Iako je izolacija prouzrokovana širenjem Korona virusa teško pala pripadnicima svih generacija, stručnjaci smatraju da najviše utječe na djecu kojoj je neophodan kontakt s vršnjacima, a prije svega na tinejdžere. O tome kako njeni sinovi, tačnije 13-godišnji Vedad i troipogodišnji Arman podnose izolaciju, te o tome kako je ona promijenila svakodnevicu u njihovom domu za Kidsinfo.ba govori vlasnica modne agencije „Nova maS“ Alma Musliović.
Na početku razgovora otkriva nam šta je to najveći izazov koji je izolacija stavila pred nju kao roditelja.
To je definitivno ograničena mogućnost kretanja. I do sada smo mnogo vremena provodili zajedno i najviše na svijetu volim biti u svojoj kući sa svojom porodicom, ali nikad nismo 24 sata proveli u isključivo jednom prostoru koji uveliko ograničava izbor aktivnosti. Mi smo veoma mobilna porodica i sužen izbor aktivnosti bio je najveći izazov – kaže Alma.
Upravo zbog toga je odluka koja podrazumijeva da se djeca s roditeljima mogu voziti u autu Alminoj porodici, kako ističe, olakšala svakodnevicu.
Nakon 18 dana moji sinovi su vidjeli dedu i tetku koji, također, žive u kući s malo većom okućnicom. U ovom momentu je vožnja biciklom kod dede kao vožnja iz snova – objašnjava ona.
Alma nam otkriva na koji način je sa sinovima razgovarala o Korona virusu.
S djecom oduvijek imam takav odnos koji podrazumijeva da im smireno i na normalna način objasnim o čemu se radi, bez obzira na to o kojoj situaciji je riječ. Naravno, Armanu sam virus dočarala kao neku strašnu i svemoguću Baba Rogu, a Vedad je o COVID-19 znao više od mene. On jedino, što je i normalno, u izolaciji nema strpljenja onoliko koliko ga je potrebno – kaže Alma.
Ne krije da su se njeni sinovi prilično teško navikli na to da im je mogućnost kretanja ograničena.
Naravno da je u početku bilo neobično. Vedad i Arman su instiktivno kretali vani iako smo im objasnili da je nastupio period kada je boravak napolju veoma opasan i zabranjen, te to da i mi kao roditelji smijemo samo ograničeno da se krećemo i da zbog opasnosti koju je izazvao Korona virus ne rade škola, vrtić i igraona. Nakon prvih nekoliko dana privikavanja smo izmislili i neke nove igre, a i mali vrtić ispred kuće sada puno više koristimo – objašnjava ona.
Alma dodaje da njen mlađi sin puno bolje podnosi izolaciju od starijeg.
Njegove potrebe su daleko jednostavnije. Ponekad je dovoljno da ga držim u krilu i sve njegove ludorije „ispare“ u zagrljaju. On ne shvata da ne smije izlaziti, kao ni ograničenja, ali mu pažnju preusmjerimo na druge stvari. Sreća imamo malu bašticu, te nismo vezani isključivo za četiri zida – kaže ona.
No, izolacija je, kako Alma otkriva, tinejdžerke godine njenog starijeg sina dodatno zakomplikovala. Ipak, s tim se uspješno bore.
Više je izraženo njegovo ispoljavanje nezadovoljstva. Inače su tinejdžeri stalno nezadovoljni i spremni na pobune raznih vrsta, pa je razumljivo i očekivano da nemogućnost kretanja multiplicira ova njihova „stanja“. Međutim, nekako sam uspjela da se psihički pripremim na većinu toga iako ponekad ostanem zatečena snagom argumenata koje iznosi u svojim zahtjevima. Što se tiče viđanja s drugaricama i drugovima, srećom postoji internet i socijalne platforme koje djeca njegovog uzrasta izvrsno i često koriste, tako da je i to način rasterećenja njihove potrebe za druženjem – objašnjava Alma.
Ona ističe da Vedad nema poteškoća kada je riječ o online nastavi, te nam otkriva razlog zbog kojeg mu odlazak u školu najviše nedostaje.
Vedad se s internetom koristi kao pravi mali stručnjak. Ja sam u zakašnjenju u odnosu na njega, ali sedmi razred pohađamo zajedno i mogu vam priznati da mu online nastava nije umanjila interes. Sve što mu je zadano završava bez drame i problema. Nadam se samo da je i na pravoj nastavi ovako ozbiljan i odgovoran. Škola mu nedostaje, ali samo u smislu fizičkog kretanja i realnog kontakta s vršnjacima – kaže ona i otkriva da Vedad vrijeme kada nije posvećen online nastavi ispunjava smarthfonom, gledanjem TV-a, igranjem s bratom, gledanjem u plafon i ponekim druženjem s ukućanima.
Iako je cijela ova situacija za članove njene porodice, kao i za sve druge ljude, prilično izazovna, Alma je jedna od onih ljudi koji ne gube optimizam.
Za mene je u ovom momentu najvažnije da sačuvamo zdravlje članova porodice. Ako su ograničenje kretanja i fizičkog kontakta, pojačana lična higijena i higijena prostora jedino što u tom smislu mogu učiniti, ja ću se toga pridržavati bez pogovora, uporno i strpljivo do kraja. Prošli smo i daleko opasniju ratnu situaciju u kojoj nismo bili suočemni samo s neprijateljem i nemogućnošću kretanja, već i s neimaštinom. Tako da je, uz to da pustite vodu iz česme, uključite struju i gas, upalite auto i internet i telefonirate kad hoćete, život samo malo i nakratko pomjeren od svakodnevice na koju smo naviknuti – kaže ona.
(Kidsinfo.ba/Milica Brčkalo)
