Nije tajna da rođenje djeteta, posebno prvog, mijenja životne navike i prioritete. Novopečeni roditelji tako nerijetko ističu da im se svakodnevica promijeni iz korijena, te da sve postaje podređeno novom članu porodice. No, jeste li se ikada zapitali na koji način svakodnevicu mijenja rođenje trojki?
O ovom iskustvu za Kidsinfo govori 32-godišnja Jelena Nedeljković iz Beograda, koja je sa suprugom Žarkom u decembru 2017. godine dobila trojke; Milu, Mišu i Vasilija. Ponosna mama ne krije da ju je saznanje da nosi trojke prilično iznenadilo.
Bio je veliki šok za mene kada mi je na prvom ultrazvuku saopšteno da su tri bebe u mom stomaku. Miješala su mi se osjećanja. Uzbuđenje, sreća, zahvalnost… Ubrzo sam saznala da je u pitanju visokorizična trudnoća. Predložili su mi embrioredukciju, tačnije uspavljivanje jedne bebe, jer je u suprotnom postojala velika mogućnost da se trudnoća završi pobačajem. Nisam pristala na taj prijedlog. Vjerovala sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo – prisjeća se Jelena ovog perioda.
Ona ističe da su im novi članovi porodice život promijenili iz korijena.
Kažu da se život, kada dobijete prvo dijete, mijenja 100 posto. Nama se promijenio 300 posto. Od para kojem ni deset sati sna dnevno nije bilo dovoljno, smo došli do toga da smo u prvih šest mjeseci spavali po dva ili tri sata dnevno. Iako i suprug i ja dugo radimo s djecom, tri bebe u stanu su donijele nešto sasvim novo, nešto o čemu nismo mogli ni da sanjamo. Presvlačenje, kupanje, izmazanje, hranjenje i uspavljivanje tri bebe su aktivnosti koje su se prvih dana činile nemogućim. Poslije nekog vremena smo se navikli i sve je bilo lakše kada su nam prvi put uzvratili osmijehom – kaže Jelena.
No, tu svakako nije kraj njihovim roditeljskim avanturama. Naime, Jelena i Žarko su u oktobru prošle godine dobili još jedno dijete, sina Uroša. Na momente su, otkriva nam, mislili o tome da bi mogle opet da budu trojke, ali ih to nije plašilo.
Njihov život je danas prava avantura.
Budimo se između sedam i osam sati, a zatim ide oblačenje, noša, umivanje, doručak i već oko devet sati smo umorni (smijeh). Kada je lijepo vrijeme šetamo dva puta dnevno, a kada nije onda smišljamo različite igre u stanu. Od nedavno i Uroš preko dana spava u isto vrijeme kada i trio, pa imamo dva sata vremena za nas. Teško je uz svakodnevne obaveze sačuvati dovoljno energije za četvero djece. Računari, telefoni i crtani filmovi mogu dosta pomoći, ali mi kao profesori fizičkog još uvijek uspjevamo da budu aktivni na neki naš način. Za sada nam to polazi za rukom. Nadamo se da će im fizička aktivnost i zdrav način života preći u naviku i postati sastavni dio života – objašnjava nam Jelena i dodaje da savjete o roditeljstvu najradije prihvata od roditelja trojki i onih koji imaju troje i više djece.
Djeca je, kako kaže, u svom odrastanju svakodnevno oduševljavaju.
Trenutno me oduševi svaka nova riječ koju izgovore, njihovi međusobni razgovori i to što su totalno različitog karaktera iako su non-stop zajedno od prvog dana svog života. Voljela bih da ostanu vezani jedni za druge i da jedno drugom budu podrška – kaže ona.
Iako im, kada je to neophodno, u pomoć “priskaču” bake, Jelena i Žarko nastoje da se sami brinu o svojoj djeci i da budu uključeni u svaki momenat njihovog odrastanja. Zbog toga im, kako kaže, ne ostaje puno vremena samo za njih.
Tokom dvije i po godine je bilo malo trenutaka kada smo suprug i ja imali vrijeme samo za sebe. Primjećujem da, kako rastu, postaju nezavisniji, tako da ćemo im za neku godinu postati dosadni. Nastojimo da maksimalno iskoristimo svaki zajednički dan jer smo svjesni da će nam za nekoliko godina to nedostajati – objašnjava ona.
Jelena nam na kraju razgovora otkriva šta je to najljepše što velika porodica sa sobom nosi.
To su međusobna ljubav i pažnja, briga jednog o drugima, radost pri svakom susretu i zajednička putovanja. Sve to je čar u životu velikih porodica – zaključila je.
(Kidsinfo.ba)
