Roditelji svoju naklonost pokazuju na različite načine – od načina komunikacije, preko količine pažnje i financijske potpore, do razine kontrole koju primjenjuju
Je li moguće da roditelji imaju omiljeno dijete? Prema novom istraživanju Američke psihološke udruge, odgovor je “da”, a najčešće je riječ o savjesnom djetetu.
Iako većina roditelja tvrdi da voli svu svoju djecu jednako, znanost sugerira da suptilna pristranost često postoji. Međutim, takva favorizacija može imati i pozitivne i negativne posljedice na obiteljsku dinamiku.
Studija koja je analizirala podatke 19.469 sudionika iz 30 istraživanja otkrila je da roditelji obično favoriziraju dijete koje je savjesnije i odgovornije. Takva djeca često ostavljaju dojam lakšeg upravljanja i zrelosti, što ih čini prirodnim izborom za naklonost roditelja. Roditelji svoju naklonost pokazuju na različite načine – od načina komunikacije, preko količine pažnje i financijske potpore, do razine kontrole koju primjenjuju.
Međutim, zanimljivo je da u SAD-u ekstrovertirana osobnost, iako općenito cijenjena u društvu, ne igra veliku ulogu u određivanju “omiljenog djeteta”.
Utjecaj na manje favoriziranu djecu
Dok favorizirano dijete može uživati veću podršku i pažnju, istraživači upozoravaju na posljedice koje ovakav tretman može imati na ostalu djecu. Manje favorizirana djeca često imaju lošije mentalno zdravlje, osjećaj manje vrijednosti i zategnute obiteljske odnose.
– Razumijevanje ovih dinamika ključno je za prepoznavanje potencijalno štetnih obiteljskih obrazaca. Važno je da sva djeca osjete ljubav i podršku svojih roditelja – ističe autor studije, Alexander Jensen.
Kako izbjeći favorizaciju?
Stručnjaci savjetuju roditelje da postanu svjesni svojih interakcija sa svakim djetetom. Pravedan i ravnomjeran tretman, bez obzira na osobnost ili odgovornost djece, može pomoći u očuvanju skladnih obiteljskih odnosa.
– Sljedeći put kad se zapitate je li vaš brat ili sestra omiljeno dijete, zapamtite da je sve složenije od obične preferencije za najstarije ili najmlađe. Možda se radi o odgovornosti, temperamentu ili tome koliko je dijete lako ili teško odgajati – zaključuje Jensen.
