Marijana Skoko-Prusina je 43-godišnja nastavnica engleskog jezika koja sa članovima svoje porodice živi u Mostaru. Naime, ona je majka četvero djece, tačnije 21-godišnjeg Vladimira, 19-godišnje Lee, 14-godišnje Lane i 4-godišnjeg Mateja. Marijana za Kidsinfo govori o čarima velike porodice i izazovima s kojima se suočava s obzirom na činjenicu da joj je jedno dijete na fakultetu, drugo u srednjoj školi, treće u osnovnoj školi, a četvrto u jaslicama.
Ne krije da je prilično izazovno odgajati djecu koja pripadaju različitim generacijama.
Marijana: Život s većim brojem djece, pogotovo ako su djeca različite dobi, zna biti poprilično zahtjevan. Dok te najstarije dijete pita za ključeve za auto jer ide sa curom, ti u isto vrijeme pomažeš najmlađem u toaletu. Svatko od njih traži svoje, a ti si rastrzan na sve strane. Svatko od tebe zahtijeva najbolje, i na poslu i kod kuće. Mada djeca pomažu doma onoliko koliko im njihove obaveze dopuštaju, opet je nekako sve na ženi. Ona je alfa i omega i stub svake porodice. Valjda nam je tako negdje rođenjem zapisano.
Kidsinfo: Jeste li uvijek maštali o tome da ćete imati veliku porodicu?
Marijana: Uvijek sam maštala o tome da imam veliku porodicu i to mi se, hvala Bogu, ispunilo i to baš u onom omjeru o kojem sam sanjala. Troje starije djece su iz mog prvog braka, a najmlađe je iz drugog. Naime, moj sadašnji muž i ja smo bili u vezi ’95. i život nas je rastavio. Nismo se vidjeli 20 godina, niti smo išta znali jedno o drugom, a cijelo vrijeme smo živjeli cca 25 km udaljeni. Kada smo se ponovo sreli, oboje smo već bili rastavjeni i desilo se ono, kako mi kažemo: „Po drugi put na prvi pogled“. Moja djeca iz prvog braka su ga odlično prihvatila, a i on njih. Svi živimo u istom kućanstvu i razlika među braćom i sestrama se ne osjeti. Djeca iz prvog braka su u kontaktu sa svojim ocem i moj drugi muž im dođe kao najbolji prijatelj, što i jeste jer je uvijek tu za njih, a i oni za njega.
Gdje ima za dvoje, bit će i za troje. Gdje ima za troje, bit će i za četvero. I tako redom.
Kidsinfo: Šta je najljepše u velikim porodicama?
Marijana: Velike porodice odišu zajedništvom. Nikada niste usamljeni. Možete na trenutak biti sami, ali usamljeni nikad. Imate i osjećaj pripadanja, a što djeca više odrastaju to više dolazi do izražaja. Matej je unio toliku ljubav i pozitivnu energiju među nas da je to neobjašnjivo. Svima je on centar svijeta i svi smo slabi na njega, a on tu ljubav, ono dječije, iskorištava na svoj način.
Kidsinfo: Šta Vam je u odgoju djece najbitnije?
Marijana: Svoju djecu učim da postanu ljudi, ali baš ono ljudine. Da budu na strani istine i pravde, da budu pošteni, da ne dijele ljude prema naciji ili vjeri, da ne dijele ljude prema imovnom stanju jer je život „kolo sreće“, sad imaš, sutradan nemaš. Učim ih ljubavi prema sebi i prema svom bližnjem. Sve polazi od pojedinca. Ako imaš ljubav za sebe, imat ćeš i za drugog. Ako ne cijeniš sebe, kako ćeš drugog? Do sada sam u tome uspjela i nadam se da sam im za cijeli život usadila osnovne vrijednosti koje svaki čovjek mora imati i kojih se mora pridržavati. Jer, kud bi išao ovaj svijet kada to ne bismo radili.
Kidsinfo: Uspijevate li pronaći vrijeme samo za sebe i kako ga provodite? Koliko je to vrijeme bitno za svaku ženu?
Marijana: Slobodnog vremena imam vrlo malo jer svaki trenutak nastojim maksimalno iskoristiti. Za sada uspijevam uhvatiti sat i pol, dva dnevno za sebe kada najmlađe dijete spava. Svakom je potreban taj neki vlastiti moment da se može vratiti na „tvornička podešavanja“ i da napuni baterije. Unatoč tome što je zahtjevno i iziskuje puno živaca, truda, vremena, a i novca, život u velikim obiteljima je predivan. To naročito dolazi do izražaja kada su blagdani, praznici i rođendani. Bude nas puna kuća. A čim je kuća puna, puno je i srce. Pokušala sam par puta uhvatiti neku rutinu u smislu da jedno radi ovo, a drugo ono, ali mi nije uspjelo jer se moji rasporedi zadataka nisu baš podudarali s njihovim obavezama. Kod nas radi svatko šta stigne. Nekog ustaljenog rasporeda, iskreno, nemamo. Ne volim život po pravilima i ne težim perfekcionizmu. Želim da moja djeca nauče živjeti u skladu s vremenom i da se prilagode svakoj životnoj situaciji. Ponekad je mir, idila… uhvatim se u mislima: „Bože, hvala ti, divni su mi“, a ponekad je „luda kuća“ kada želim pobjeći u neku kolibu na brdu da mi nitko ne dolazi i da me nitko ne zove. Valjda su čovjeku normalni i ti momenti. Ponekad sam i sama sebi teška. Legnem dobra, ustanem ljuta. Sve je to odraz problema i situacije u kojoj se trenutno nalazimo.
Velike porodice odišu zajedništvom. Nikada niste usamljeni. Možete na trenutak biti sami, ali usamljeni nikad
Kidsinfo: Šta biste poručili ljudima koji bi željeli veliku porodicu, ali se zbog cjelokupne situacije, prije svega ekonomske, u kojoj živimo dvoume?
Marijana: Da se usude. Gdje ima za dvoje, bit će i za troje. Gdje ima za troje, bit će i za četvero. I tako redom. Svako dijete je osoba za sebe. Ništa ne može zamijeniti osjećaj kada vas dijete zagrli i kaže: „Mama, ne sekiraj se“. To daje čovjeku snagu. Ta ljubav je gorivo koje je pokretač mog bitisanja na ovoj zemlji. Svako dijete je posebno i svakom pristupaš drugačije. Svako dijete je avantura koja vas vodi kroz jedno putovanje zvano život. Svako od njih i jeste, u stvari, moj život.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
