fbpx

Psihologinja Danijela Ostojić za Kidsinfo: Pri izboru zanimanja roditelji trebaju biti podrška, ali ne smiju vršiti pritisak

Nepisano je pravilo da odluku o izboru zanimanja donosimo nakon završene osnovne škole, a zatim, ukoliko želimo odmah da nastavimo s obrazovanjem i upišemo fakultet, nakon završene srednje. Naime, riječ je o životnim razdobljima u kojima imamo 15, odnosno 19 godina, te se samo po sebi nameće pitanje koliko smo u tim periodima zreli da donesemo pravu odluku? Odgovor na ovo pitanje nam je na samom početku razgovora dala psihologinja Danijela Ostojić koju smo, između ostalog, pitali i kakva bi trebala biti uloga roditelja kada je riječ o izboru zanimanja njihove djece.

Danijela: Uzrast koji ste pomenuli se odnosi na početak adolescencije, a ona sama po sebi predstavlja jedno od najkomplikovanijih razdoblja u životu čovjeka. Tu se dešavaju razni procesi i razvoji, od razvoja identiteta i kognitivnog sazrijevanja do socijalizacije, odnosno pronalaska sebe u odnosu na ostale vršnjačke grupe. Ako pretpostavimo da svi ovi procesi nisu završeni, kako će adolescent donijeti odluku koja je u skladu s njim, odnosno, kako će znati koja je prava odluka? Teško. Zato nam je u cijeloj ovoj priči mnogo bitna uloga roditelja. Važno je kako se dijete identifikuje i s kim. Ukoliko dijete ima pozitivnu identifikaciju s roditeljem, onda će ono biti dostupno za, da tako kažem, navigaciju, odnosno za savjet i usmjeravanje od strane roditelja na način koji neće ugroziti njegovu ličnost.

Kidsinfo: Koliko i kako roditelji trebaju biti uključeni kada je riječ o djetetovom izboru zanimanja?

Danijela: Naravno da trebaju biti uključeni, ali kao mentori, navigatori i kao podrška. Nikako kroz naredbu, sopstvenu identifikaciju kroz djecu, neispunjene svoje živote, frustraciju i slično. S vlastitim ambicijama roditelj treba da se izbori sam. Važno je osvjestiti ih i ne dozvoliti da ih projektuju na djecu. Roditeljski odnos s djecom je jedan od presudnih faktora kada je riječ o tome kako i u kojem pravcu će djeca nastaviti život. Ne sviđa mi se pojam miješanja roditelja, iako je to čest slučaj u praksi. Ali evo i na ovaj način edukujemo roditelje o tome kako da pristupe temi izbora školovanja. Znači, biti podrška, nikako odluka.

Kidisnfo: Šta ukoliko djeca odluče da ne žele da studiraju? Koju granicu roditelji, kada je riječ o pritisku, ne bi smjeli prelaziti?

Danijela: Roditelji trebaju potpuno poštovati njihov izbor, ali ih i suočiti s njegovim posljedicama.

Važno je kako se dijete identifikuje i s kim. Ukoliko dijete ima pozitivnu identifikaciju s roditeljem, onda će ono biti dostupno za, da tako kažem, navigaciju, odnosno za savjet i usmjeravanje od strane roditelja na način koji neće ugroziti njegovu ličnost

Kidsinfo: U kontekstu  teme o izboru zanimanja se pominje i „rana stimulacija“. Šta ona podrazumijeva? 

Danijela: Rana stimulacija je pojam koji se odnosi na period do 5. godine. Odnosi se na maksimalno iskorištavanje kognitivnih, emocionalnih i socijalnih kapaciteta u razvoju ličnosti djeteta. Može se odnositi i na razvojna kašnjenja, koja se dešavaju u ovom uzrastu, a kako bi pomogli djetetu da postigne normalan razvoj ličnosti. Ukoliko se odnosi na period djetinjstva i adolescencije, možemo pričati o ulaganju u znanje u svakoj sferi, kako bi djeca imala dobru podlogu za dalje.

Kidsinfo: Postoje li neka pitanja koja tinejdžeri sebi mogu postaviti, a kako bi barem malo bolje stekli uvid u odluku o izboru zanimanja i njenu ispravnost?

Danijela: Naravno, ali ta pitanja ne dolaze preko noći. Ona se razvijaju kroz djetinjstvo, mijenjaju i transformišu dok ne dobiju konačnu formu. Osnovni kriterij je, svakako, da li se nalazimo u tome, te da li s teškoćom ili lakoćom učimo neko gradivo. Da li se radujemo kada to zamišljamo u svojoj glavi i tako dalje.

Kidsinfo: Šta se u kontekstu izbora zanimanja uopšte smatra pravom odlukom?

Danijela: Kroz dobru komunikaciju, prvo sa sobom, a zatim s roditeljima i okolinom, mi kreiramo svoju dobru odluku. Kakve afinitete imamo, u čemu smo dobri, šta nas zanima i tako dalje. Svakako, ne postoje uputstva za život, te pravila ili zakoni koji kažu da će nam određena profesija sa sigurnošću donijeti uspjeh.

Kidsinfo: Je li nužno čekati do završetka školovanja da bi se vidjelo da li je zanimanje koje smo izabrali za nas ili ne?

Danijela: Ne postoji univerzalni kriterij koji će vam to reći. Zanimanje i karijera se grade godinama. To je nešto u šta ulažemo svoju energiju, vrijeme i trud, a onda sve dobija smisao i osjećamo se dobro u svojoj koži. Uspjeh je direktno proporcionalan trudu koji smo uložili u njega. Ne postoji niko ko vam može reći da je XY osoba prava osoba za, naprimjer, stomatologa. Postoji profesionalna selekcija i regrutacija koju rade psiholozi koji se bave njome. U tu svrhu rade se određena testiranja koja nam ukazuju o kakvom profilu ličnosti se radi, kakve crte ličnosti su zastupljene, u kojim zanimanjima bi bile korisne, kakva je motivacija za to i tako dalje.

Kidsinfo: Šta u slučaju kada tokom školovanja shvatimo da to nije za nas? U čemu pronaći snagu i, eventualno, krenuti u drugom pravcu?

Danijela: Sasvim je OK da se to dogodi. Potrebno je racionalno sagledati cijelu situaciju, procijeniti sopstvene kapacitete za dalje i prosto krenuti drugim putem. Važna je podrška roditelja. Rekla bih da je i najvažnija u tom uzrastu.

To koliko ćemo se pronaći u određenom zanimanju zavisi od puno faktora, a to su ličnost, motivacija, te ulaganje u rad i trud. Osjećaj zadovoljstva poslom kojim se bavimo dolazi proporcionalno s ovim faktorima

Kidsinfo: Značajan broj tinejdžera se pri izboru fakulteta vodi rečenicama: „Tu mi idu drugari iz srednje. Upisaću to jer je lako završiti. Tu će me primiti bez problema.“. Koliko je ovakav stav, gledano dugoročno, pogrešan i zbog čega najviše?

Danijela: To je mač s dvije oštrice. Najvažnija je lična procjena, da li su oni za to ili ne. Kao što sam i rekla, u tom uzrastu ne postoji jasna identifikacija ko smo. To dolazi kasnije, između ostalog i kroz školovanje, gradimo svoj identitet i možemo vrlo dobro plivati u tim vodama. Ako smo otišli za vršnjačkom grupom,  ne mora nužno da znači da je to nešto loše. To koliko ćemo se pronaći u određenom zanimanju zavisi od puno faktora. Već sam ih pominjala, a to su ličnost, motivacija, te ulaganje u rad i trud. Osjećaj zadovoljstva poslom kojim se bavimo dolazi proporcionalno s ovim faktorima. 

(Kidsinfo.ba, Milica Brčkalo Gajić)

Prethodna priča

Online nastava: Djeca gube želju za učenjem i osjećaju stres roditelja

Naredna priča

Ognjen Amidžić: Nadam se da moj sin neće ostati jedinac

Najnovije iz TEEN

-->