Posljednjih deset godina djeca sve više imaju problem s govorom.
– Činjenica je da posljednjih 10 godina djeca sve više imaju problem s govorom, sa čitanjem i s pisanjem. Izuzev onih koja imaju ozbiljne zdravstvene poremećaje, pretpostavka je da djeca danas sve manje govore jer nemaju dovoljno stimulacije. Utisak moj i mojih kolega je da roditelji, zbog današnjeg tempa i načina života, nemaju mnogo vremena da se bave djecom – kaže pedijatrica Brana Racić za Zadovoljna.rs.
Kao što već znamo djeca sve manje vremena provode igrajući se napolju, a dosta su upućena na mobilne telefone, tablete i TV.
– To su slike uglavnom bez emocija, one koje ih ne stimulišu da govore. Kad se okrenu nekoj drugoj aktivnosti, nije im zanimljivo jer su naviknuti na ovaj način zabave – kazala je.
Ni knjige više nisu u modi.
– Problem je i što je sve manje onih koji djeci čitaju slikovnice i knjige, a malo se boravi i u prirodi – navodi sagovornica.
Da sve bude još gore, trag je ostavila i izolacija zbog korone koja je trajala i previše.
– Taj problem je zbog pandemije sada još više izražen. Prethodno je bio slučaj da dječaci kasnije progovore, međutim, sada već to primjećujemo kod devojčica – kazala je.
Pritom, kod takozvanih korona beba, tj. djece rođene za vrijeme pandemije, već su primjetne i neke posljedice.
– Zbog izolacije i manjka kontakta s drugim ljudima, ali i zbog maski, oni su više uplašeni na pregledima. Sa strahom reaguju na nepoznate ljude, jako su uznemireni i plaču – objašnjava.
Pedijatrica kaže da se već oko druge godine kod djeteta vidi ako postoji neki problem s govorom i da se u tom slučaju odmah treba posvetiti rješenju.
– Tačno se zna u kom uzrastu dijete šta treba da govori. Prvo kreću slogovi sa oko godinu, godinu i po dana. Zna se i kad treba da se izgovaraju cijele riječi, pa da sklapaju kratke rečenice, a već sa pet godina moraju da izgovaraju sva slova. Desi se da je to kod nekog djeteta kasnije, a s druge strane neka djeca od dvije i po godine fantastično tečno govore. Ako zatreba, dijete se po potrebi šalje na dodatna ispitivanja. Ipak, dobro je što u velikom procentu uporan rad daje rezultate – kaže sagovornica i dodaje da s radom treba nastaviti i kada bude primjetan prvi napredak, tačnije sve dok se problem ne riješi.
S druge strane, kod starije djece je primjetan oskudan fond riječi. I tu se opet vraćamo na tablete i telefone.
– Ne čitaju knjige i lektire. Sve se svodi na taj moderan vid komunikacije. Nažalost, osnovci su vrlo rano na društvenim mrežama i odatle usvajaju i model ponašanja i rječnik. Onda djeca izražavanje osećanja i razmišljanja svedu na jednu riječ, na primjer super, kul, ekstra, i na smajlije -kaže.
Da bi se ova ružna slika popravila, da bi mališani čavrljali i brbljali, a ne bili učaureni, s tek pokojom riječi, potreban je rad svih.
– Djeluje da ni sami roditelji nisu edukovani šta treba da rade i kako da pomognu djeci, pa traže savjete od nas pedijatara. A da bi zaista bilo bolje, treba da pomognu svi; i roditelji, i ljudi iz okruženja, i defektolozi i logopedi – zaključuje pedijatrica.
(Kidsinfo.ba, Zadovoljna.rs)
