Kao i kod odraslih, uzrok dječjeg dijabetesa još uvijek nije razjašnjen. On vjerojatno uključuje kombinaciju genetskih i ekoloških uzroka
Danas se obilježava Svjetski dan dijabetesa, utemeljen 1991. godine kao odgovor Međunarodne dijabetičke federacije (International Diabetes Federation – IDF) uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) na rastuću zabrinutost oko zdravstvene i ekonomske prijetnje koju predstavlja dijabetes.
Taj dan postao je službeni dan UN-a 2006. godine.
Svjetski dan dijabetesa se svake godine obilježava 14. novembra/studenog, na rođendan Sir Fredericka Bantinga, koji je zajedno s dr. Charlesom Bestom 1922. godine otkrio inzulin.
Simbol Svjetskog dana dijabetesa je plavi krug, kojim se označava pozitivnost, život i zdravlje.
Tema obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa 2024-2026 godine je „Dijabetes i dobrobit“. Dijabetes može uticati na svaki aspekt života oboljele osobe. Liječenje dijabetesa se nažalost često fokusira samo na regulisanje vrijednosti šećera u krvi, dok se dobrobit osobe zanemaruje. Podrška unaprjeđenju dobrobiti osobe oboljele od dijabetesa trebala bi prioritet u brizi oboljelih od dijabetesa.
Šta je dijabetes?
Prema definiciji SZO, termin „diabetes mellitus“ (šećerna bolest) označava poremećaj metabolizma multiple etiologije, karakteriziran hroničnom hiperglikemijom (povišena koncentracija glukoze u krvi) sa poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masnoća i proteina, što je posljedica poremećaja u lučenju inzulina, djelovanju inzulina ili oboje.
Inzulin je hormon koji reguliše nivo glukoze u krvi, a proizvodi ga gušterača (pankreas). Inzulin je odgovoran za prenošenje ugljikohidrata glukoze, koja se mora vezati za inzulin i samo na taj način se može unijeti u svaku ćeliju u tijelu, gdje se koristi kao izvor energije.
Glavno obilježje dijabetesa je povišen nivo šećera u krvi, koje nastaje ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga ćelije ne prepoznaju adekvatno (inzulinska rezistencija). Povišen nivo šećera u krvi dugoročno oštećuje male krvne žile u svim organima ali najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i ekstremiteta. Najčešće komplikacije povezane s dijabetesom uključuju oboljenja srca i krvnih sudova, gubitak vida, amputacije ekstremiteta, oštećenja i otkazivanje bubrega, impotenciju i gubitak osjeta dodira.
Dijabetes kod djece
Dijabetes tip 1 je najučestaliji oblik dijabetesa koji se javlja u djece: od 90 do 95% djece mlađe od 16 godina koja imaju dijabetes, ima dijabetes ove vrste.
Dijabetes se javlja zbog nemogućnosti gušterače da proizvede inzulin.
Dijabetes tip 1 je klasificiran kao autoimuno oboljenje, što označava stanje u kojem imuni sustav organizma „napada“ svoje vlastito tkivo i organe.
Kod dijabetes tipa 1 dolazi do uništavanja stanica za proizvodnju inzulina koje se nalaze u gušterači.
Učestalost dijabetesa?
Dijabetes u djetinjstvu nije uobičajen, no postoje njegove značajne varijacije u cijelom svijetu. No, u posljednjih 30 godina broj slučajeva oboljelih od dječjeg dijabetesa se utrostručio.
U Europi i Americi, dijabetes tip 2 je po prvi puta uočen u mladih ljudi. Ovo je djelomično uzrokovano povećanim trendom pretilosti u većini društava. No, to i dalje ne objašnjava porast broja oboljele djece od dijabetesa tip 1, koja čine većinu novih slučajeva oboljelih od te bolesti.
Što uzrokuje dječji dijabetes?
Kao i kod odraslih, uzrok dječjeg dijabetesa još uvijek nije razjašnjen. On vjerojatno uključuje kombinaciju genetskih i ekoloških uzroka.
Većina djece koja razviju tip 1 nemaju u obitelji povijest oboljenja od dijabetesa.
Koji su simptomi?
Glavni simptomi su isti kao i kod odraslih osoba. Obično se pojavljuju u razmaku od nekoliko sedmica: žeđ, gubitak tjelesne težine, umor, učestalo mokrenje.
Za djecu su više specifični i bolovi u stomaku, glavobolje, te i problemi u ponašanju.
Ponekad se dijabetička acidoza javlja prije no što dijabetes uopće bude dijagnosticiran, iako do toga ne dolazi tako često s obzirom da postoje vrlo jasni simptomi koji upućuju na bolest.
Liječnici bi trebali posumnjati na dijabetes kod bilo kojeg djeteta kod kojeg postoji neobjašnjiva povijest bolesti ili bolovi u trbuhu koji traju nekoliko sedmica.
Ukoliko je vašem djetetu dijagnosticiran dijabetes, dijete će biti upućeno specijalisti za dječji dijabetes.
Kako se dijabetes kod djece liječi?
Specifična priroda tretiranja dječjeg dijabetesa znači da o većini djece brigu vode bolnice, a ne liječnici opće prakse.
Većini djece sa dijabetesom potreban je tretman inzulinom. Ukoliko je to slučaj sa vašim djetetom, njemu će biti potreban plan uzimanja inzulina, koji će napraviti pedijatar ili specijalista za dijabetes.
- Većina danas koristi režim učestalih davanja inzulina sa brzim djelovanjem tijekom dana i inzulina sa sporim djelovanjem, tijekom noći.
- Vrlo maloj djeci, najčešće ne treba davati inzulinske injekcije tijekom noći, no to će biti potrebno kada ona porastu.
- Broj starije djece koja redovno upotrebljavaju inzulinske pumpice je u porastu.
Često, tijekom prve godine nakon postavljene dijagnoze, vašem djetetu će možda biti potrebne samo male doze inzulina. Ovaj period se obično naziva “vrijeme medenog mjeseca”.
Kao što je važno liječenje inzulinom, tako je važna i redovna kontrola glukoze i izbjegavanje hipoglikemije (napadi do kojih dolazi zbog niske razine glukoze u krvi.) To je zbog toga što se komplikacije kod dijabetesa povećavaju sa vremenom od kada je dijabetes prisutan.
Što mogu učiniti roditelji?
Život sa dijabetesom može biti veliki napor za porodicu, pa je pristup dodatnim izvorima podrške od iznimne važnosti. To može biti podrška vašeg obiteljskog liječnika, bolničkog tima ili službe za socijalnu skrb.
Za upoznavanje i razumijevanja svih različitih aspekata dijabetesa i njegovog liječenja, potrebno je strpljenje, no od toga će imati koristi i vaše dijete i porodični život. Stručnjaci koji se bave pitanjima dijabetesa u bolnicama će vam pomoći:
- Kako naučiti dati inzulinske injekcije. Inzulin se obično ubrizgava u kožu iznad trbuha ili bedra.
- Prepoznati simptome niske razine glukoze u krvi i dijabetičke acidoze, te što učiniti u tom slučaju.
- Kako da se osigurate da vam je glukoza uvijek dostupna.
- U mjerenju razine glukoze u krvi i u učenju vašeg djeteta kako da to samo izmjeri čim je dovoljno staro.
- Naučiti vaše dijete kako da si samo dade inzulinske injekcije čim je dijete za to dovoljno staro – obično oko navršene devete godine.
- Da liječnik redovno pregleda vaše dijete, posebice ukoliko se ono iz bilo kojeg razloga razboli – moguće je da će biti potrebno izmijeni dotadašnji tretman.
- U obavještavanju škole i prijatelja o simptomima niske razine glukoze u krvi i što u takvim slučajevima učiniti.
- U kontaktiranju mjesnih udruga koja se bave pitanjima dijabetesa, ukoliko takve udruge postoje u vašem mjestu, kako bi vam one pružile pomoć i podršku.
Ishrana
Obučeni dijetetičar je obično jedna od osoba koja se nalazi u bolničkom dijabetičkom timu:
- Važno je da prehrana vašeg djeteta bude zasnovana na uravnoteženoj prehrani koja obiluje vlaknima i ugljikohidratima.
- Zdrava prehrana je ista za sve, bez obzira boluje li netko od dijabetesa ili ne.
- Slatkiši više nisu zabranjeni s obzirom da je „dijabetička dijeta“ stvar prošlosti. (Kada jednom vaše dijete nauči kako njegovo ili njezino tijelo reagira na hranu i uzimanje inzulina, bit će moguće uzimati slatkiše u umjerenim količinama, naravno uz popratnu i odgovarajuću dozu inzulina).
Sadašnje preporuke za djecu s dijabetesom:
- Tri glavna obroka;
- Dvije do tri užine;
- Cijela obitelj jede iste obroke.
Tjelesna aktivnost
Tjelesna aktivnost je važna za djecu sa dijabetesom i ona bi trebala vježbati svaki dan. Tjelovježba smanjuje razinu šećera u krvi, tako da ako vaše dijete uzima inzulin, ono će možda trebati smanjiti dozu. To je zbog toga što kombinacija previše inzulina i tjelovježbe može sniziti razinu šećera i dovesti do hipoglikemije. Kako do ovoga ne bi došlo, vaše dijete bi uvijek kod sebe trebalo imati šećera.
Tjelesna aktivnost također ima učinka na količinu hrane koju vaše dijete može pojesti. Prije nego što vaše dijete započne sa tjelovježbom ili sportskim aktivnostima, dajte mu kruha, voćnog soka ili drugih ugljikohidrata.
A dugoročno?
Dijete koje dobije dijabetes će sa takvim stanjem živjeti duže nego netko tko je dijabetes razvio u odrasloj dobi.
Što je dijabetes duže prisutan, veći je rizik dugotrajnih komplikacija kao što su one koje pogađaju oči i bubrege. Te komplikacije mogu početi poslije puberteta, no one obično predstavljaju razlog za zabrinutost tek kasnije u životu.
Sa redovnim kontrolama vezano za eventualne komplikacije do kojih može doći u kasnijem razdoblju, počinje se oko devete godine. Od tada pa nadalje, takva vrsta kontrole se obavlja svake godine.
Pristup djetetu s dijabetesom i njegovoj obitelji mora biti individualan, premda opća terapijska načela i principi samokontrole vrijede za sve.
Uvažavajući dob djeteta, potrebno je približiti mu na jasan i razumljiv način što se od njega očekuje, što je za njega dobro, a što loše. Važno je odrediti realne ciljeve liječenja, znajući da je u određenim životnim razdobljima vrlo teško postići dobru kontrolu bolesti. Izuzetno su osjetljivi dojenačka dob i rano djetinjstvo, a posebnu opasnost predstavljaju hipoglikemije. S druge strane, zahtjevno je, a nerijetko i nerealno, očekivati dobru regulacije glikemije u burnom razdoblju puberteta i adolescencije.
Tada treba biti strpljiv i izgrađivati odnos zasnovan na povjerenju, razumijevanju i uvažavanju, nastojeći da bolesnika ne otjeramo prežestokim kritikama i preagresivnim sugestijama. Adolescente je također potrebno poučavati o štetnosti pušenja, nepovoljnom utjecaju alkohola, savjetovati ih u vezi s održavanjem željene tjelesne težine ili načinom na koji se težina može smanjiti bez pogoršanja regulacije bolesti.
Život djeteta s dijabetesom je zahtjevan i nije mu uvijek lako zadovoljiti očekivanja roditelja, učitelja, prijatelja, liječnika. Treba ga stoga razumjeti i podržati, ohrabriti i potaknuti u nastojanju da uskladi realnost sa željama i htjenjima.
No, s druge strane, uz pravilnu podršku, obrazovanje i pravovremeno liječenje, djeca s dijabetesom mogu voditi sretan, zdrav i aktivan život.
Rano prepoznavanje simptoma, redovita briga i podrška obitelji i zdravstvenih stručnjaka ključni su u osiguravanju dobrobiti djeteta s dijabetesom.
