
Kada je riječ o beauty savjetima, nažalost, ali ne postoji ništa čarobno što čini čuda. Najbliža tom statusu je krema Elizabeth Arden „Eight Hour“ koja ima kultni status među beauty znalcima. S njom njegujem ispucale usne, dehidriranu kožu, crvenilo od Sunca, vjetra ili zime, te suhe ruke, ispucale pete, ranice i ožiljke.
Kada bih stala pred ogledalo razmišljajući koja bih sve nesavršenstva promijenila na sebi, to više ne bih bila ja. Zadržala sam i vrlo rano u životu zavoljela svoja mala fizička i karakterna nesavršenstva. Mislim da je to da zavolite sebe najbolje što možete uraditi. Kada sam bila mala, slomila sam nos koji je i tada bio malo veći, ali ga nisam operirala iako sam mogla. Nisam se ni „vadila“ da imam devijaciju nosa ili pravila da su me doktori radi zdravlja primorali na to, kao što čujem izgovore djevojaka. Treba biti iskren prema sebi i drugima. Danas svi, motivirani društvenim mrežama, predstavljaju svoje lažne slike i iluzije, te je vrlo malo stvarne, sirove ljepote. Najslađe je kada vam neko zavoli baš taj vaš nedostatak koji vas razlikuje od drugih i daje dodatni karakter vašem licu.
Zdravlje je ljepota koja se vidi na licu i tijelu. Mislim da ono što jedemo i pijemo, to da li vježbamo, o čemu razmišljamo, da li smo pozitivni ili negativni, depresivni ili sretni, te to kako hranimo dušu kroz umjetnost i prijateljstva, utječe na naš izgled. Kako starimo nam se vidi na licu. Urezane bore otkrivaju ko je bio nasmijan, a ko namrgođen, ljut ili pun prezira. U kasnim godinama bore govore kakav smo život živjeli.
Foto: Vanja LIsac
Šminka: Maja Koristović Talović
(azra.ba, Kidsinfo.ba)
