U domu porodice Stevović je u drugoj polovini aprila prošle godine počela posebna avantura s obzirom na činjenicu da im je stigao novi član. Mlađem bratu Natanaelu posebno se obradovao četverogodišnji Atanasije, koji uživa u novoj ulozi koju je dobio. Sa Sarom Džodžo Stevović, jednom od omiljenih bh. influenserica, smo razgovarali o proširenju porodice, ulozi majke i svakodnevici s dvoje mališana.
– Koliko god sam se pripremala i zamišljala našu porodicu sa dvoje djece, u početku je to za mene bio veliki šok. Nevjerica, uzbuđenje, sreća… zaista jedna bujica emocija i bilo je potrebno vrijeme da pronađemo neku novu rutinu. Prvih nekoliko nedelja je sve bilo izvan reda, jer balansiranje između dvoje djece u početku može biti veliki izazov, ali vremenom smo se uhodali i radnim danima Atanasije ide u vrtić, a ja se posvetim bebi. Poslijepodne suprug i ja žongliramo između djece, posla i privatnih obaveza – kaže Sara na početku razgovora.
Kidsinfo: Koliko Vas je dolazak Atanasija, a zatim i Natanaela promijenio i u čemu najviše?
Sara: Apsolutno me promijenilo. Svi znamo da je biti roditelj velika odgovornost i ta uloga sa sobom donosi neke strahove i brige za koje ja kao djevojka nisam ni znala da postoje. Gura nas do nekih novih granica strpljenja, posvećenosti, razumijevanja… Kada sam sa samo 22 godine rodila Atanasija, s današnje tačke gledišta, i ja sam bila dijete i to je, kao prvo iskustvo, bilo veoma izazovno. Ne postoji priručnik i sve učiš usputno, ali je upravo Atanasije u meni probudio dijete i mnogo više empatije prema mojoj okolini. S druge strane, s Natanaelom sam, zbog prvobitnog iskusta, naučila da više uživam u majčinstvu i da se opustim.
Kidsinfo: Često možemo čuti da se, kada je briga o bebi u pitanju, sve brzo zaboravi. Šta su Vam bili najveći izazovi koje je sa sobom donijelo rođenje Natanaela?
Sara: To je istina. Nevjerovatno mi je koliko se toga zaboravi, nebitno da li je prošlo godinu ili pet od prvog porođaja. Meni je uvijek najveći izazov nespavanje. Bez dovoljno sna je jako teško funkcionisati, ali i na to se nekako navikne vremenom.
Najmanje se priča o psihičkom stanju porodilja u prvih nekoliko mjeseci. Na društvenim mrežama se nerijetko vidi idealna slika nasmijane, sređene mame koja stiže sve i tu nastaje problem kod žena koje smatraju da nisu dovoljno dobre u tome što rade jer ne mogu da se poistovjete s tom slikom koju vide na mrežama
Kidsinfo: Kakav je Atanasije kao stariji brat?
Sara: Sjećam se momenta kada smo ga pitali da li želi brata ili sestru i iz prve je odgovorio potvrdno. Generalno voli djecu i društvo, pa nismo imali izazove oko prihvatanja nove bebe. Kada sam saznala da sam trudna i kada smo rekli Atanasiju da mu stiže bato ili seka, razmišljala sam na koji način da ga, dok je beba u stomaku, povežem s njom i kako da se on u svojoj ulozi starijeg brata snađe i osjeti bitnim. Tako sam došla na ideju da on priča s bebom u stomaku, a ja u tom momentu mrdam stomak kao da mu beba odgovara. Njega je to jako zasmijavalo i volio je da donosi svoje igračke ispred stomaka i da priča bebi o njima. Vjerujem da su upravo ta priprema i mnogo razgovora tokom cijele trudnoće doveli do toga da Atanasije od prvog momenta ima poseban odnos sa svojim bratom. Na svom YouTube kanalu imam zabilježen momenat kada su se njih dvojica prvi put sreli i zaista je bilo jako emotivno i posebno. Naravno da nekad bude i momenata ljubomore i nerazumijevanja, ali ne zaboravljam da je i Atanasije samo četverogodišnjak koji nekada želi svoju mamu samo za sebe. Ponekad sam insistira da daje bebi flašicu, gura kolica ulicom ili da odabere bebin outfit za taj dan. U svakom slučaju mislim da se dobro snalazimo i što je beba starija, njihova bliskost je veća.
Kidsinfo: Koliko je svakodnevica s dvoje male djece izazovna?
Sara: Svaki dan nosi svoju priču. Djeca, baš kao i mi odrasli, nekad znaju da ustanu na lijevu nogu ili da prolaze kroz fazu skoka u razvoju, pa zna da bude izazovno. Trudim se da imamo rutinu, jer tada djeca osjećaju sigurnost i tako razvijamo njihovu samostalnost. Atanasije i ja često imamo naš dan, kada, naprimjer, samo on i ja idemo u bioskop i tako stvaramo uspomene koje će on, nadam se, čuvati zauvijek. Već je u fazi kada s njim mogu da razgovaram o raznim temama. Često, kada dođe iz vrtića, ima neke svoje izmišljene priče i razvija maštu, pa mnogo uživam u ovoj fazi. S druge strane, Natanael je uz mene 24/7 i kao beba od sedam mjeseci zahtijeva mnogo pažnje i posvećenosti, a prolazi i kroz fazu brbljanja, te sve više pokazuje svoj karakter. I s njim doživljavam vrlo zanimljive momente.
Kidsinfo: Koje uspomene nastojite stvarati, a za koje znate da će ih Vaši sinovi s ponosom prepričavati?
Sara: Mi smo kao i svaka druga porodica i trudimo se da budemo najbolji roditelji svojoj djeci. Nadam se da će pamtiti naše priče za laku noć, cmakanja i grljenja, golicanja i smijeh, naše zajedničke večere, skitnje, igrališta, te to da smo bili tu za njih da ih slušamo. Nadam se da neće zaboraviti te naše obične, a opet posebne zajedničke momente kod kuće.
Kidsinfo: O kojim stvarima vezanim za majčinstvo se ne govori dovoljno, a trebalo bi?
Sara: Imam osjećaj da je postporođajni period jedna velika tabu tema i da mnoge mame, posebno prvorotke, osjećaju izolovanost i usamljenost. To je jedno od najranjivijih doba u životu jedne žene jer ne rodi se samo beba, rodi se i mama. Najmanje se priča o psihičkom stanju porodilja u prvih nekoliko mjeseci. Na društvenim mrežama se nerijetko vidi idealna slika nasmijane, sređene mame koja stiže sve i tu nastaje problem kod žena koje smatraju da nisu dovoljno dobre u tome što rade jer ne mogu da se poistovjete s tom slikom koju vide na mrežama. Čijenica je da svi imamo i dobre i loše dane, te da trebamo mnogo više biti tu jedna za drugu, a manje trebamo osuđivati. Kao neko ko je s prvim djetetom prošao kroz postporođajnu depresiju, želim da poručim svim budućim i sadašnjim mamama da ne podižu ljestvicu očekivanja na maksimum, nego polako dan za danom. Sve je u fazama, teški momenti će proći i brzo ćete ih zaboraviti. Gnjavite i ljubite svoja čeda i uživajte u najljepšoj ulozi koju vam je Bog podario.
Imam faze tokom kojih svako veče, nakon što uspavam djecu, plačem jer su mi prebrzo porasli. Svako pakovanje i sklanjanje okraćale garderobice nosi neki čudan i pomiješan osjećaj ponosa i gorčine u grlu
Kidsinfo: Kada govorimo o ulozi partnera tokom trudnoće, porođaja i roditeljstva, kako se Vi i suprug organizujete?
Sara: Kada je u pitanju trudnoća, moj suprug je bio tu da mi ispuni sve hirove i želje. Ako pričamo o hrani, nisam imala neke pretjerane i neobične žudnje, ali sam bila zahtjevna po pitanju pažnje i posvećenosti. Zaista ne znam kako žene nađu snagu da same preguraju porođaj i divim im se. Meni je suprug bio ogromna podrška i ne mogu ni da zamislim kako bi sve to izgledalo bez njega. Imati mogućnost da zajedno dočekamo našu djecu je predivno iskustvo. U Njemačkoj je običaj da otac presječe pupčanu vrpcu i na neki način započne bebin život. Smatram da je uloga oca u životu djece jednaka ulozi majke, ali mi je i fascinantno koliko su očevi često mnogo opušteniji u roditeljstvu od nas mama i ne sekiraju se oko svakog detalja.
Kidsinfo: Roditelji nerijetko kažu da vrijeme prebrzo prolazi, te da djeca preko noći odrastu. Iako su Vaši sinovi još uvijek mali, imate li Vi nekada takav osjećaj?
Sara: Imam faze tokom kojih svako veče, nakon što uspavam djecu, plačem jer su mi prebrzo porasli. Svako pakovanje i sklanjanje okraćale garderobice nosi neki čudan i pomiješan osjećaj ponosa i gorčine u grlu. Kad je to u pitanju, mi roditelji se u potpunosti razumijemo.
Kidsinfo: U kakve muškarce biste voljeli da Vaši sinovi izrastu?
Sara: Želim da budu normalni, pošteni i vrijedni. Da slijede svoje snove i da budu uporni u njihovom ostvarivanju. Danas ima previše pogrešnih primjera, rijalitija i nemorala. Nadam se da će biti suprotni onome što se danas vrednuje.
Kidsinfo: Kada pogledate na članove Vaše porodice zbog čega ste najviše ponosni? Šta za Vas predstavlja porodica?
Sara: Ja sam dijete razvedenih roditelja i maštala sam da imam porodicu koja će se držati zajedno u svemu i biti neizmjerno bliska. Meni je porodica sve u životu i moj najveći prioritet. Ponosna sam na ljubav koju imamo, na privrženost i na to što smo uvijek tu jedni za druge.
Kidsinfo: U čemu je, samo nekoliko mjeseci nakon porođaja, tajna Vašeg dobrog izgleda?
Sara: U obje trudnoće sam dobila veliki broj kilograma. Možda i mnogo veći od onog koji odobravaju doktori, ali prije svega imam sreću da sam pokupila dobre gene i da generalno nikad nisam imala problem s viškom kilograma. Na biljnoj sam ishrani i druga trudnoća je bila veganska i to mi je mnogo pomoglo da jako brzo imam staru figuru. Generalno gledano, time bismo trebale najmanje da se opterećujemo nakon porođaja i trebale bismo da budemo zahvalne tijelu što je stvorilo novi život, kao i da mu damo vremena. Beba je u nama rasla devet mjeseci, te tijelu trebamo barem toliko da dozvolimo da se oporavi i vrati na prvobitno stanje.
Kidsinfo: Jeste li jedna od onih mama koje smatraju da je jako bitno da pronađu vrijeme samo za sebe?
Sara: U teoriji je to veoma bitno i često čujem da žena mora da se posveti sebi, da se odmori i da sebi bude prioritet, ali u praksi, s malom djecom, to zna da bude izazov. Za sada, dok je beba još mala, moje vrijeme i vrijeme za supruga i mene je uveče kada djeca zaspu. Tu je, naravno, suprug koji me pazi kada ja zaboravim na sebe, ali i moja mama koja mi uvijek uskoči u pomoć kad je to potrebno. Priznajem da sam malo lijena za vježbanje, ali volim da se njegujem, da stavljam maske i da se mackam kremicama. Volim da nazovem drugaricu ili da se nađemo i pričamo do iznemoglosti, ali volim i da sjednem ispred televizora i gledam omiljenu seriju u miru.
(Kidsinfo.ba, Milica Brčkalo Gajić)
