Bh. glumac Irfan Ribić je u osmom mjesecu prošle godine spisku svojih uloga dodao i onu koju mnogi definišu kao najljepšu, ali i najizazovniju u životu. Naime, on se ostvario u ulozi roditelja, tačnije sa suprugom Adnom je dobio kćerku Deu. Irfan na početku razgovora za Kidsinfo otkriva čime su se vodili kada su birali ime za novu članicu porodice.
Irfan: Prvo moram reći da smo puno više razmišljali o muškim imenima (smijeh). Međutim, dobili smo djevojčicu i oko imena Dea vrlo brzo smo se supruga i ja složili. Vodili smo se samo činjenicom da oboje volimo kratka imena.
Kidsinfo: Kako ste se osjećali kada ste kćerku prvi put uzeli u naručje?
Irfan: Huh… Mnogo straha, pažnje i brige. Nekako sam imao osjećaj da ne znam i stalno sam pitao ljude oko sebe: “Jesam li ja ovo dobro?”. Ali ljubav savlada sve prepreke. Pa i te početne strahove koje sam imao kada sam je prvi put uzeo u naručje. Danas, dva mjeseca poslije, sve to skupa mnogo bolje izgleda (smijeh).
Lično ne bježim od bilo kakvih obaveza u kući. Još dok sam studirao, živio sam sam. Tako da sam dosta toga naučio za vrijeme studija. Morao sam (smijeh). Supruga puno više vremena provodi s bebom, tako da ja sve to pokušavam nadoknaditi tako da kući ništa ne fali. Nekako smatram da je pošteno podijeliti zadatke u toj fazi, ipak mame prođu kroz onaj najteži dio
Kidsinfo: Zbog uticaja okoline, informisanja i slično, svi imamo određene pretpostavke o tome kako će neke situacije izgledati, pa tako i situacija kada beba dođe kući. Koje su bile Vaše najveće zablude o roditeljstvu i dolasku nove članice porodice?
Irfan: Zanimljivo pitanje. Sada kada malo bolje razmislim i nisam imao neku posebnu “zabludu”, misteriju ili nešto slično. Prije svega mislim da se treba voditi time da takvo nešto nastane iz ljubavi. To je jedino bitno. Adna i ja smo dugo o svemu tome pričali, željeli i maštali, tako da imam osjećaj da smo nekako poluspremni ušli u cijelu tu priču roditeljstva.
Kidsinfo: Kažu da dijete u potpunosti promijeni život. U čemu se Vaš najviše promijeno?
Irfan: Apsolutno. Ne kažu džaba stariji ljudi: “Imat ćeš svoje, pa onda pričaj.” I zaista je to tako. Moraš sve to proći da bi donosio određene zaključe. Naprimjer, nikako svojim prijateljima nisam mogao opisati osjećaj sreće i radosti onoga trenutka kada sam saznao da sam postao otac. Hodate bjesomučno iz sobe u sobu. Ne razmišljate i ne postoji ništa drugo na svijetu. Kasnije sve što radiš podređeno je isključivo i jedino djetetu. Sada svoj dan ne bih mogao isplanirati bez nje. Sve obaveze danas planiram u odnosu na svoju kćerku Deu.
Kidsinfo: Nepisano je pravilo da majka primarno vodi računa o djetetu. No, isto tako se čini da pripadnici mlađih generacija to mijenjaju. Kakva je bila Vaša uloga tokom Adnine trudnoće i porođaja, te kakva je sada kada ste roditelji?
Irfan: Ni sam ne znam koliko sam uspio pomoći supruzi i da li sam olakšao taj put. Imam osjećaj da toga nikada nije malo. Na početku njene trudnoće sam rekao da će ona biti najveći heroj kada sve prođe. I zaista jeste. Spletom okolnosti ona je išla na carski rez, te u tom pogledu neophodna joj je bila pomoć pri izlasku iz bolnice. Trudio sam se maksimalno da joj olakšam taj oporavak. Tako da mi uopšte nije strano oprati veš, oprati suđe, skuhati ručak ili presvući bebu. Lično ne bježim od bilo kakvih obaveza u kući. Još dok sam studirao, živio sam sam. Tako da sam dosta toga naučio za vrijeme studija. Morao sam (smijeh). Supruga puno više vremena provodi s bebom, tako da ja sve to pokušavam nadoknaditi tako da kući ništa ne fali. Nekako smatram da je pošteno podijeliti zadatke u toj fazi, ipak mame prođu kroz onaj najteži dio.
Kidsinfo: Kakav otac nastojite i želite biti?
Irfan: Želio bih da u meni osjeća sigurnost, sklonište, utočište i bijeg od mogućeg problema. Prije svega, želim izgraditi prijateljski odnos. Povjerenje je nešto što je preduslov za bilo kakve izazove koje će joj život, danas sutra, donijeti. Znate ono, svi smo imali faze kada nešto ne želimo reći roditeljima, a to možda nije dobro. U većini slučajeva. Roditelji su bili i ostat će naša najveća podrška. Lično, kada god sam se našao u nekom problemu jedini izlaz pronalazio sam u svojoj porodici. Takvu porodicu želim sutra imati.
Kidsinfo: Koliko i šta ste o roditeljstvu naučili od svojih roditelja?
Irfan: Naučio sam mnogo. I prije rođenja kćerke, supruga i ja čitali smo raznoraznu literaturu. Ali imam utisak da ta životna iskustva nemaju vrijednost. Naročito, uzimajući u obzir da smo nas dvoje generacija koja je odrastala odmah nakon rata 90-ih godina. U takvim okolnostima nama su trasirali put da danas živimo svoje snove i uživamo u svojoj porodici. Tako da velike zasluge za sve ono kako se mi ponašamo prema svojoj kćerci, zasigurno idu našim roditeljima.
Kidsinfo: Iako Dea ima samo dva mjeseca, šta već sada znate da će Vam biti vodilja kada je riječ o njenom odgoju?
Irfan: Već sada pokazuje da želi mnogo pažnje. Nervozna je kada nema niko u njenom okruženju. Osluškujem pomalo kakav bi to karakter mogao biti. Vjerujem da će biti dosta društvena, komunikativna i borac u svom društvu. Što mi iskreno prija za sada.
Kidsinfo: Nerijetko možemo pročitati kako je neko previše mlad, odnosno star da se ostvari u ulozi roditelja. Na osnovu Vašeg iskustva, mislite li da postoje prave godine za roditeljstvo?
Irfan: Čisto sumnjam. Nisam od onih koji se vode nekim pravilima ili eto po nekim istraživanjima. Vjerujem samo u pravu i iskrenu ljubav. Sve ostalo je na drugom, trećem ili četvrtom mjestu.
Kidsinfo: Kako izgleda vaša porodična svakodnevica?
Irfan: Ja nešto više spavam nego supruga (smijeh). Inače, jako rano započinjemo svoj dan bez obzira koliko smo obaveza prema bebi imali prethodnu noć. Zaboravili smo dodati da brojimo još jednog člana. Teško mi je pričati o svima nama, a da ne spomenem psa Boba. Bob vrlo često ustane prije svih nas, tako da je prva obaveza prema njemu (smijeh). Adna trenutno ne radi, a opis mog posla je takav da često tokom dana budem kući, a onda naveče idem prema pozorištu. Tako da, ako se mogu malo našaliti, u toku dana pokušavam biti domaćica, a naveče stižem biti glumac.
Kidsinfo: Recite nam nešto o svojim poslovnim angažmanima?
Irfan: Trenutno na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo i Kamernog teatra 55 igram predstave Snijeg, odnosno Slavna Florens, dok u međuvremenu radim na pripremi samostalne predstave. Nešto kao stand-up ili monodrama. Kako to obično u našem poslu biva, mnogo se uvijek priča, a vrlo malo, nažalost, snima ili igra u teatru.
Sve što radiš podređeno je isključivo i jedino djetetu. Sada svoj dan ne bih mogao isplanirati bez nje. Sve obaveze danas planiram u odnosu na svoju kćerku Deu
Kidsinfo: Gdje biste sebe, kada je o karijeri riječ, voljeli vidjeti u budućnosti? Privlači li Vas inostranstvo ili ste više za igru na domaćem terenu?
Irfan: Naravno da bih volio izaći iz granica naše države. Ne zato što bih želio “pobjeći” negdje drugo, nego samo da se dodatno obrazuješ, pogledaš i naučiš nešto novo. Glumac je u obavezi da svakodnevno istražuje i pokušava popraviti društvo. Ako ću takvu misiju ispuniti van granica naše zemlje, naravno da bih sutra otputovao. Ali nikada se neću odreći onoga odakle sam počeo. I uvijek ću s radošću govoriti kako sam počeo svoje prve korake u rodnim Zavidovićima, a danas živim svoje snove igrajući u Nacionalnom teatru u državi.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
