Hraniteljstvo podrazumijeva da se djeci i odraslim licima koja su privremeno ili trajno lišena roditeljskog, odnosno porodičnog staranja, omogući zaštita u porodičnom okruženju. Dio hraniteljskog programa mogu postati svi državljani Bosne i Hercegovine koji ispunjavaju jasno definisane uslove, a sam process uključenja odvija se preko nadležnih centara za socijalni rad.
O ovoj temi za Kidsinfo govori hraniteljica Azra Balta koja je po zanimanju diplomirana pravnica, a živi u Sarajevu. Na početku razgovora nam otkriva kada se uključila u program hraniteljstva.
Azra: Dugo sam razmišljala o tome da preuzmem brigu o nekom djetetu bez roditeljskog staranja i odlučila sam da to učinim kada napunim 40 godina. U ljeto 2019. godine sam se prijavila u program hraniteljstva tako što sam podnijela zahtjev za hraniteljstvo Centru za socijalni rad prema mjestu stanovanja.
Svi mi čekujemo da će djeca, ukoliko im se pruži topla riječ, dobro reagovati na nas i prihvatiti nas brzo, kao što djeca koja su rasla u stabilnom okruženju brzo prihvate odgojiteljice koje njihovi roditelji angažuju. Nije tako. Djeca bez roditeljskog staranja su isprepadana, očekuju da će se situacija brzo promijeniti i nisu spremni da se vežu, niti da prihvate hranitelja na način na koji to prosječna osoba očekuje
Kidsinfo: Šta Vas je motivisalo da to uradite?
Azra: Neudata sam, a odrasla sam u stabilnoj porodici. Imam riješeno stambeno pitanje i redovna primanja. Jednostavno mi je bilo logično da obezbijedim nekom djetetu bez roditeljskog staranja stabilnost doma koju imam.
Kidsinfo: Možete li nam reći broj djece u čijem odgoju ste učestvovali?
Azra: S obzirom na to da nisam dugo u programu hraniteljstva, nisam imala puno djece na čuvanju. Uz djevojčicu koja je trenutno kod mene na hraniteljstvu, imala sam na privremenom hraniteljstvu još četvero djece. Dakle, ukupno petero djece bez roditeljskog staranja.
Kidsinfo: Koliko Vam teško padaju rastanci sa djecom o kojoj ste brinuli?
Azra: Veoma je teško rastati se sa djecom. Nastojala sam ostati u kontaktu, međutim, to ne zavisi isključivo od mene. Zbog toga nastojim da uzmem dijete koje ću moći odgojiti do punoljetstva, te i kasnije ukoliko to okolnosti budu dozvoljavale. Djevojčica koja je trenutno sa mnom, imajući u vidu njene životne okolnosti, najvjerovatnije će boraviti kod mene sve dok ne bude sposobna za samostalan život.
Kidsinfo: Koji su to najveći izazovi koje hraniteljstvo sa sobom donosi?
Azra: Hranitelji će na odgoj uglavnom dobiti djecu koja nisu bebe. Ta djeca već imaju iza sebe neke životne okolnosti koje su uticale na njihovo ponašanje i njihov odnos prema svijetu. Jako je teško mijenjati ono što je već naučeno i graditi novi obrazac ponašanja kod djece. Dijete opomenu doživljava kao napad i odmah zauzima odbrambeni stav, što otežava odgoj. Dugo vremena je potrebno da dijete stekne povjerenje potrebno da posluša savjete hranitelja koji se odnose na njegovo ponašanje.
Neudata sam, a odrasla sam u stabilnoj porodici. Imam riješeno stambeno pitanje i redovna primanja. Jednostavno mi je bilo logično da obezbijedim nekom djetetu bez roditeljskog staranja stabilnost doma koju imam
Kidsinfo: Koji su to benefiti koje je hraniteljstvo sa sobom donosi? Čemu Vas je naučilo?
Azra: Mogu reći da je glavni benefit to što sam naučila da cijenim okruženje u kojem sam rasla i stabilnost koju mi je moja porodica pružila. Hraniteljstvo me je naučilo da se ne može svakom djetetu pristupiti isto pri odgoju, čak i ako je to preporučeni način postupanja roditelja s djecom, jer su djeca koja dođu hraniteljima vrlo specifična i traže veoma individualan pristup.
Kidsinfo: Koje su to porodične vrijednosti kojima djecu nastojite naučiti?
Azra: Nastojim djecu da naučim da vjeruju u sebe, jer su ova djeca veoma nesigurna, te da cijene znanje i obrazovanje, jer će im to omogućiti da u životu više ne zavise od drugih. Oni su naučili da neko upravlja njihovim životima, da se odluke donose bez njihove volje i da su odvojeni od roditelja iz razloga koje ne mogu da razumiju. Važno je da shvate da nisu oni krivi za to stanje, kao i da će, ukoliko budu vrijedni i završe škole, te ukoliko nauče da se ponašaju u društvu i ostvare se kao članovi zajednice, biti u mogućnosti da samostalno odlučuju o svom budućem životu, čak i ako to nisu mogli dok su bili djeca.
Kidsinfo: Šta je ono čemu su oni naučili Vas?
Azra: Od djece sam naučila koliko je važno svakom čovjeku da ima „sidro“, barem jedan stabilan element u svom životu na koji može da se osloni u momentima nesigurnosti. Ova djeca to nemaju i ja nastojim da budem upravo to, u mjeri u kojoj je to moguće. Njihova nestabilnost prouzrokuje strah koji se manifestuje u izljevima bijesa i velikoj frustraciji koja se ne može lako smiriti. Potrebno je vrijeme, a to je ono što hranitelji nemaju u dovoljnoj mjeri. Vjerujem da se u tom dijelu treba dodatno raditi na hraniteljstvu da, čak i ukoliko dijete nije više u porodici hranitelja, hranitelj i dalje ostane „sidro“, jer je to ono što je za ovu djecu najvažnije.
Kidsinfo: Kako su članovi Vaše porodice reagovali na to što ste se uključili u program hraniteljstva?
Azra: Nemam svoje djece, ali djeca mog brata su često sa nama. Mlađi su od moje štićenice, ali odmah su je prihvatili. Naravno, to je zbog toga što je moja kompletna porodica odmah dobro prihvatila ideju hraniteljstva i brige za djecu bez roditeljskog staranja i što su mi svi od samog početka pružili nesebičnu podršku bez koje bi sve ovo bilo mnogo teže. Djeca se igraju lijepo i vidim da imaju veoma pozitivan uticaj na moju djevojčicu, a ona njih, s druge strane, uči da nisu svi isti, niti svakoga interesuju iste stvari. Kada ih vidim kako se druže, iako su odrastali u različitim okruženjima, veoma mi je drago. Vjerujem da je bratova djevojčica veoma pomogla u socijalizaciji moje štićenice i proširivanju njenih interesovanja.
Hraniteljstvo me je naučilo da se ne može svakom djetetu pristupiti isto pri odgoju, čak i ako je to preporučeni način postupanja roditelja s djecom, jer su djeca koja dođu hraniteljima vrlo specifična i traže veoma individualan pristup
Kidsinfo: Zbog čega biste svim zainteresovanim ljudima, koji se potencijalno predomišljaju, preporučili da se uključe u program hraniteljstva?
Azra: Ovdje osjećam potrebu prvo da upozorim da je hraniteljstvo veoma teško. Svi mi čekujemo da će djeca, ukoliko im se pruži topla riječ, dobro reagovati na nas i prihvatiti nas brzo, kao što djeca koja su rasla u stabilnom okruženju brzo prihvate odgojiteljice koje njihovi roditelji angažuju. Nije tako. Djeca bez roditeljskog staranja su isprepadana, očekuju da će se situacija brzo promijeniti i nisu spremni da se vežu, niti da prihvate hranitelja na način na koji to prosječna osoba očekuje. Hranitelj treba biti spreman da će ga dijete odbijati, biti drsko i neposlušno, da će protestvovati i bez razloga, da neće htjeti da prihvati ni ono što voli, te da će to stanje trajati prilično dugo. Dakle, treba biti uporan, imati čelične živce i ne dozvoliti da dijete primjeti koliko, zapravo, to ponašanje sekira hranitelja. Dijete mora imati uvjerenje da će, bez obzira na svoje ponašanje, biti prihvaćeno u hraniteljskoj porodici. Naravno, to ne znači da neće biti sankcija za loše ponašanje, ali te sankcije nikada ne smiju biti takve da dijete pomisli da je nepoželjno, jer to je njihov najveći strah koji hranitelj nastoji da otkloni. Međutim, nakon velikog truda, zaista je neopisivo zadovoljstvo osjetiti kako se upostavlja veza sa djetetom, kako se to dijete mijenja i kako polako prihvata svog hranitelja. I nemojte se razočarati ako se dijete povremeno vrati svom lošem ponašanju nakon što je taman naučilo ponašati se kako treba. Toga će biti sve manje i manje. Samo strpljenja. Trebaće vam.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
