Roditelji, nemojte propustiti priliku da na manje bitnim stvarima u životu vaša djeca osjete šta znači snositi odgovornost za svoje postupke
Ne sudite mi ako vidite moje dijete kako sjedi u ćošku za vreme tjelesnog jer nema opremu.
Ne sudite mi ako nije predao domaću zadaću koju je zaboravio/la kod kuće.
Ne sudite mi ako dobiju neopravdani jer su se uspavali.
Ono što nekima možda izgleda kao neodgovorno roditeljstvo je nešto što se zove roditeljstvo sa svrhom, sa ciljem da kod djece izradi ključne životne vještine.
Zato na vrijeme prestanite da im pravite sendviče, pakujete užine, donosite zaboravljene domaće zadaće, opremu, bilježnice…. Sve u cilju da odgojite nezavisne, sposobne odrasle osobe.
Zato, kad vaše dijete preko noći postane tinejdžer/ka prestanite da radite ovih 7 stvari.
1. Da ih budite za školu
Ako još uvijek izigravate budilnik, iako je dijete premašilo jednocifren broj svjećica na torti, odmah prestanite.
Vrijeme je kažu stručnjaci već od petog razreda.
Naravno, bit će problema, kašnjenja, prespavljivanja, bit će dana kad izjure bez doručka.
No, idući put će bolje razmisliti da li im se isplati da odrijemaju „samo još pet minuta”.
2. Spremate im doručak i pakujete užinu
Neka vam jutarnji alarm bude zveckanje tanjira koje vaša djeca sklanjaju za sobom nakon doručka.
Posao mama i tata je da djeci osiguraju da imaju šta doručkovati kad ustanu. No, taj posao ne podrazumijeva da postavljaju ili sklanjaju za njima.
Isto važi i za pakovanje užina. Osigurajte im dovoljno namirnica, ali pakovanje prepustite njima.
3. Nosite im zaboravljene stvari u školu
Roditelji, nemojte propustiti priliku da na manje bitnim stvarima u životu vaša djeca osjete šta znači snositi odgovornost za svoje postupke. Zaboravili su opremu za tjelesno ili bojice za likovno? Neka nađu načina da se snađu i sljedeći put malo više misle o svojim obavezama.
Ukinite praksu zvanu – pošalji poruku mami ili tati ako nešto zaboraviš.
4. Preuzimate odgovornost za njihove zaboravljene obaveze
„Jao! Pa ja za sutra imam da završim rad iz likovnog! Treba mi glina!”. Već je osam sati, knjižare ne rade, pa sjedate u auto i obilazite grad u pokušaju da nađete sve što je potrebno i pomognete svom mezimcu da završi projekat.
Zaboravite i na to. Osnovne stvari osiguravate vjerovatno već na početku godine, poput plastelina, bojica, papira, ljepila. I nije vaše da provjeravate jesu li ladice s neophodnim priborom pune ili prazne.
Ako je vaš tinejdžer zaboravio na svoje obaveze, svakako od toga ne trebate praviti hitan slučaj u posljednji čas. Žao nam je, objasni nastavniku šta se desilo.
5. Perete sav njihov veš
„Šta? Nisi mi oprala zelenu majicu?” Ovo mi je uvijek zgodna prilika da ih podsjetite da u vašoj kući nema služavke. I da (uglavnom) mama nije jedina koja zna da uključi mašinu za veš.
Djecu treba na to podsjetiti s vremena na vreme.
6. Zivkate njihove nastavnike ili im pišete na Fejsbuku, Vajberu…
Ako naše dijete ima problem sa nastavnikom ili trenerom, to je njegova odgovornost. Roditelji ne trebaju skakati na svaki mig i rješavati nesuglasice, probleme. Ne smijemo baš olako rušiti autoritet nastavnika ili trenera.
Naučite dijete da ako mu je nešto zaista važno, onda treba da nauči da se za to izbori samo ili da, ako ne može, dođe i zatraži pomoć. Naravno, ovdje se ne misli na svakodnevne situacije i konflikte do kojih dolazi u normalnim odnosima nastavnik – učenik. Nećete sigurno ignorisati bilo kakve neprimjerene odnose ili situacije.
7. Miješate im se u školovanje
Spustite olovku, dragi roditelji. Nikakvo zajedničko pisanje zadataka, propitivanje, pomaganje ne dolazi u obzir kada je riječ o tinejdžerima.
Svakako da ćete uvijek biti zainteresovani za njihove zadatke, napredovanje u školi, ocjene, ali da se miješate do te mjere da na kraju lekciju naučite bolje nego dijete, ne dolazi u obzir!
Šta je vaš cilj?
Želite li da odgajite sposobnu, preduzimljivu mladu osobu? Ako je tako, onda je vrijeme da se povučete iz svakog posla, svake obaveze koju vaše dijete može da obavi samo. Znam ja da su oni vaša djeca i da je divan osjećaj udovoljiti im s vremena na vrijeme, ali granice moraju da postoje.
Više od svega želite biti sigurni da su naša djeca, kad dođu u tu situaciju, sposobna da riješe neki problem.
Zato vas molim – ne sudite kad vidite moje dijete kako trči za autobusom koji odlazi, kako jedini nema opremu za tjelesni i sjedi sa strane.
