Pandemija COVID-19 uticala je na to da smo više nego ikada prije usmjereni na korištenje interneta i pametnih uređaja. Iako su su ova tehnološka dostignuća omogućila da svijet nastavi da funkcioniše uprkos lockdownu, doprinijela su i tome da se, prije svega među djecom, inteziviraju društvene pojave poput cyberbullyinga, odnosno online nasilja. O ovoj temi za Kidsinfo piše psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja Renata Krstanović iz Instituta za razvoj i populaciju (IPD).
S razvojem interneta i novih tehnologija suočili smo se s jednom novom vrstom nasilja među djecom i mladima, odnosno s nasiljem na internetu koje je poznato i kao cyberbullying. Društvene mreže, te razne aplikacije i stranice za komunikaciju postale su neizostavan dio svakodnevice, a shodno tome i izloženost online nasilju postaje sve učestalija.
Socijalne interakcije koje su se odvijale u razredima i na školskim odmorima, preselile su se u virtualni svijet. Nažalost, s njima je postalo učestalije i online vršnjačko nasilje koje u ekstremnim situacijama može dovesti do suicida
S pandemijom COVID-19 internet postaje sredstvo, ne samo komunikacije među djecom i mladima, već i sredstvo pomoću kojeg se realizuje obrazovanje. Socijalne interakcije koje su se odvijale u razredima i na školskim odmorima, preselile su se u virtualni svijet. Nažalost, s njima je postalo učestalije i online vršnjačko nasilje. Ono obuhvata situacije u kojim su djeca ili tinejdžeri izloženi napadu od strane drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece putem interneta. Ova vrsta nasilja podrazumijeva poticanje grupne mržnje, uznemiravanje, napade na privatnost, odavanje ličnih podataka, vrijeđanje, širenje nasilnih komentara i prijetećih poruka, uhođenje, slanje i objavljivanje različitih sadržaja (crteži, priče, slike) o vršnjaku. Realizuje se na dva načina: direktno ili preko posrednika.
PODRŠKA RODITELJA
S obzirom na to da se ne mogu ispratiti elementi verbalne komunikacije kao što su ton glasa, stav i govor tijela, djeca i mladi teže uviđaju štetnost svojih postupaka. Također, počinioci nasilja su često anonimni, a to im daje osjećaj da se društvene norme i ograničenja ne odnose na njih, te se osjećaju sigurno i moćno.
Posljedice ovakvog nasilja često su osjećaj srama, gubitak interesa, nagle promjene raspoloženja, umor, osjećaj uznemirenosti, ljutnja, glavobolja, teškoće s učenjem i koncentracijom, otuđenost, povlačenje u sebe, izbjegavanje uobičajenih aktivnosti, povlačenje iz porodičnih interakcija, prestanak korištenja računala ili mobitela, izbjegavanje razgovora o aktivnostima na društvenim mrežama, osjećaj neadekvatnosti, noćno mokrenje, pad imuniteta, slab ili pojačan apetit, problemi sa spavanjem, anksioznost, stalan umor, zatvaranje stranica, chatova i/ili skrivanje mobitela, stres prilikom čitanja poruka ili primanja sadržaja. U ekstremnim situacijama može doći i do suicida.
Odgoj koji temeljimo na principu nagrade i kazne nije učinkovit ako istovremeno ne pružamo informacije koje ćemo u svakoj prilici potkrijepiti vlastitim ponašanjem. Djecu i mlade treba usmjeravati u pravcu razvoja vlastite odgovornosti i osjećaja za “pogrešno i ispravno”. Tada njihovo ponašanje neće biti zasnovano isključivo na izbjegavanju kazne već na svjesnosti o posljedicama koje njihovi postupci izazivaju. Kada je u pitanju korištenje interneta, važno je naučiti ih da ne treba postojati razlika u ponašanju u realnom i virtualnom svijetu. Zabrana interneta odnosno računala i mobitela nije rješenje, posebno sada kada se praktikuje online model nastave. Umjesto toga potaknimo razgovor o ovoj temi i opasnostima interneta općenito. Objasnimo šta podrazumjeva ova vrsta nasilja i učimo ih opreznosti. I ono najbitnije, komunicirajmo s djecom i razvijajmo povjerenje.
Zbog svega navedenog, neophodno je imati uvid u sadržaje koje dijete posjećuje, ispratiti teme njegove komunikacije s drugim vršnjacima, pri tome ne ugrožavajući njegovu privatnost. To ćemo postići ukoliko unaprijed odredimo pravila, definišemo šta podrazumijevamo pod privatnosti, te da postoje situacije u kojima ćemo tražiti od njih određene konverzacije i sadržaje. Prije svega, pokažimo im da nam mogu vjerovati i da smo tu za njih u bilo kojoj situaciji.
(Kidsinfo.ba)
