XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svake sedmice objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori separacijskoj anskioznosti.
U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da se stručnjacima iz XY Roditeljskog savjetnika, koji je dio online platforme Asocijacije XY, možete obratiti za besplatnu psihološku pomoć putem njihove Facebook stranice koja je dostupna na ovom linku.
Pisali smo o tome koliko je bitan model emocionalne privrženosti koji dijete razvija s osobom koja brine o njemu. U zavisnosti od toga koji model dominira, razviće se određene karakteristike ličnosti djeteta što će dalje uticati na njegov socioemocionalni razvoj.
Uz emocionalnu privrženost paralelno se javlja i separacijska anksioznost koju prouzrokuje razdvajanje od osobe s kojom je dijete razvilo emocionalnu privrženosti (najčešće majke) ali i strah od napuštanja doma. Tako je u predškolskoj dobi prepoznajemo kao strah od ostajanja u jaslicama/vrtiću, a u školskoj dobi kao strah od škole (i/ili školska fobija).
U dobi od 6 do 8 mjeseci većina beba počinje izražavati separacijski strah kroz dvije situacije; prisutnost nepoznatih osoba i odvajanje od roditelja. U dobi od 18 mjeseci, separacijska anksioznost doseže svoj vrhunac (odvajanje je teže a adaptacijski period duži), a upravo tada počinju prva veća odvajanja, npr. ostanak u jaslicama.
U periodu od 6 do 24-36 mjeseci starosti separacijska anksioznost je očekivana i normalna. Većina djece ima periode u kojim se ne žele odvojiti od svojih roditelja. Te periode možemo povezati s promjenama u kući (duže izbivanje jednog roditelja) ili vrtiću i školi (novi odgajatelji, razred, gradivo) ili nakon bolesti djeteta. Tada su reakcije odbijanja dio odrastanja.
Problem nastaje kada se kod djeteta, na pokušaje odvajanja, javljaju simptomi koji nam ukazuju na povećanu separacijsku anksioznost; odvojeno od roditelja dijete osjeća mučninu i/ili povraća, rad srca je ubrzan, javljaju se bolovi u trbuhu. Dijete strahuje od katastrofe koja će se dogoditi njemu ili roditeljima te da će doživjeti nešto strašno.
Karakteristike ove vrste pojačane separacijske anksioznosti su:
- ekstremna nelagoda zbog separacije (koja može dosegnuti panične razmjere)
- morbidne brige o potencijalnoj opasnosti koja prijeti porodici,
- ekstremno izražena potreba djeteta da ponovno bude s osobom kojoj je privržena.
Nekada zbog ovih reakcija i simptoma osoba kojoj je privržena ostaje s djetetom i na taj način zapravo potiče izbjegavajuće ponašanje.
Ono čega bi se njegovatelji trebali pridržavati je:
- Ne davati djetetu mogućnost izbora (npr. pitati dijete želi li ići danas u vrtić/školu)
- Važno je naglasiti da separacijsku anksioznost nije moguće riješiti kod kuće a izostanci iz vrtića/škole samo potiču i pojačavaju djetetov strah; planirati a ne izbjegavati „opasnu“ situaciju.
- Boravak u vrtiću/školi ne treba biti nagao i neplaniran, već je potrebno planirati postupno izlaganje u vrtiću ili školi (nekoliko sati do čitav dan), dogovoriti to dovodi dijete, ko ga dočekuje, koji vršnjaci mogu pomoći, ko je osoba koja pruža sigurnost (učiteljica npr.) i planirati sistem nagrađivanja djeteta za uspješno suočavanje.
- Posebnu pažnju treba posvetiti tzv. kritičnim danima; nakon vikenda, praznika ili bolesti.
Vrlo je bitno da se njegovatelji suoče i sa svojom zabrinutošću i anksioznosti koja se javlja ovoj nimalo lakoj fazi odrastanja jer djeca osjećaju naše strahove i zabrinutost. Ako primjetimo da smo u jednom trenutku preplavljeni situacijom možemo potražiti podršku stručne osobe.
Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu XY Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete ih kontaktirati putem e-mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na broj telefona.
(XY Roditeljski savjetnik, Kidsinfo.ba)
