Vaše tijelo se može promijeniti nakon operacije, te vam treba pomoć u rješavanju posturalnih promjena, zatezanja, utrnulosti, crvenila i ograničenja kretanja zbog novih i starijih ožiljaka
Tretman ožiljaka nakon carskog reza je važan jer kako se tijelo oporavlja nakon operacije, nastaje ožiljkasto tkivo. Ne samo da ostavlja vidljiv ožiljak na koži, već i unutar mjesta gdje je operacija prouzročila traumu. Ožiljkasto tkivo je obično mnogo jače i vlaknastije, ali manje funkcionalno od tkiva prije ozljede.
Kad uporedimo porod carskim rezom s drugim operacijama abdomena ili zdjelice ima važna razmatranja treba u obzir uzeti sljedeće:
- Malo je vjerovatno da će se novopečena mama moći odmoriti i oporaviti na isti način kao uobičajeni postoperativni pacijent (ima novu bebu za koju se treba brinuti!)
- Novopečenoj mami će biti teško pridržavati se pravila o dizanju teških stvari jer treba hraniti i brinuti se za svoju novu bebu.
- Maternica i zdjelica mijenjaju oblik nakon rođenja tokom ranih sedmica i kako se ova unutarnja struktura počinje pomicati, u isto vrijeme dolazi do stvaranja ožiljka.
- Ožiljak može ostati zategnut ili imati kvrgave ili tvrde dijelove. Oni mogu biti na površini ili se mogu osjetiti ispod kože.
No, ne treba generalizirati kad je u pitanju zacjeljivanjue ožiljaka i oporavak. Zato i u različito vrijeme treba početi s tretmanom ožiljka. Ponekad se može raditi i već nakon 2 mjeseca. No, za neke žene to bi bilo prerano, područje je preosjetljivo za bilo kakav dodir. Zato se kao početak tretmana preporučuje vrijeme između 14. i 16. sedmice.
Uvijek možete otići na tretman i poboljšati svoj ožiljak u bilo kojem trenutku.
Ponekad se ožiljak od carskog reza može zalijepiti iznutra na okolna tkiva. Nekim ženama to možda neće uzrokovati probleme. Za druge će se činiti da je ožiljak “uvučen” i stvorit će previs ili “vrećicu” na trbuhu koju čak ni dijeta i tjelovježba ne mogu poboljšati. Ove adhezije ožiljaka mogu se nastaviti stvarati tokom mnogo godina, osobito ako je prisutna upala.
Različiti simptomi
Adhezije su često rezultat kirurškog zahvata. Možda imate priraslice između ožiljka i organa, mišića, ligamenata i kože. Adhezije ožiljaka možda nemaju simptome i ne uzrokuju problem, ali za druge mogu uzrokovati probleme. To može biti lokalizirana disfunkcija koja utječe na kukove ili donji dio leđa jer mogu biti zahvaćeni zglobovi, fascije ili mišići.
Unutarnji ožiljci mogu utjecati na probavni sustav, mokraćni mjehur i reproduktivne organe. Simptomi mogu biti različiti – učestalost mokrenja, zatvor ili bol u mišićima ili zglobovima – ovisno o tim priraslicama.
Ograničenja kretanja
Koliko god male, priraslice ožiljaka mogu ograničiti kretanje i opteretiti tijelo s posljedicama. Važno je zapamtiti da tijelo nije puno odvojenih elemenata koji rade neovisno. Ako osjećate malu nelagodu, stalnu bol, pulsirajuću, oštru bol, mudro je potražiti pomoć od terapeuta za ožiljke što prije. Ako čekate predugo, vaše tijelo se mijenja i stvara prilagodljivi obrazac – što s vremenom može uzrokovati daljnje disfunkcije. Rana intervencija može umanjiti ove kasnije posljedice, kao i poboljšati vašu nelagodu ili bol.
Mnoge žene ne vole dirati svoj ožiljak i mogu biti zabrinute zbog toga što će dopustiti nekome da im dodirne ožiljak. Čak i na početnim seansama, klijenti često mogu primijetiti promjenu, s tim da područje omekšava, a površina kože postaje glatka.
Tretman je poput nježne masaže, ponekad kada se ožiljno tkivo lagano rasteže može doći do osjećaja povlačenja ili istezanja. Često se osjećaj topline osjeća u to područje. Ponekad se osjećaju trnci zbog stimulacije živčanih završetaka.
Postepena poboljšanja
Koliko je tretmana potrebno, to je u velikoj mjeri individualna odluka. Smatra se da žene bez većih komplikacija u ožiljku često idu na četiri do šest tretmana. Međutim, svaka bi sesija trebala donijeti postepena poboljšanja tako da je osobna odluka imati jedan ili više tretmana.
Fascija i ožiljkasto tkivo razmatraju se iz različitih perspektiva u području medicine. Sa stajališta fizioterapije, mišići i sustavi unutar kojih rade bitni su za vašu funkciju – vašu sposobnost da živite svoj svakodnevni život bez ograničenja, bilo da se radi o boli ili drugim negativnim simptomima. Fascija i ožiljno tkivo čine dio konteksta u kojem mišići djeluju, stoga ih oboje vrijedi klinički razmotriti.
Zapis na tijelu
Ožiljak je normalan dio normalnog odgovora na cijeljenje nakon bilo koje vrste ozljede tkiva, uključujući operaciju. Njegovo stvaranje događa se pred kraj zacjeljivanja, a sastoji se uglavnom od kolagena koji se taloži i organizira kao novo tkivo. Međutim, u usporedbi s normalnim vezivnim tkivom, postoji nekoliko stvari koje se razlikuju u vezi s ožiljnim tkivom koje zahtijevaju razmatranje za liječenje.
Prvo, ožiljno tkivo je relativno slabije od normalnog tkiva; može odgovarati vlačnoj čvrstoći normalnog tkiva za najviše 80%. Stoga je nakon operacije ili ozljede važno osigurati da ožiljak bude što fleksibilniji kako bi mogao podnijeti napetost i fizički stres tijekom svih aktivnosti koje želite i trebate raditi. Na primjer, nakon operacije abdomena ili zdjelice (laparoskopske ili ne), važno je osigurati da se ožiljno tkivo dobro kreće radi optimalnog oporavka i funkcije trbušne šupljine i jezgre, od podizanja namirnica do vraćanja željenoj vrsti vježbe.
Drugo, ožiljno tkivo može biti osjetljivo u usporedbi s normalnim tkivom. Preosjetljivost znači da vaš mozak, kao rezultat ozljede ili traume, podiže više “zvona za uzbunu” nego što je uobičajeno u tom području, kao da je tkivo “na oprezu” od potencijalne prijetnje. Srećom, mozak se može uvježbati da normalizira alarme koji se aktiviraju kada se ožiljno tkivo pomakne ili dodirne. Na primjer, nakon ozljede mišića od porođaja, važno je osigurati da ožiljno tkivo normalno reagira na dodir i pritisak, kao što je seksualna aktivnost ili pregled zdjelice.
Jednom kada područje fascije postane čvrsto i kratko uz stvaranje adhezije, ograničenja se šire na druga područja tijela stvarajući daljnje mehaničke neravnoteže. Fascijalna ograničenja tvore mikroskopske adhezije na staničnoj razini do makroskopske adhezije koje tvore očito ožiljno tkivo. U svim slučajevima postoji ograničenje kretanja na razini tkiva što se može otkriti vještom palpacijom.
Liječenje ožiljnog tkiva je specijalizirani oblik liječenja fascijalnog tkiva. Ožiljci nastaju kao posljedica ozljeda rana i slomljenih kostiju, kao i posljedica operacije bilo gdje u tijelu. Ožiljci su prirodna posljedica zacjeljivanja i popravljanja oštećenog tkiva. Međutim, oni sami po sebi mogu stvarati probleme, osobito kada je formiranje ožiljnog tkiva pretjerano ili kada ožiljak uzrokuje prianjanje više slojeva tkiva, narušavajući tako normalnu pokretljivost tih struktura. Ovi restriktivni ožiljci uzrokuju abnormalnu napetost tkiva što uvijek dovodi do boli, ponekad lokalno i često na udaljenim mjestima.
Pregledati i liječiti
Ovi ožiljci mogu ometati zacjeljivanje i funkcioniranje tijela na mnogo različitih načina. Možda su prisutni od djetinjstva. Na primjer, ožiljci od abdominalne hirurgije (apendektomija, histerektomija, carski rez, hernija itd.) mogu produžiti ne samo razne bolove u trbuhu i probleme s organima, već također mogu doprinijeti, kroz abnormalne napetosti fascije, vratu, križima i posturalnim problemima. Ponekad otpuštanjem starog, asimptomatskog, kirurškog ožiljka u predjelu trbuha, problem boli u kralježnici koji traje više godina konačno nestane. Bez tog jednog malog, ali kritično važnog aspekta liječenja – oslobađanja ožiljka – problem boli o kojem je riječ nikada nije potpuno riješen. Ožiljke je uvijek važno pregledati i pravilno liječiti u slučajevima hronične boli. Rijetko se bol i ožiljak nalaze na istom mjestu. To je dijagnostički izazov. Stoga je neophodan sveobuhvatan pregled u rukama vještih manualnih terapeuta.
Zanimljivo je također da je uočeno da ožiljci mogu biti skladište negativnih emocija, odnosno da se stare negativne emocije mogu nekako ‘zaključati’ u mreži ožiljnog tkiva. Teoretizira se da negativne emocije ili sjećanja – pretjerani strah, ljutnja, tuga – doživljeni u vrijeme traume tkiva (od ozljede ili operacije) mogu ometati normalan oporavak tkiva, što dovodi do abnormalnog i štetnog stvaranja ožiljnog tkiva. Na neki način ovi ožiljci zadržavaju ‘tkivnu memoriju’ negativne emocije ili negativnog događaja.
Ponekad tokom liječenja ožiljaka i restriktivnih fascija stare negativne emocije i sjećanja naglo isplivaju na površinu i njihova negativna energija se oslobađa – dolazi do svojevrsne katarze ili ponekad pacijent dobije novi ‘uvid’ o nečem važnom. Čini se da to ima pozitivan učinak ne samo na sam problem kronične boli, već i na njihovu psihu. Čini se da je skinut neki ‘teret’ koji pacijent uvijek tumači kao korisnu i pozitivnu stvar. Klinički ga vidimo u istom svjetlu.
Ta se ’emocionalna oslobađanja’ ne događaju baš često, niti se njihova pojava može predvidjeti s velikom točnošću. Događaju se kad se dogode. Ali oni nas podsjećaju da se um, emocije i tijelo nikada ne mogu razdvojiti. I da moramo poštivati osobu, osobu u boli, zbog višedimenzionalnog bića koje ona jest.
