XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svake sedmice objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori spolnosti i savjetuje kako da o ovoj temi razgovarate s djecom predškolskog uzrasta.
U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da se stručnjacima iz XY Roditeljskog savjetnika, koji je dio online platforme Asocijacije XY, možete obratiti za besplatnu psihološku pomoć putem njihove Facebook stranice koja je dostupna na ovom linku.
Prošli put smo pisali o „pravom vremenu za razgovor” na temu spolnosti, a danas ćemo se osvrnuti na pitanja koja nam djeca predškolske dobi najčešće postavljaju kada je ova tema u pitanju. Obzirom da nas često iznenade i „uhvate“ nepripremljene, navest ćemo nekoliko primjera, ali i smjernica (npr. kakve odgovore davati, šta izbjegavati) u odnosu na dob djeteta.
U prve dvije godine odrastanja, djeca istražuju vlastito tijelo, te otkrivaju kako dodir intimnih regija uzrokuje ugodu. Ovo samododirivanje je uobičajeni dio spolnog razvoja djeteta, koje se nastavlja dalje kroz odrastanje, te je važno da kod djeteta ne izazovemo sram, ne kažnjavamo ga i ne sprječavamo u dodirivanju. U odnosu na našu reakciju dijete će stvoriti sliku o svom tijelu koja će uticati na poimanje i aspekte spolnosti u odrasloj dobi. Ako, ipak, dijete dodiruje intimnu regiju u javnosti, tada ga zaustavimo uz objašnjenje da je to nešto što radi kada je samo, a ne pred drugima, te mu preusmjerimo pažnju na nešto drugo, djetetu interesantno.
Nakon druge godine razvoj spolnosti se sve više odvija kroz igru s drugom djecom. Česte su igre “doktora” ,”pokaži mi šta imaš” ili „mame i tate“ putem kojih djeca uče o spolnim razlikama, te primjećuju razliku između tijela muškarca i žene. Kada vidimo djecu u ovakvoj igri, skloni smo zabraniti je i potaći osjećaj srama. Ipak, i ovdje je bitno ne osuđivati ih, ne kažnjavati i ne posramljivati jer tada zapravo kažnjavamo neminovni, uobičajeni proces spolnog razvoja djece. Umjesto toga naučimo ih pravilu „donjeg rublja“- druge osobe ih ne smiju dodirivati po dijelovima tijela koji su prekriveni donjim rubljem niti oni smiju dodirivati druge u tom području. Na ovaj način ih učimo da kažu „ne“ neprimjerenim dodirima, te razvijamo povjerenje, a to znači da će nam se obratit u ovakvim situacijama. Također, razgovarajmo s njima o zagrljajima i poljupcima koja trebaju odbiti kada to ne žele, čak i kada dolaze od njima bliske osobe.
U periodu od 5. do 8. godine, djeca sve više istražuju kroz igru ali istovremeno razvijaju osjećaj svoje intime i privatnosti. Primjećujemo da, iako su zainteresirani za spolnost, sram ih je kada su neodjeveni, dodiruju se u tajnosti, postide ili smješkaju kada vide par na tv-u ili ulici. Počinju imati „momka“ i „djevojku“ s kojima se drže za ruke ili ovlaš poljube. Istovremeno pokazuju i „odbojnost“ prema drugom spolu (npr. bježe kad ih neko želi poljubiti). Također, počinju insistirati da se sami kupaju i odlaze na toalet. Tada ispoštujmo njihovu privatnost.
Pored ovih ponašanja, izražena je i njihova znatiželja a neka od najčešćih pitanja koje nam postavljaju su odakle dolaze djeca, otkud ona u maminom trbuhu i sl. Odgovore, naravno, prilagođavamo dobi i ne govorimo niti previše niti detaljno. Ako su uporni s pitanjima koja idu dublje u tematiku spolnosti, prihvatljivo je reći da će neke stvari saznati kada budu stariji. Često imamo običaj (a i nekima od nas su to govorili) da roda donosi bebe, ali iako je ovo uvriježen način izbjegavanja, kada porastu i saznaju istinu, mogu posumnjati u naše znanje i informacije koje im dajemo o spolnosti i savjete potražiti na nekom drugom mjestu od drugih osoba. Zato možemo reći da su za bebu potrebni muškarac i žena, ili da dijete raste u mami.
Polako ih učimo dijelovima tijela, uz objašnjenje spolnih razlika.
Također, djeca počinju koristiti vulgarne riječi za intimne regije te ih uporno ponavljaju čekajući našu reakciju. Objasnimo im da ti izrazi nisu primjereni uz izostanak naših reakcija kada ih koriste (opet budimo svjesni da je to razvojna faza koja s vremenom prolazi).
Zapamtimo da je svako dijete individua za sebe te se neka ponašanja mogu javiti i u ranijem dobu, posebno ako imamo na umu izloženost informacijama. Naš cilj je postati prvi izvor informacija našim mališanima, što podrazumijeva našu otvorenost i iskrenost čak i onda kada nas pitaju „teška pitanja“. Tako im dajemo do znanja da nam se mogu povjeriti, pitati sve što ih zanima ali i da će dobiti ispravan odgovor.
Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu XY Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete ih kontaktirati putem e-mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na broj telefona.
(XY roditeljski savjetnik, Kidsinfo.ba)
