Samra Kulenović je mama dvojice sinova. Ona za naš portal piše o povratku na posao nakon porodiljskog. U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da je novi broj našeg magazina, čiju naslovnicu krasi porodica Naide Kundurović Zečević, dostupan online.
Znate onaj osjećaj kada se putovanje koje ste čekali cijeli život polako bliži kraju? Najradije biste premotali vrijeme i uživali u svakoj minuti iznova i onda sve opet ispočetka. Tako se nekako osjeća majka koja se nakon godinu dana porodiljskog bolovanja treba vratiti na posao. Dodajte tome osjećaj krivice jer ostavljamo bebu nekome drugom na čuvanje, grižnju savjesti jer smo često umorne da se igramo s bebicom kao prije, nesigurnost kako će sve to izgledati i stotinu i jedan strah.
Kreće novo vrijeme i navikavanje na novu rutinu za cijelu porodicu.
Ja se nalazim na svom drugom “raskršću” između kraja porodiljskog i povratka na posao. Zbog iskustva s prethodnim djetetom sama sebi govorim da će sve biti dobro i da je sve pozitivnije nego što se čini.
Porodiljsko je stvarno divan, intenzivan i emotivan, ali vrlo zahtjevan period u kojem daješ sve od sebe non-stop, svaki dan. Ništa ne bih mijenjala u tom periodu (osim noćnog nespavanja), ali ipak ima stvari koje mi definitivno neće nedostajati.
Komentari i savjeti ljudi, pogotovo žena koje, čim me sretnu s bebom, postaju stručnjakinje za dohranu beba, medicinske probleme, alergije i tako dalje. To su inače one žene iz mahale koje su vidovite, vide po obliku stomaka hoće li biti dječak ili djevojčica, a ti nisi ni trudna.
Neće mi nedostajati ni to da pijem hladnu kafu ili je jednostavno prosipam kada se ohladi. Sudoper se napio najviše kafe tokom zadnje godine. Tu je i odlazak u toalet bez publike i drekavaca koji plaču i vrište na vratima toaleta, kao i pričinjavanje zvuka plača bebe dok se tuširam. Je li vam poznato ovo? Čini vam se da beba plače dok teče voda u tušu, a čim je ugasite isto tako se ugasi plač od bebe.
Glupi osjećaj krivice jer ne pratim knjige, trendove i druge stvari koje nemaju veze s bebama i djecom. Pitajte me za parkiće i igraonice u gradu, to znam. Neće mi nedostajati ni to da slušam druge kako mi je divno i prekrasno, jer imam vremena za sve. Te osobe sigurno nisu iskusile porodiljsko.
Osećaj da se stalno vrtim u krug i ništa ne radim. Stalno smo kući i stalno se sve vrti oko djece, pripreme jela i pospremanja. Tako onda sve u krug. Jedno završim drugo me već čeka. Neće mi nedostajati i to da je tek obučena čista odjeća za pet minuta ubljucana ili prljava od hrane.
Koje stvari vama neće nedostajati?
(Kidsinfo.ba)
