Samra Kulenović je mama dvojice sinova, starijeg od pet godina i mlađeg od deset mjeseci. Ona za naš portal piše o jednoj od najljepših, ali i, kako često možemo čuti, najtežih životnih uloga, onoj roditeljskoj. U nastavku pročitajte njen tekst u kojem je govorila o temi koja muči brojne roditelje. Naime, Samra je pisala o tome kada je vrijeme za drugo dijete, te kako ono starije pripremiti za novog člana porodice.
“Mama, volim te najviše na svijetu jer ćeš mi roditi brata”. Kada mi je petogodišnji sin Danin, ni sa čim izazvan, rekao te riječi, ja sam bila uveliko u devetom mjesecu trudnoće. Kaput odavno nisam mogla zakopčati, niti čarape sama sebi obuti, ali te riječi su me tako dirnule u srce da sam sve muke visoke trudnoće odmah zaboravila.
Roditelji se često pitaju koja je razlika u godinama između djece idealna? Dvije, četiri ili pet godina? Svaka majka bi odgovorila drugačije. Meni se ova moja razlika od pet godina i četiri mjeseca pokazala baš idealna. Barem do sada.
Ispočetka sam se bojala kako će prihvatiti bebu, hoće li biti ljubomoran ili se možda zatvoriti u sebe? Ipak je pet godina bio u centru pažnje svojih roditelja. No, od samog početka smo ga pripremali na dolazak novog člana porodice. Pričala sam mu o tome koje će se sve promjene desiti u našoj kući i kako mi može pomoći u pripremama za dolazak bebe, te i kasnije kada se beba rodi. Kada se rodio mlađi sin, Danin ga je oduševljeno prihvatio i tepao mu, a često je pitao da mu stavimo brata u krilo da se slika s njim.
Odjednom, kao preko noći, je Danin toliko odrastao i činio se mnogo zreliji. Govorio je da jedva čeka da mu brat poraste da bi se mogao igrati s njim. Sada mlađi brat ima skoro 11 mjeseci i Danin se voli igrati s njim, sav ponosan mu pokazivati igračke i nasmijavati ga. Postoji, naravno, i vrijeme kada se Danin zaigra neke svoje igre u kojoj bebe ne mogu učestvovati. A bebe su baš radoznale u ovom uzrastu i vole da istražuju i ruše. Tada se Danin ljuti i žali mi se što sam mu rodila brata. Da ne bi otišlo dalje, odmah počnemo s razgovorom. Kako bi savladali takve osjećaje neprihvatanja i ljubomore, valja ih prihvatiti i o njima razgovarati, te podučiti djecu kako izraziti osjećaje na prihvatljiv način. Važno je isticati posebnost svakog djeteta, te to kako se svako dijete voli jednako.
Mnogo mi je važno da Danin i ja provedemo zajedno neko vrijeme igrajući se, čitajući ili da odemo sami u šetnju. Vidim da mu je drago i da mu godi ta potpuna pažnja opet. I koliko nam god bude lijepo kada smo sami, on uvijek poželi brata i obraduje mu se.
Bratska ljubav je trajno i neprocjenjivo bogatstvo. Znam da nikada neće ostati sami, jer imaju jedan drugog. Imat će iskrenog prijatelja kroz cijeli život. I šta god da se desi, voljeti će jedan drugog. Mislim da je brat najbolji poklon koji sam djetetu mogla dati.
Tekts u kojem je Samra pisala o uspostavljanju dojenja i poteškoćama s kojima se suočila pročitajte u novom broju našeg magazina koji možete pronaći ovdje.
(Kidsinfo.ba)
