Svaki roditelj naći će se u situaciji kad će viknuti na svoje dijete i to je sasvim normalan dio roditeljstva, međutim jako je važno znati kako to utječe na dijete.
Najvažnije pitanje nije zašto roditelji viču, postoji milio malih i velikih razloga, nego kako to utječe na djecu. Stručnjaci se slažu da zbog vikanja na njih i ruganja djeca postaju agresivnija i više tjeskobna.
Prema dr. Lauri Markham, kliničkoj psihologinji i osnivačici portala Aha! Parenting i autorici knjige “Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting”, vikanje je nešto bez čega možemo. Ali ona je također i realist. Spavate po tri sata noću, naravno da ćete izgubiti kontrolu i živce. Dobra vijest za one koji se odmah počnu derati je da trebaju znati da su psihička i emotivna oštećenja kod djece minimalna (naravno pod pretpostavkom da se ne radi o psihičkom zlostavljanju). Ali loša vijest je da tako postavljaju lako zapaljive fitilje kada djeca dođu u adolescentske godine. Evo što se stvarno događa kada roditelji dignu svoj glas na dijete.
Borba, letenje i zamrzavanje
Markham kaže da roditelji koji viču na svoju djecu ne uništavaju njihov mozak, ali ga mijenjaju. “Možemo reći da tokom vikanja na dijete mozak odgovara tako da neuroprijenosnici mijenjaju biohemijski sastav i šalju poruku da je sigurno. Tako dijete gradi živčane putove kako bi se smirilo”, objašnjava.
Kada se malom djetetu s nerazvijenim prefrontalnim korteksom dogodi da se nađe u situaciji da neko viče na njega reagira ovako. “U djetetu se događa biohemijski proces koji kaže borba, let i zamrzavanje. Može te pogoditi. Mogu pobjeći. Ili se potpuno “smrznu” i izgledaju potpuno ukočeno. Ništa od toga nije dobro za razvoj mozga”, dodaje ona. Ako se takve situacije ponavljaju, ponašanje postaje ukorijenjeno u djetetu.
Vikanje nikad nije komunikacija
Nije važno viče li neko u sobi za sastanke ili u igraonici, u trenutku kada osoba digne glas, njezine riječi gube vjerodostojnost. Niko, osim malenog postotka sadista, ne uživa kada se viče na njega. Stoga, zašto bi djeca uživala? “Kada roditelji viču, djeca će prešutjeti, ali dijete nije više toliko otvoreno za njihov utjecaj, nego se zatvara.” kaže Markham. Mlađa djeca se mogu derati, a starija bi se mogla ukočiti – ali svi će se zatvoriti umjesto da slušaju.
Dva savjeta za najbolji način komuniciranja sa svojim djetetom su:
– Ne vičite, ustvari probajte što manje na takav način reagirati. Istraživanja pokazuju da se konstantno vikanje na djecu u mlađoj dobi može protegnuti sve do djetetove adolescencije
– Fokusirajte se na sudjelovanje u mirnom dijalogu. Vikanje isključuje sve oblike komunikacije između vas i djeteta, i često sprječava da dijete nauči lekciju koju ste ga željeli podučiti
Odrastanje zastrašuje
Roditeljska moć na malom djecom je apsolutna. Njima su njihovi roditelji ljudi koji su dvostruko veći od njih i osiguravaju im stvari koje oni trebaju: hranu, dom i ljubav. Kada ih osoba kojoj vjeruju počinje plašiti, to uništava njihov osjećaj sigurnosti. To je stvarno zastrašujuće za dijete. “Napravljena su istraživanja u kojima su snimani ljudi tokom vikanja. Kada su im pokazivali snimke, nisu mogli vjerovati koliko su se njihova lica izobličila”, objašnjava Markham. Iako se trogodišnje dijete može imati držanje poput odrasle osobe, ono nije dovoljno emocionalno zrelo da bi se prema njemu ponašali kao prema odrasloj osobi.
Roditelji su djetetov uzor
Roditelji koji konstantno viču na svoju djecu, učinit će to da djeca misle da je to normalno ponašanje i usvojit će ga. Markham primjećuje da djeca ni ne trepnu kada ih se kritizira, ako se kritiziranje događa stalno. Umjesto toga, roditelji trebaju biti model i kontrolirati se. Osnova svega je: da bi se djeca lijepo ponašala, roditelji to moraju prvi učiniti.
Međutim, kako će dijete znati da je tata ljut osim ako se ne dere? Roditelj će kroz takvo ponašanje samo pogoršati komunikaciju i probleme, jer dok je dijete uplašeno možda će nešto što ne smije odmah prestati raditi, ali gubit će se međusobno povjerenje.
Bolje je ništa ne reći nego dugoročno povećati probleme u komunikaciji. Postoji alternativna metoda koja ima više učinka, a nije teška za izvesti, a to je humor. “Ako roditelj odgovori s nekom šalom, još uvijek zadržava svoj autoritet, a ostaje u komunikaciji s djetetom”, kaže dalje. Smijeh se čini kao puno bolje rješenje uz koje bi se mnoge situacije mogle lakše riješiti.
Kada je u redu vikati?
Iako većinu vremena vikanje nije preporučeno, “postoji vrijeme kada je sjajno da podignete svoj glas”, kaže Markham. “Kada se vaša djeca tuku međusobno ili kada su u stvarnoj opasnosti. To su trenuci kada ih trebate šokirati, ali i kada trebate privući njihovu pažnju, vaš glas će drugačije zvučati”, kaže.
Uglavnom, vičite kako biste ih upozorili, ali govorite kako biste im objasnili. Ali ako je stalno vikanje vaša svakodnevica, vrijeme je da shvatite da takav odgoj dugoročno može imati štetne posljedice.
(miss7mama.hr/Kidsinfo.ba)
Pročitajte još:
