Aida Čorbo je magistrica pedagogije, ali i majka troje mališana. Za Kidsinfo piše o odgojnim principima koji će vam pomoći ukoliko imate neke roditeljske dileme.
U nastavku pročitajte njen tekst.
Svoju djecu odgajajte za vrijeme u kojem će ona živjeti, a ne za vrijeme u kojem vi živite. Vodim se ovom mudrošću od početka, međutim to, naprimjer, ne znači da svojoj djeci dopuštam da koriste tehnologiju kada god to požele, iako je itekako znaju koirisititi kada je potrebno. Govorim o svojoj djevojčici koja ima pet i dječaku koji uskoro puni četiri godine.
Naučite svoje dijete da čeka. Šta god dijete želi, nemojte mu to odmah dati, neka doživi neugodan osjećaj čekanja
Suprug i ja se trudimo da djecu naučimo vrijednostima koje su univerzalne i koje nisu ograničene vremenom, nego su neophodne u svakom trenutku, a tu mislim na lijepo ponašanje, poštovanje, razumijevanje drugih i drugačijih, te na moralne vrijednosti. Uz to se trudimo da ih naučimo da budu samostalni. Oni imaju i brata od godinu i po dana i svi imaju svoje dužnosti koje trebaju obaviti, a koje su u skladu s uzrastom. Kada su učili kako da samostalno operu ruke obavezno bi se ukvasili, ali to je proces koji su prošli tako da im sada ne treba naša pomoć. Tako je i kada je riječ o odijevanju. Prvo djeca majicu i cipele obuku naopako, ali vremenom nauče. Ovdje je jako važno da ih mi nikada ne osuđujemo i da im se ne smijemo, nego trebamo da kažemo: „Bravo, obukla si se sama. To je tako divno, tako brzo rasteš“. Ovakav način ophođenja pozitivno utiče na njihovo samopouzdanje.
ODGOJNE METODE
Svako od njih troje je individua za sebe i svako ima svoje osobine, te se u skladu s tim razlikama razlikuje i način na koji ih odgajamo. Kada se osvrnem na prošlost shvatim da su njih troje prohodali u različito vrijeme. Djevojčica s godinu, stariji dječak s godinu i tri mjeseca, a mlađi sa deset mjeseci. Djevojčicu smo odvikli od pelene s dvije godine, starijeg dječaka nešto kasnije, a najmlađi još čeka na taj proces. Sve ovo se desilo kada smo osjetili da su oni spremni. Tada smo i mi bili spremni, nije bilo forsiranja i zato je sve išlo prirodno i jednostavno.
U nastavku ću vam navesti nekoliko primjera koji vam, kao roditeljima, mogu pomoći kada je riječ o ophođenju prema djeci.
Važna stvar koju smo primjenjivali od njihovog rođenja, a koja je dosta pomogla da pričaju tečno i razgovjetno je to što im ne tepamo dok im se obraćamo, nego riječi izgovaramo kao i kada pričamo s odraslima. Naravno da kažemo „dušo“ ili „ljubavi“, ali to izgovorimo umilnim glasom, bez izostavljanja slova. To je dovelo do toga da su svo troje progovorili vrlo brzo, a riječi su im bile potpuno tačne, izgovorene bez nekih većih poteškoća.
USVAJANJE VRLINA
Kada je riječ o hrani, ovo zaista govorim u svoje ime, kao majka i kao odgajatelj, mi djeci nikada nismo pravili posebnu hranu, te su jeli što i mi. Osim toga, vrlo rano su počeli jesti nemliječnu hranu, s otprilike pet mjeseci. Naravno da smo se trudili da hrana ne bude začinjena i slana zbog njihovog zdravlja, ali bismo im voće samo malo kašikom zgnječili i to je bilo to. Kada je došlo vrijeme da znaju držati kašiku, odmah su počeli sami jesti. Djeca će se umazati i prosuti, ali to je normalno jer će na taj način mnogo toga i naučiti. Kada možemo mi svi zajedno doručkujemo, ručamo ili večeramo. Djeca znaju reći šta žele, a šta ne i koliko im je dosta. Mi to poštujemo bez ikakve prisile i, naravno, ne trčimo za njima kada kažu da ne mogu jesti. Kada ogladne dođu i kažu da su gladni.
Budimo podrška našoj djeci, usmjeravajmo ih, obasipajmo ih ljubavlju i naučimo ih da trebaju i znaju sami misliti
Naredna stvar je ta da naučite svoje dijete da čeka. Šta god dijete želi, nemojte mu to odmah dati. Neka vaše dijete doživi neugodan osjećaj čekanja. Na taj način ćete mu pomoći da se riješi svoje nestrpljivosti.
Učimo ih da imaju pravo izbora. Kada idemo u kupovinu mi se unaprijed dogovorimo šta žele kupiti, a kada dođemo u prodavnicu igračaka razgovaramo o igračkama, tačnije o njihovoj namjeni i o tome da li će im koristiti i šta će naučiti ako se budu igrali s njima. Nekada se desi da hoće dvije ili tri igračke, ali ja im kažem da izaberu jednu ili dvije i da idemo na kasu. Oni budu zadovoljni jer su sami izabrali šta su željeli, a mi sretni jer su uradili onako kako smo, otprilike, od njih i očekivali.
Kada krenemo u goste dogovorimo se kako se treba lijepo ponašati i biti učtiv, a kada je riječ o odjeći, pripremim im nekoliko kombinacija i dam da izaberu šta žele da obuku. Oni budu zadovoljni jer su odabrali, a i ja jer sam im indirektno nametnula. Upravo u tome je slast roditeljstva, kada djeca misle da rade šta žele, a ustvari ste ih vi usmjerili da rade ono što vi želite.
Vaše dijete može mnogo toga. Ne uskraćujte mu to nego ga bodrite i ponavaljajte: „Ti to možeš“. Mi smo to našoj djevojčici ponavljali kada god smo je vidjeli da je strah ili da misli da ne može, a bila sam presretna kada se prije nekoliko mjeseci njen brat krenuo penjati na drvo i ona ga je bodrila ovim riječima. Ja sam nju naučila da može, a ona sada bodri svog brata istim žarom i istim riječima.
Odnos u porodici gradimo na ljubavi, poštovanju i razumijevanju. Nemamo neki raspored kada ćemo šta raditi kada su oni u pitanju. Vrijeme za maženje se uvijek pronađe i to su nam najljepšti trenuci. Isto je i s vremenom za priče. Njihov otac i ja, većinom, izmišljamo priče u skladu s dešavanjima tih dana ili u skladu s onim što oni vole. Zajedno uživamo u ovim trenucima.
I za kraj, budimo podrška našoj djeci, usmjeravajmo ih, obasipajmo ih ljubavlju i naučimo ih da trebaju i znaju sami misliti i, što je najvažnije, odgajajmo ih za vrijeme u kojem će ona živjeti.
(Kidsinfo.ba)
