Emocionalna bliskost koju imamo sa djecom je vrlo krhka stvar. Dar koji dobijamo, ali ga i lako možemo slomiti ako često posežemo za kaznama, posramljivanjem, kritikama, manipulacijom
Većina djece dođu u fazu, a obično je to pred polazak u školu, kad počnu lagati.
I tu počinju prve, prave muke roditelja. Kako da se postavimo? Zašto dijete to radi? Je li to manir koji će ga pratiti još dugo? Od koga je to vidjelo?
Prva pomisao kad dijete uhvatimo u laži je – „šta sam uradila/uradio da je navedem da pomisli da treba da me slaže?“.
Iskren razgovor
Kao vođa u našoj vezi roditelj-dijete, roditelji preuzmu na sebe odgovornost da otkriju kako su i da li izazvali tu situaciju i kako je to za dijete postalo nesigurno ili neugodno da dođe i kaže istinu. Umjesto što mora lagati.
Američka pedagoginja Janet Landsbury ima savjet.
– Rekla bih nešto kao: „Čini mi se da ne osjećaš kao da možeš sa mnom iskreno da razgovaraš. Žao mi je ako je tako. Želim da znaš da možeš uvijek sve da mi kažeš i saslušaću te i pomoći koliko mogu. Neću te osuđivati.”
Ona ističe da je emocionalna bliskost koju imamo sa djecom je vrlo krhka stvar. Dar koji dobijamo, ali ga i lako možemo slomiti ako često posežemo za kaznama, posramljivanjem, kritikama, manipulacijom.
Jer na kraju, posramljivanje i kažnjavanje djeteta koje vas je slagalo stvara među vama još veću distancu i nepoverenje. I sve što ćemo dobiti jeste da će se dijete truditi da laže bolje.
– Što se tiče posljedica, one mogu da postoje, ali ne u formi kazne upakovane u posljedicu. Na primjer, ako vas je dijete slagalo o tome šta je radilo kod drugarice poslije škole, možete reći: „Neću moći više da te pustim da ideš kod drugarice, ako ne mogu da računam na to da ću znati šta ste radile. Jednostavno se ne osjećam komotno“ – kaže Lansbury.
Važan je odnos
Dodaje kako ima mnogo razloga zbog kojih djeca lažu u predškolskom uzrastu, ali se na kraju sve svodi na to da vjeruju da je sigurnije ako ne kažu istinu, jer se boje da će iskusiti:
Strah – ako ste ranije na njihovu iskrenost reagovali grdnjom ili kaznama, laž je način da pokušaju da to izbjegnu.
Stid i osjećaj krivice – roditeljima je obično fokus na tome da u ovakvim situacijama dijete nauči lekciju, prije nego da razumij razlog za neko ponašanje. A taj razlog je obično manjak našeg razumijevanja za razvojne faze djeteta.
Potreba da testiraju mogućnosti i to koliko smo dobre vođe – djeca mogu i probati da nas slažu da bi vidjeli koliko smo zapravo dobre i sigurne vođe. Ako „padnemo“ test, možda će morati da pokušaju ponovo. I ponovo.
Mašta – djeca ponekad toliko mogu biti obuzeta maštom da im postane teško da je razlikuju od realnosti. Ovo je potpuno zdrava razvojna faza i nema potrebe da se zbog toga uzrujavate.
No, u svim situacijama važan je odnos. Naša otvorenost, radoznalost i strpljiv odgovor bez osude najbolji su pristup. Na taj način jačate svoju vezu s djetetom dugoročno i eliminišete potrebu djeteta da posegne za lažima.
