Upravo vaš stil roditeljstva i način na koji postavljate pravila i granice, uz pomoć kojih nastojite disciplinirati svoje tinejdžere, izravno će utjecati na njihovo ponašanje i njihovo donošenje odluka, savjetuju stručnjaci
Uspostaviti dobar odnos s tinejdžerima, tj. adolescentima podrazumijeva i određivanje pravila i granica. Da bi roditelj to mogao trebao bi prije svega razumjeti i biti svjestan što čine različiti stilovi roditeljstva. Trebao bi zatim imati čvrstoću i asertivnost u određivanju pravila i granica, potom moći i naučiti odrediti jasna pravila te poboljšati vještine pregovaranja sa svojim adolescentom.
Rasti s njima
Biti roditelj adolescenta znači rasti zajedno s njim, podsjećaju nas stručnjaci.
– U doba adolescencije odnos između djeteta i roditelja se mijenja iz temelja. Roditelj mora naći novi način kako uspostaviti ravnotežu u autoritetu i moći koju ima nad svojom djecom – dodaju.
Cilj nije kritizirati
– Trebate znati da kao roditelji imate ključan utjecaj na svoje adolescente. Upravo vaš stil roditeljstva i način na koji postavljate pravila i granice, uz pomoć kojih nastojite disciplinirati svoje tinejdžere, izravno će utjecati na njihovo ponašanje i njihovo donošenje odluka. Cilj nije kritizirati – ističu.
Puno toga, kad su stilovi roditeljstva u pitanju, utječe na naš odnos prema djetetu.
Svi mi imamo nešto što smo naslijedili od svojih roditelja, način na koji razgovaramo i odnosimo se prema svojoj djeci. Ponekad pokušavamo izbjeći ono što su naši roditelji nama radili i nastojimo ispraviti ono što smatramo da su bile njihove pogreške. Zadnjih desetljeća postoji puno teorija kako bi trebalo djecu odgajati, pa i to nosi svoj utjecaj.
Sve se mijenja
Ne treba zaboraviti da se sve mijenja, društvo, društvene vrijednosti i uvjerenja, tendencije su drugačije, djeca uče o svojim pravima.
S druge strane postoji potreba za samokontrolom, za određivanjem granica, što je preduvjet pravednog društva i zdrave budućnosti.
Stilovi roditeljstva – učinkoviti i neučinkoviti
Postoje neučinkoviti i učinkoviti načini discipliniranja, odnosno odnosa prema djeci.
U neučinkovite načine spadaju ekstremna represija, s jedne strane, te apsolutna permisivnost, s druge.
Ekstremena represija predstavlja potpunu kontrolu kod koje dijete nema mogućnost sudjelovati u donošenju odluka baš ni u čemu. Dijete na taj način neće postati samostalno jer je stalno kontrolirano izvana i stalno netko za njega odlučuje. Na taj način neće sticati različita iskustva.
Kod apsolutne permisivnosti ne postoji donošenje pravila unutar obitelji i djeci se sve dozvoljava. Djeca ne poštuju pravila u vanjskom svijetu, rade što žele. Na taj ne uče poštivati vrijednosti izvan obitelji, da moraju uzeti u obzir i potrebe drugih ljudi.
Istraživanja su pokazala da se takva djeca češće upuštaju u rizična ponašanja te da u kratkom roku dolazi do eskalacije njihova ponašanja. Dijete tada polako odbacuje autoritet roditelja.
Učinkoviti načini roditeljstva podrazumijevaju aktivno sudjelovanje i bliskost roditelja u odnosu s djecom. Takav odnos izuzetno je važan u razdoblju adolescencije.
– Roditelji trebaju biti pažljivi, trebaju poticati bez naređivanja, trebaju davati potporu kad djeci nešto ne uspije i hvaliti ih kad im nešto pođe za rukom – savjetuju socijalni pedagozi.
Ovakav stil se naziva treniranjem adolescenta na njihovom putu individualizacije.
Učinkoviti načini roditeljstva
Učinkoviti načini roditeljstva podrazumijevaju asertivne roditelje koji raspravljaju sa svojom djecom o svojim odlukama. Djecu se uključuje u donošenje odluka, uz zajedničko dogovaranje pravila i posljedica. A kad se postigne taj dogovor da roditelj bude čvrst i dosljedan, ali ne i represivan ili pretjerano kontrolirajući.
Roditelji na taj način motiviraju djecu da postepeno preuzmu inicijativu te da se osjećaju samostalnijim, slobodnijim, da osjećaju samopoštovanje i imaju unutrašnji osjećaj kontrole.
Kod asertivnog roditeljstva adolescenti imaju priliku preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i iskusiti pozitivne i negativne posljedice svojih odluka.
Roditelji daju djeci priliku da pogriješe, da iskuse neuspjeh i da se nauče nositi s frustracijom ako neke želje nisu ispunjene.
Roditelj bi trebao svoj autoritet koristiti fleksibilno, u skladu sa situacijom. Granice valja postepeno otpuštati što je dijete starije, odnosno prilagođavati ih dobi.
– Valja izbjegavati rečenice tipa Moraš to učiniti jer ti ja tako kažem ili Još si premlad da bi znao što je najbolje za tebe. Takva komunikacija dovodi u sukob. Dobro je da roditelj argumentira svoje odluke i dopusti argumentaciju i tinejdžeru. Reci mi što misliš i zašto smatraš da nisam u pravu?’
Određivanje pravila
Adolescenti trebaju biti svjesni ograničenja koja im postavljaju njihovi roditelji, ali moraju imati priliku pregovarati o novim pravilima koja treba uvesti – o poslovima koje će obavljati, o izlascima, do kada će se vratiti, o ispravljanju ocjena, kazala je pedagoginja.
Roditelji moraju biti svjesni da će doći do poteškoće u pridržavanju dogovorenih pravila jer su adolescenti vođeni trenutačnom situacijom. Oni žive isključivo u sadašnjem trenutku, i često zanemare dogovorena pravila.
Važno je razumjeti kako tinejdžeri funkcioniraju jer to roditeljima daje fleksibilnost da promijenite pravila koja su manje bitna. Tada je i roditelj manje frustriran i ima manja očekivanja, istaknula je pedagoginja.
Savjeti roditeljima
– Razumjeti zašto se javlja neko ponašanje ne znači da ga valja prihvatiti, ali dopušta roditelju da ga ispravi na obzirniji način.
– Pokušajte uključiti adolescenta u određivanje pravila i određivanja posljedica kršenja pravila.
– Odijelite važne aspekte kontrole od nevažnih, da ne inzistirate baš na svemu i da ćete nečemu popustiti.
– Odijelite pravila o kojima se ne može raspravljati od onih koja se mogu dogovoriti.
– Odredite područja u kojima adolescent može biti samostalan (odjeća, soba, itd.).
– Budite jasni i čvrsti kad podsjećate adolescenta na dogovorena pravila.
– Budite svjesni vlastitih stavova, ograničenja i očekivanja.
– Pokušajte se ponašati u skladu s onim što tražite od vašeg djeteta.
Opće smjernice za pregovaranje
– Pregovaranje voditi više kao raspravu, manje kao predavanje.
– Kako bi se izbjegli sukobi odlučite zajedno o granicama, ograničenjima i pravilima.
– Nastojte pronaći rješenja koja će uzeti u obzir potrebe svih.
– Pravila se mogu mijenjati i prilagođavati.
– Roditelji moraju imati rezervno stajalište ako dijete odbije pregovarati o pravilima ili ako pregovori ne uspiju.
– Budite asertivni (poštujte prava svih – pravo na sigurnost i iznošenje mišljenja).
– Na koncu vaše je pravo i dužnost kao roditelja da kažete NE, ako smatrate da je nešto vrlo važno.
– Moje iskustvo s buntovnim adolescentima tokom godina naučilo me je da čim više pokušavamo kontrolirati dijete, tim manje utječemo na njegovo ponašanje. Čim više kontroliramo način na koji se kao roditelji odnosimo prema djetetu, tim više utječemo na djetetovo ponašanje – napisao je Bob Myers.
Nepoštivanje pravila
Vrlo važno je adolescenta upoznati s posljedicama te reći što slijedi ako se pravila ne poštuju.
Važno je znati:
– Posljedice koje su rezultat lošeg ponašanja adolescenta moraju biti logične, povezane s pravilima. (Ako zakasniš, idući dan nećeš ići van.)
– Adolescent mora imati neku vrstu kontrole nad posljedicama – kad promjeni svoje ponašanje i posljedice se mijenjaju. Ako ispravi ocjene dobit će ponovno mogućnost koju je prije imao.
– Čvrstoća i dosljednost je nužna u određivanju posljedica, da se pridržavate onoga što ste dogovorili.
– Pri prenošenju vrijednosti i uvjerenja važno je da se i mi ponašamo u skladu s onim što govorimo.
– Objasniti adolescentu što mislimo o određenom ponašanju i kakve posljedice to ponašanje ima za njih je način kako ‘dobiti’ adolescenta na suradnju i promjenu ponašanja. Sve argumentirati i njega uključiti u raspravu, a ne ih samo ‘srezati’, i reći Ja sam tako rekla!
– Suradnja se može koristiti kao način ‘discipliniranja’ tako da sami ne surađujemo s adolescentom ako se on ne drži dogovorenoga. Pokušajte vi ne surađivati pa vidite kako će reagirati.
– Važno je imati na umu da je cilj ovih metoda ‘discipliniranja’ – povećanje odgovornosti adolescenta.
No i kad je najteže treba se sjetiti da je održavanje dobrog odnosa i bliskosti s adolescentom ključno.
