fbpx

Pedijatrica Zagorka Vidović za Kidsinfo: Atopijski dermatitis kod djece

Pedijatrica prim. dr  Zagorka Vidović iz Doma zdravlja u Šipovu za Kidsinfo piše atopijskom dermatitisu kod djece.

U nastavku pročitajte njen tekst.

Pedijatrica Zagorka Vidović

Poslednjih decenija došlo je do velikog porasta obolevanja od alergija kod dece. Ovo se posebno odnosi na alergiju na polene (što je uzrokovano produženom sezonom cvetanja biljaka) i na atopijski dermatitis. Epidemiolozi govore o „epidemiji“, a SZO ukazuje da će 2025. gotovo trećina čovečanstva imati neku alergijsku bolest.

Atopija je nasledna sklonost koja se manifestuje burnijim reagovanjem na uobičajene alergene iz spoljašnje sredine. Atopijski dermatitits nije isto što i ekcem. Ekcemi su grupa zapaljenskih oboljenja kože, obuhvataju veći broj različitih oboljenja, a atopijski dermatitis je samo najčešća vrsta ekcema.

Atopijski dermatitis je inflamatorno, hronično oboljenje kože, koje se javlja kod 20% dece širom sveta. To je najrasprostranjenija kožna bolest kod dece. Najčešće se prvi put pojavi u uzrastu između 3 i 6 meseci starosti, najviše do godinu dana. Većina tegoba ublažava se kod dece posle puberteta. Deca sa atopijskim dermatitisom obično na koži imaju crvene, suve pečate koji svrbe. Zbog češanja mogu se kasnije pojaviti i plikovi, rane i/ili krastice.

Kod novorođenčadi i odojčadi najviše su zahvaćeni lice, skalp, ruke i noge. Kod starije dece može se pojaviti i u pregibima laktova i u zatkolenim jamama. Osetljiva dečija koža reaguje na znojenje, toplotu, grubu odeću, na deterdžente, sapune, sredstva za čišćenje, a neka deca imaju alergiju na hranu (mleko, jaja), životinje, grinju, polen… Ali veza između atopijskog dermatitisa i alergena ne može baš uvek biti potpuno jasna i međusobno uslovljena.

ETIOLOGIJA

Atopijski dermatitis (AD) jeste nasledan. Ako jedan roditelj  ima AD, verovatnoća da će se pojaviti kod deteta je 30%, a ukoliko su oba roditelja atopičari, verovatnoća je čak 70%. Kod preostalih 30% možda će se razviti alergijski rinitis ili astma. Statistički gledano, AD je češći kod dečaka, drugorođene dece, ili kod beba rođenih u jezen i zimu.

AD je najlakše objasniti kroz 3 faze, tzv. „ATOPIJSKI MARŠ“:

I – atopične promene na koži se manifestuju veoma lokalizovani promenama i crvenilom na obrazima, rukama, pregibima kolena i laktova.

II – zapaljenje postaje hronično i širi se na druge delove tela. To pokreće imuni sistem i stvaranje IgE antitela usmerenih prema alergenima, koji lako prolaze kroz oštećenu i oslabljenu kožnu barijeru.

III – nakon nekoliko godina trajanja AD kod neke dece se razvijaju i druge forme atopije, kao što su alergijski rinitis i alergijska astma. To je, ujedno, poslednja faza tzv. „atopijskog marša“. Obično su prisutni i izražen svrab, češanje i visok rizik da se na tim mestima kolonizuje bakterija Staphylococcus aureus.

Dakle, alergijski (atopijski) marš je progresija razvoja alergijskih bolesti u detinjstvu. Počinje pojavom AD, nadovezuje se alergija na hranu, potom alergijska astma i alergijski rinitis.

Može da se javi i OAS (oralno-alergijski sindrom), tj. kontaktna urtikarija (koprivnjača) u vidu otoka, crvenila, svraba usana i nepca, peckanja i suzenja očiju, svrab u ušima, kašljucanje nakon uzimanja svežeg voća i povrća kod osoba koje imaju alergije na polene, tj. alergijski rinitis. Dokazano je da „atopijski marš“ počinje još in utero – dok je beba još u maminom stomaku.

Kod AD često nailazimo na genetsku mutaciju proteina FILAGRINA, usled čega dolazi do narušavanja zaštitne barijere kože i dehidratacije, uz povećanu mogućnost prodiranja alergena iz spoljašnje sredine u kožu. Ranom prevencijom ne možemo u potpunosti sprečiti da se razvije atopija ili da, ako se pojavi, bude u blažem obliku. Kod dece koja već imaju simptome, rana terapija, adekvatna nega, izbegavanje alergena i adekvatan stil življenja mogu smanjiti intenzitet simptoma i omogućiti kvalitetniji i lakši život.

DIJAGNOZA

Za postavljanje dijagnoze AD ne postoje sigurni i usko specijualizovani testovi. Od vitalnog je značaja praćenje deteta od rođenja od strane pedijatra i uočavanje svakog simptoma. Dijagnoza se postavlja na osnovu tipične kliničke slike, kožnih promena, podataka o pozitivnoj porodičnoj anamnezi na alergije.

Međunarodno priznat kriterijum za postavljanje dijagnoze AD je 3 glavna + 3 sporedna znaka. Glavni znaci: svrab, tipična morfologija i lokalizacija promena na koži, hronični recidivirajući dermatitis, prisutna atopija u porodici. Sporedni znaci: suva koža, ispucala kože na ušnoj resici, ihtioza, povećane vrednosti serumskih IgE, pojava bolesti u najranijem uzrastu, sklonost sekundarnim kožnim infekcijama, svrab tokom znojenja, preosetljivost na vunu i neke namirnice, beli dermografizam (lokalna reakcija u vidu bele pruge, koja nastaje nakon blagog grebanja prstom ili tupim predmetom po koži), pogoršanja nakon stresnih situacija, dermatitis dlanova i tabana i tamni krugovi oko očiju.

Jako je bitno nakon postavljanja dijagnoze na osnovu gore navedenih kriterijuma učiniti in vitro serumsko određivanje ukupnih i specifičnih IgE antitela, kao i in vivo PRICK ili PATCH test, provokacijski ili neki drugi test.

LEČENJE AD

Uspešno lečenje bolesnika od AD podrazumeva:

– preduzimanje opštih mera prevencije

– dobru higijenu i negu kože

– prepoznavanje okidača bolesti (nutritivni, inhalatorni alergeni) i njihovu potpunu eliminaciju

– upotrebu antiinflamatorne terapije

– izbegavanje kontakta kože sa vunom i sintetikom

– izbegavanje zadimljenih i zagušljivih prostora

– izbegavanje kontakta sa perjem, kućnom prašinom

– izbegavanje izloženosti visokim temperaturama ili jako suvom vazduhu.

Prema smernicama Evropskog društva za dermatovenerologiju, lečenje AD treba biti prilagođeno pojedinačno svakom pacijentu, uzimajući u obzir individualnu varijabilnost bolesti.

LOKALNO lečenje

1. EMOLIJENSI su lokalna sredstva sa okluzivnom i/ili hidratizirajućom ulogom, kako bi se održala vlažnost i mekoća kože. Obično su to emulzije tipa „ulje u vodi“ ili „voda u ulju“. Dodatak POLIDOKANOLA ublažava svrab, dok dodatak UREJE intenzivno hidratizira kožu.

Preporučena količina emolijenta na nedeljnom nivou je 150-200 gr.

2. LOKALNI KORTIKOSTEROIDI (KST) su lekovi prvog izbora u lečenju AD, uz lokalne inhibitore KALCINEURINA. Njihova upotreba se preporučuje uz osnovnu terapiju emolijensima, kako bi se smanjila potreba za većim dozama KST. Ne doziraju se više od 2x dnevno, što je sasvim dovoljno da se izbegnu neželjena dejstva KST.

Sami KST imaju i dejstvo na CITOKIN INTERLEUKIN 1-beta, koji se pojačano luči kod agzacerbacije AD.

Primena 1-2x nedeljno tokom 3 meseca po smirivanju simptoma omogućava obnovu kožne barijere i odgađa recidiv bolesti.

3. LOKALNI INHIBITORI KALCINEURINA se u terapiji koriste ako je zahvaćeno do 10% površine tela, u obliku kreme ili masti, naročito ako su zahvaćene osetljive regije (lice i genitalni predeo).

4. ANTIHISTAMINICI se u terapiju uvode radi ublažavanja svraba.

SISTEMSKO lečenje

1. FOTOTERAPIJA UV zracima – UVA1 ili uskospektralna UVB fototerapija.

2. IMUNOSUPRESIVNO lečenje podrazumeva sistemsko korištenje kortikosteroida, ciklosporina, metotreksata i drugih lekova.

3. ANTIMIKROBNA terapija se uključuje kod kolonizacije ili superinfekcije nekim mekroorganizmima.

4. ALERGEN-SPECIFIČNA IMUNOTERAPIJA može dati odlične rezultate kod dece sa visokom preosetljivošću na inhalatorne alergene, naročito grinju i kućnu prašinu.

5. Upotreba HIDROLATA (kondenzovane vodene pare, koja u svakoj svojoj kapljici sadrži otopljenu biljnu komponentu i molekule eteričnog ulja lekovitih biljaka – kadulja, neven, kamilica, metvica, crna ribizla…)

NEOBAVEZNO O ATOPIJSKOM DERMATITISU…

Upotreba antibiotika u prvoj godini života deteta povezana je sa povećanom incidencom AD. Nema sigurnih dokaza da ishrana isključivo majčinim mlekom tokom prvih 7 meseci života smanjuje rizik nastanka AD u odojčadi u poređenju sa kraće dojenim bebama. Postoje valjani dokazi koji govore u prilog učinkovitosti probiotika i prebiotika u prevenciji AD. Kućni ljubimci, naročito psi, imaju protektivni učinak u razvoju AD kod odojčadi.

(Kidsinfo.ba)

                                                                                                                                                 

Prethodna priča

Psihologinja Danijela Ostojić: Ko su tate, a ko očevi?

Naredna priča

Maja Munda: Prije tri godine rodila se moja prva ljubav

Najnovije iz Zdravlje

-->